Duboke misli plitkog uma

subota, 23.09.2006.

Sa zalaskom...

Eto...

Jučer, sa zalaskom sunca dobio sam odrpanu torbu.

Sjećam se...

"Prazna je torba najteža"-pjevali su cigani u nekoj
davnoj prošlosti. Ja u sebi pjevušim: "Prazna je torba
bogatstvo, jer u nju stane mašta svega što živi i želi.
U punu ne stane više ni jedna mrva sna...Nijedna gipkost
ovog pomalo okolštalog svijeta."

Dobio sam tu torbu, na poklon, od prijatelja,
uz malo toplih riječi...

...Najviše boli u zglobovima kada riječi počinju rasti
brže od nas. Riječi su nešto najkrhkije na svijetu.
Nježnije, možda, i od same tišine...Nasloni moje
vrijeme na svoje. Duže će vječnost vrijediti kada smo zajedno...



...Deva