subota, 31.05.2008.

I'm Going to Smile, like Nothing's Wrong, Talk like Everything's Perfect, act like it's all a Dream...and Pretend it's not Hurting Me...

Napokon pišem novi post. Hm, objašnjenje je moj dragi internet koji se neprestano
kvari, očito imam veliku sreću, no to sad nije bitno.
Kao što vidite, promijenila sam dizajn, mislim da je ovaj puno bolji, tako da...
O čemu da pišem...?
Ovako...
Moram reći da su me pojedine osobe iznenadile, neću reći na dobar ili loš način,
no iskreno, zatekle su me. Nije me nitko baš povrijedio ili tako nešto...bar ne
previše, ali neću o tome pisati na blogu...
Zanima me...je li ljudima zbilja lakše kada se nekome izjadaju ili...?
Znam da neki ljudi drže u sebi mnoga tužna sjećanja i mnoge loše stvari, pa me zanima...
bi li nekome bilo lakše kada bi se povjerio prijatelju? Što ako ta osoba uopće nema
nekoga tko bi ju razumio?
Samo da se zna...ne govorim o sebi, nego više općenito...zato što mi se ponekad u
glavi vrti bezbroj pitanja, na koja neznam odgovor, pa bi voljela znati što drugi misle...
osim toga, svaki čovjek uvijek osjeti tugu, osjeti se usamljeno, izgubi prijatelja...
no nekad uvijek iza tuge osjetimo sreću, zbog prijatelja se više ne osjetimo osamljeno,
prijatelji se vrate...tako da, možda uvijek nije sve tako crno...
no ako se i nalazimo negdje u mraku, trebali bismo dobro otvoriti oči i uvijek ćemo ugledati
bar malenu iskru svjetlosti...
To je sve za sada..

></a><br />
</span></p>
 <!-- Tekst posta -->
			
</td>
</tr>
</table>

<div class=


20:53 | Komentari 64 | Print | ^ | On/Off |