Duboke misli plitkog uma

subota, 21.10.2006.

Negdje...

Ima nečega, vjeruj mi, što živi u svim vremenima
ovog prastarog univerzuma. Nevidljivog i neuhvatljivog.
Nečega iza nas, nečeg što nikad ne može ostariti.
Kao što ne stari žubor potoka, nego se stalno obnavlja,
Kao što ne stari kruženje oblaka, nego se vječno pomlađuje.

Ima nečeg, kao kada uzmeš gumicu i mirno
izbrišeš razliku između prije i poslije. Ima,
ta velika tajna između mene i tebe.

Stavljam ti ništa u dlan; ti stineš šaku
i cijele noći na dlanu držiš stakleni kliker
izmišljenog mjeseca.

Gledam te, u kaplji suze djeteta,
u lazurnoj svili tvoga tijela,
tamo,
gdje ništa nije ozbiljno
...osim ljubavi



...Deva