subota, 24.02.2018.

Strmotina žrtva i poruka - dodatna objašnjenja

Evo što je u osnovi sporno u toj ostavci na pressici. Nekoliko je ključnih stvari. Dok sam jučer čekao na red za šišanje, malo sam prolistao neke novine. Jasno, u svakima ima ponekih članak i o ovoj stvari. Jedan Marinov kolega ga opisuje kao vrlo korektnog čovjeka, od kojeg nikad ne bi očekivao da će tako javno podići glas. I meni je mladi gospodin ostavio dojam karakterne, korektne osobe, ali u osnovi je pogriješio. Imao je priliku povući bolje poteze, ali u redu, napravio je kako je znao i mogao, da je mogao i znao bolje, napravio bi bolje. Radi se o sljedećem; ako je netko po pozivu, ne tek po struci demograf, ako mu je bitno to područje (meni baš i nije, mene samo zanima princip i način djelovanja u ovom slučaju), onda poziciju treba iskoristiti bolje. Ali mislim da u ovom slučaju za to nije bilo odgovarajuće unutarnje podloge, snage i vještine; previše je naivnosti i zelenila. Dakle, ako je netko zagrijan za demografiju i nađe se na idealnoj poziciji, na onoj na kojoj se donose odluke, pa gdje ćeš bolje pozicije od toga. Fakultet je nikakva pozicija ako se želi nešto promijeniti. Od demografa koji laju u javnosti nema baš nikakve koristi, oni tek laju. Ali kad se čovjek nađe na poziciji na kojoj ima mogućnost utjecaja na odluke, onda nešto sigurno i može napraviti. Što se moglo napraviti? Između ostalog, jasno i glasno se odrediti prema ministrici. U smislu, ja sam demograf, to mi je struka, znam puno o tome, ti ne znaš, proučio sam puno toga, puno sam razmišljao o temi, znam da su mogućnosti za promjene takve i takve, ne bog zna kakve, ali ajmo vidjeti kako ih malo povećati, ajmo vidjeti kako malo ucijeniti vladu, ministra financija, koga god, pa i drugi to rade, lobiraju, seru govna, idu progurati gmo, svakakve besmislice, zašto i mi ne bismo malo ucijenili nekoga, ako već mislimo da je za pravu stvar, ajmo vidjeti kako bi se to moglo postići, pa će nam pozicija za djelovanje biti barem nešto bolja; a mjere koje se trenutno predlažu potpuno su besmislene i neće dovesti ni do čega, ja ih neću podržati i iza toga ne stojim, ne stojim upravo zato jer znam puno o ovoj problematici, nisam bez veze učio o tome, znam što treba napraviti, evo, ove tri mjere, ovih deset mjera treba napraviti, iza toga stojim i potpuno sam siguran da će one dovesti do konkretnih napredaka, stojim iza toga; ako me nećete poslušati, onda ću lijepo napisati jedno otvoreno pismo o mojim stavovima, idejama, prijedlozima i malo ću sačekati da vidim da li će biti kakva pametna reakcija na to pismo; ako ne bude, kao što ću navesti u pismu, u tom slučaju odlazim iz ministarstva, vraćam se na fakultet... Iako ne znam da li ću moći pogledati studentima u oči, ne znam da li ću im moći pričati priče o demografiji, o ovoj ili onoj teoriji, kada oni znaju da ja sam koji im o tome pričam i ocjenjujem ih, ništa od toga nisam uspio primijeniti kada sam imao priliku; ne znam da li ću im moći pričati, jer osjećam da sam izgubio kredibilitet; možda se vratim na fakultet, ali znat ću da je moj posao tamo od tada na dalje velika laž i mislim da ću ostati tamo tek zbog plaće, dok se ne snađem drukčije, jer mogu živjeti neko vrijeme u laži, ali ne cijelo vrijeme; ne želim provesti život u laži.

- 10:32 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2018.

Strmotina žrtva i poruka

Najprije mi se svidio Strmotin potez, ostavka, a onda mi se nije svidio. Čovjek se "žrtvovao", teatralno napuštajući posao u ministarstvu, znajući da ga već drugo jutro čeka udobniji i sigurno manje stresan posao na fakultetu, u udobnosti kabineta, u kojem nema nikakve stvarne odgovornosti, već tek glumljene, izmišljene. Ne može se reći da se baš upustio u neki rizik, ni da se bacio u neku neizvjesnost i vjetrometinu, naprotiv, povukao se u mirnu luku, u dosadnu sigurnost. Kada se uvjerio kako u praksi, na funkciji koja pruža mogućnosti za stvarne promjene, ne može napraviti amabašništa po pitanju demografskih promjena, sada na fakultetu može napisati kakvu lijepu znanstvenu, potpuno beskorisnu knjigu, može i u formi bajke potkrijepljene statistikama i znanstvenim podacima, na koju će mu zapljeskati njegovi kolege demografi, a poneki možda i napisati kakav predgovor. Ili bi se mogao prekvalificirati, to je još logičnije, jer kada vidiš da ne možeš ništa napraviti sa svojom strukom, mijenjaj struku, nema druge. Ali ne, bit će ipak ljepše pisati bajke o tome što bi bilo kad bi bilo, tu i tamo objaviti kakav članak u nekom časopisu, po malo napredovati u fakultetskoj hijerarhiji. Sve je to potpuno, potpuno beskorisno. Ako se znanje ne može primijeniti, to znanje nema nikakvu vrijednost. Puno je korisnije napisati dobru pjesmu, u njoj se može uživati; i onaj tko ju napiše, i onaj tko ju čita.
Ako stvarno želiš dizati valove, onda to treba pametnije.

- 09:23 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 21.02.2018.

Komunikatori i demografski trendovi

Titulu antikomunikatora godine, kojeg izabire žiri hrvatske udruge za odnose s javnošću, pobrao je biskup Košić. Budimo realni, čovjek nije imao dostojnu konkurenciju. U redu, u slučaju da on sam nekim čudom nije bio u konkurenciji, ostatak kandidiranih je između sebe također jaka konkurencija, ali s obzirom da je i ovaj biskup bio među kandidatima, može se reći kako tu i nije bilo ravnopravne borbe. To je kao da stavite Bolta u utrku juniora lokalnog atletskog kluba.
Treba ustvrditi kako je Košić ovu titulu potpuno zaslužio, ali ipak, da je kojim slučajem bio u konkurenciji svojih kolega biskupa za istu titulu, e to bi već bila poštenija borba.
Organizacija koja se službeno i poslovično poziva na ljubav i toleranciju, a u stvarnosti, netrpeljivost, nesnošljivost, mržnja? Neobično? Pa i ne baš. Bolje je reći, očekivano. Tako to ide već dvije tisuće godina.

A što se tiče zastrašivanja javnosti s odumiranjem stanovništva, negativnim demografskim trendovima i sl., to nije nikakav problem. Strah i zastrašivanje bi imali neko uporište kada bi bio ugrožen opstanak cijele ljudske vrste, ali o tome se naravno ne radi, pa možemo mirno spavati po tom pitanju; ljudi će i dalje nastanjivati planetu Zemlju, na njenu žalost.
Osim toga, ne bi imalo smisla donositi neke konkretnije mjere u vezi smanjenja masovnih odlazaka iz Hrvatske, ne bi imalo smisla raditi konkretne poteze, jer to dragi moji - košta. A ako bi država ušla u takvu vrstu troškova, kako bi se dužnosnici, načelnici, župani, župnici mogli vozati u luksuznim autima od oko pola milijona kuna? Kako? Nikako. Ne želimo da tim ljudima padne standard i opći komfor, jer važno je da ta kasta i njihov stil života opstanu. A opet, ako se baš želi poraditi na pronatalitetnoj politici, možda bi se ipak moglo lupiti i po toj dužnosničkoj svetoj kravi. Možda im zaista nisu potrebni luksuzni automobili, možda zaista nisu potrebni silni milijoni za nabavu i održavanje njihovih službenih mobitela i pretplata, pa ti ljudi ionako nemaju ništa pametno za reći, a za trošak njihovih silnih brbljanja i besmislenih laprdanja i surfanja internetom preko tih službenih spravica i pretplata, moglo bi se otvorati besplatne vrtiće (škole bolje ne, od njih samo šteta; treba smisliti i neki poticajni program zapošljavanja pod nazivom "Iz vrtića na posao", imajući u vidu da se čovjekova kreativnost prekida točno nakon završenog vrtića). I na kraju, gospodin antikomunikator i njegovi bezbrojni kolege također bi mogli napraviti ogroman doprinos u povećanju nataliteta, pa bi se umjesto da nagovaraju druge da prave djecu kako bi oni sami dobili nove ovčice za šišanje, mogi sami uhvatiti lopata, tj. ne baš lopate, nego... Hoću reći, ukidanjem jedne takve besmislice kakva je celibat, odmah bi se drastično smanjio broj pedofila među njima, jer njihova sexualnost više ne bi bila potisnuta, već bi slobodno zrakom letila, pa se ne bi ispoljavala kroz devijantna ponašanja. I tako, ima načina, ima, ali nitko nije spreman na prave promjene, ni "rezove" što se ono kaže, osim ako se reže drugima.

- 14:03 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.02.2018.

Oscar Fingal...

Oscar... usput, jeste li znali da je puno ime Oscara Wilda sljedeće: Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde? To sam davno, davno pročitao i nemam pojma zašto mi je sve to ostalo u glavi; bez greške se sjećam svih prezimena. Pretpostavljam da taj niz u sebi ima neku ritmičnost koja mi se svidjela. Oscar Wilde je, dakle, između ostalih svojih bezbrojnih dosjetki koje su ostale popularne od vremena kad ih je smišljao, a to je bilo viktorijansko doba, vrijeme puno puritanskih gluposti, lažnog morala i licemjerja, rekao i ovo: Kada se zaljubite u sebe, to je početak ljubavne veze koja traje cijeli život.
Kako je samo bio u pravu. Ta ljubavna veza, kada se zaljubite u sebe, ali ne ono površno, nego dubinski, na temeljnom nivou, kada se tu dogodi klik, to je zaista, kako on kaže, početak cjeloživotne ljubavne veze i to je jedina ljubavna veza koja i može trajati cijeli život. Naravno, to ne znači da ćete u tom slučaju biti zaljubljeni samo u sebe, naprotiv, nego je ta vrsta ljubavne veze preduvjet za sve druge ljubavne veze. Ne možete voljeti druge ako ne volite sebe. Ne možete zaista upoznati druge, ni razumjeti, ako ne poznajete i na razumijete sebe. Sve počinje s vama i od vas. Nije dakle potrebno pronaći pravu osobu negdje vani, nego pravu osobu prvo treba otkriti u sebi, a tek onda se mogu početi pojavljivati prave osobe izvana.

- 16:46 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.02.2018.

"PRANJE MOZGOVA"

Krivo sam mislio kako je problem u tome što se ljudima od malih nogu "peru mozgovi". Upravo je suprotno, mozgovi im se - prljaju. Načina je puno, tehnika je puno; ono što ih povezuje je ta ideja kako u mozgove treba ubaciti određene programe, oblikovati ih i kontrolirati.
Kada čovjek u sebi osjeti neku zraku svjetlosti, koja se probije kroz tu silnu nametnutu prljavštinu, kada u svemu tome osjeti - laž, e tada je vrijeme da se sam pobrine za čišćenje svog mozga, da se počne rješavati naslaga prljavštine. Tko misli kako mu mozak nije zaprljan svim i svačim, notorna je budala. Treba se opskrbiti sredstvima za čišćenje, krpicama, spužvama i primiti se posla. Ako se može nabaviti kemijski stroj za čišćenje u tu svrhu, tim bolje; što brže, to bolje. I neke knjige mogu poslužiti u tu svrhu. Bertolt Brecht je napisao: Knjiga je mač, uzmi je u ruke. U tom smislu, treba se potruditi i poslužiti se i knjigama koje mogu pomoći pri pranju i čišćenju. Pri tome, opet, treba pripaziti da pazimo što biramo, kako si u namjeri za čišćenjem, ne bismo nanjeli dodatnu prljavštinu. Jedan od kriterija za odabir mogao bi biti: sve ono što nije mainstream literatura, a rezonira s našim unutarnjim, intuitivnim osjećajem da bi to moglo biti to. A ona zraka svjetlosti, ili što je već, može nam biti misao vodilja na putu. Radi se o putu, uvijek se radi o putu, nikad o odredištu.

- 13:16 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.02.2018.

Nema života od sjećanja

Pročitao sam jednu odličnu rečenicu, "Sjećanje je ustrajavanje na nečemu što više ne postoji". I još jednu, "Strah stvara okove, sloboda vam daje krila".

- 12:26 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.02.2018.

Vjeronauk u školama

Vjeronauku nije mjesto nigdje, a najmanje u školama. Koječemu nije mjesto u školama, pa tako ni vjeronauku. Čak ni djeci nije mjesto u školama, jer tamo samo gube svoje dragocjeno vrijeme ograničenog djetinjstva, a trebali bi se igrati, igrati, igrati, i kroz igru učiti. Ne sjediti mirno, to im nije prirodno. Ni odraslima na njihovim dosadnim poslovima nije prirodno sjediti mirno po pola dana. Ali ako već netko od njih očekuje da u odrasloj dobi sjede mirno i budu kuš, tada je poželjno da kao mali idu u školu i tamo se nauče biti kuš. Zato škola ima svoju svrhu, ne može se reći da nema. Samo, njena svrha ne koristi djeci.
Vjeronauk. Kome on koristi? Isto ne djeci. Kao što poslodavci imaju interes da se od male djece prave poslušne budale koje će u kasnijoj dobi bespogovorno pristajati raditi poslove koji ih uopće ne zanimaju, smatrajući da to tako treba biti, jer vide da i ostali izgleda da smatraju da to tako treba biti i pristaju igrati igru koja im se ne sviđa, tako i Crkva ima interes da se od male djece prave tzv. vjernici, č: ovce, koje neće puno misliti, koje neće (ne daj Bože) ništa propitivati, koje neće ni u što sumnjati, koje će biti, prave, prave ovce, od kojih se očekuje tek blejanje.
Pozabavimo se na kratko samim pojmom. Vjeronauk. Nauk o vjeri. Nauk o onome što treba vjerovati. Mi ćemo ti reći što treba vjerovati, a ti u to slijepo vjeruj. Kako glupo, neživotno i mrtvo. Ne bi se smjelo djeci nametati što da vjeruju. Oni koji nemaju pojma ni o čemu, pričaju maloj djeci o tome o čemu nemaju pojma. Jako besmisleno. A onda to dijete jednog dana postane vlasnik Agrokora ili premijer, nominalno i dalje održavajući stavove koje je usvojilo na tom davnom vjeronauku. Izuzetno glupo.
Jesu li djeca sretna kad nauče što je to što trebaju vjerovati? Jesu li sretna kad im se to naredi izvana? Teško. Što onda napraviti ako je vjeronauk najobičnija sprdnja? Koja je bolja alternativa? Praktički je svaka alternativa bolja, ali ono što će djeci zasigurno koristiti je da im se ne daju gotovi, zastarjeli, djetinjasti odgovori. Smiješno; dođe im navodno odrasla osoba, tzv. vjeroučitelj, i priča im djetinjarije. To im ne treba i šteti im. Treba ih se poticati da istražuju, da sumnjaju, da propituju, da sami dođu do nečega, da zavole istraživanje, jer tako će postati slobodnomisleći ljudi, mislit će svojim glavama, njima se neće moći manipulirati. E, to bi već bilo nešto.

- 09:44 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2018.

Zabrana komentiranja

Tu i tamo se desi da mi neka budala zabrani komentiranje. Nema problema, to je legitimno, zato postoji ta opcija. Ni sam ne volim kad mi netko drobi nešto što se meni čini besmisleno. Ipak, ono što ja drobim ne čini mi se besmisleno, pa sam tako napisao dodatni komentar kod cijenjene blogerice @Vitae, ali pazi iznenađenja.... "korisnik vam je zabranio komentiranje". Kad je već tako, a zaista nema veze što je tako, samo mi je šteta da mi komentar propadne, nije da je nešto posebno, ali opet mi je šteta da propadne, u komentaru oko jedne od mojih omiljenih tema, školstva, napisao sam ovo:

"Moj komentar sigurno nije jalov. A ako ne voliš komentare koji ti neće ići niz dlaku, baš šteta. Lamentiranje oko toga kako je netko išao u školu i sl... molim te, većina nas je išla u školu i jako puno ljudi ima faks. Ako ti je teško raditi u školi, daj otkaz i kreni suprugovim stopama. Ali, ne bi baš, jel tako, ipak nije tako loše kad ti svaki mjesec, bez iznimke, stigne i ne baš takva mizerija. Znam puno ljudi koji rade u školama prvenstveno zbog privilegija i sigurnog radnog mjesta. Oni koji su tamo zbog svoje "životne misije" i želje za prenošenjem znanja, obični su lašci. Ako ti je tako mukotrpno u školi, to nije posao za tebe dušo."


Hrpa ljudi koji rade po školama, rade tamo oduvijek, nisu probali nešto drugo, gdje bi bili plaćeni ovisno o rezultatima, a ne iz sise državnog proračuna. Uvjereni su kako je njihov posao težak i mukotrpan, jedan od najtežih. Na žalost, i ostatak društva ih podržava u takvoj iluziji, i tako to postaje jedan idiotski začarani krug u kojem lud mazi zbunjenog i obratno. Tko ne želi raditi taj mukotrpni posao, neka si nađe manje mukotrpni, umjesto što kuka i cvili zbog navodne potplaćenosti. Ali neee, lakše je kukati i seruckati i ostati u svojoj ugodi. Navodna želja za educiranjem i prenošenjem teško stečenog znanja ih drži tamo gdje jesu. U stvarnosti, nemaju pojma što bi i kako bi da nisu u ugodi u kojoj se nalaze. Zato takve ne žalim ni koliko je crno pod noktom. Ili neka prigrle ono što imaju svom snagom i bore se da edukacija i školstvo počnu imati stvarni smisao i svrhu, ili neka začepe svoje dosadne gubice. Osobno, prosvjetare ni cijenim ni trunke. A kad čujem prigovore tipa kako bi bih ja sada znao pisati i čitati da nije bilo škole, to je nešto urnebesno. Svaka budala može naučiti čitati i pisati bilo gdje, nikakva škola nije potrebna za to. A o silnim nepotrebnim glupostima koje se djeci silom guraju u glave po školama, od strane tzv. učitelja.... tek to je tema velika kao kuća. Kao sto kuća. Kao New York. New York, London i Pariz zajedno. I još veća.

- 10:20 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.01.2018.

O Bogu na nebesima

Ako nisam ja za sebe, ako se ja sam ne potrudim, ako ja sam ne uđem u bit sebe, bit stvari i svemira, tko će to napraviti umjesto mene? Bog otac? Majka priroda? Moj guru? Učitelj? Vođa? Predsjednik države, vlade? Nitko. Ako ja neću sam za sebe biti, nitko neće za mene biti. Može mi netko pokušati biti očuh ili maćeha, ne treba mi to. Samo ja za sebe mogu doći do nečega što vrijedi, kroz svoje iskustvo, svoju svijest, svoj trud i spoznaju. Ako postoji Bog tamo negdje, neka postoji. Ako ne postoji, neka ne postoji, ne zanima me. Ako se ja sam ne mrdnem, neće se ni on za mene mrdnuti. I nema to veze s izrekom kako Bog pomaže onima koji si sami pomažu; to ljudi samo pokušavaju svoje vjerovanje prilagoditi stvarnosti, a to je glup pokušaj. Sve što je za mene bitno kreće iz mene, što je za tebe bitno, kreće iz tebe.

- 09:06 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 26.01.2018.

Odgovornost

Prastara izreka je puna istine, čak i više nego Hr života.

Ako ne ja, tko?
Ako ne sada, kada?

Ja i sada. Bez odgađanja. Neće netko drugi umjesto mene, ne ono što je meni najvažnije. Nitko ne može znati što je meni važno. Tvoje najvažnije, ne može znati nitko osim tebe. Vrijeme je Sada, mjesto je Ovdje. Sada mi je ta ideja na neki čudnovat način postala dio krvotoka, ne tek puka fraza. Jedno je nešto znati, drugo je to živjeti. Ili barem pokušati živjeti. Dovoljno je dati sve od sebe, a možda treba i malo više, teško je reći. Pravila ne postoje. Recepata nema. Ajme kakva odgovornost na pojedincu. Ali to je tako. Ako želi biti potpuno svoj, bez trunke ostatka, sve je na njemu. Divno.

- 17:50 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Javni papirić za privatne žvrljotine











Ako se želite javiti, onda se trebate javiti
izvanobrasca@gmail.com





. . .

Moj život je tu
moj život je sad
i neću gubit ni tren
jer sada sam tu
a sutra tko zna
nema čekanja
sada ulažem sve
bacam karte na stol
i stojim pred vama gol

Belfast Food

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se