Lost in this world.
četvrtak, 10.11.2011.

Pisala sam nedavno post o tome isplati li se riskirati ili je jednostavnije ostati na sigurnom. Eto, na kraju sam ipak riskirala. Ne mogu reći da je to bila dobra odluka, niti da je bila loša, vrijeme će pokazati. Ono što znam je da je jako bolna odluka. Vjerujem da je većini jasno da se radi o ljubavi, vezi, prekidu. I neće ovo biti sad neki depresivni post o tome kako sam sad sama, kako bih htjela imati nekog koga mogu zvati svojim, kako život više nema smisla i slično. Neću se u tako nešto upuštati. Ali, činjenica je da se osjećam izgubljeno. Još uvijek nemam osjećaj da je to poglavlje mog života gotovo. Poglavlje od četiri i pol godine. Ne postoji sad neki jednostavan "recept" za preboljeti i krenuti dalje. To je bila osoba s kojom sam vidjela svoju budućnost. Osoba koja me promijenila, pomogla da se oslobodim raznih lanaca koji su me sputavali prije, pomogla da postanem bolja ili barem da to mogu i drugi vidjeti. Volim ga i on voli mene, ali borba je postala preteška, a naše želje drugačije. Kako održavati vezu ako znate da se približava raskrižje ne kojem svatko od vas želi skrenuti u suprotnom smjeru. Kompromis je divna stvar, ali u ovom slučaju bi značio da jedna strana mora biti nesretna slijedeći onog drugog. Nismo više djeca, ali nekako smo premladi za velika odricanja. S druge strane, ja sam osoba koja voli živjeti u snovima, tražila sam veliku ljubav, nju sam i imala. Ali ono što mi je teško je imati takvu ljubav u intervalima. On je osoba koja ima puno obaveza, a kad nema, naći će nove. I kad nešto radi, onda ništa drugo ne postoji pa tako ni ja. I jednostavno, kako uskladiti osobu koja želi kontinuiranu (bar minimalnu) pažnju svaki dan i osobu koja se može isključiti na dan, tjedan ili više i onda nastaviti po starom kad riješi sve drugo što ima? Teško. Ja volim planirati, maštati, razmišljati o budućnosti, njemu je dovoljno bit sretan sad i živjeti od danas do sutra, ja ne mogu bit toliko godina u vezi, a da ona nema neki cilj, neki put kojim znamo da želimo ići. Uglavnom, to su samo neka od naših neslaganja. Drago mi je jedino što nije bilo neke svađe, već smo obostrano zaključili da je ovo trenutno jedino logično rješenje. Ljubav ponekad nije dovoljna. Žalosno, ali istinito. I kako sad dalje? Ne mogu se zamisliti s nekim drugim, kad se sjetim onih upoznavanja, prvih kava i sličnog nakog ovao zgrađenog odnosa izgubim volju. S druge strane još manje me privlači izlaziti i biti s im želim, kad želim. Ne želim ni biti sama, previše sam se navikla imati nekoga uz sebe. Ah, bit će ovo komplicirano razdoblje. I dalje vjerujem da se sve događa s razlogom. Nadam se da će donijeti nešto pozitivno =)




| 16:41 | Komentari (7) | Print | # |



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Image Hosted by ImageShack.us


Lady Grenouille

● 23
● Ffzg
● Kelkope - jazz dance
● knjige!
● rock & metal
● nogomet


ako me netko treba: lady_grenouille@net.hr






beba =)
Bee
Blacken the angel
dawn
Dreamer.
hero within
ina
Klaun
LondonSKY
Madame.B
neverin
Norra.
Pina Colada
Porculanska lutka
Seńorita
Shaved Guy's Blog
Tilapončica
Trying to find myself






No one is in control of your happiness but you; therefore, you have the power to change anything about yourself or your life that you want to change.



credits
12345
murderscene
9195981825oldmeisback999didyoumissmeblog