IV.
„Također, nešto od onoga što ne piše u knjizi, a trebali bi biti svjesni. Ova vrsta napitka neće vam pomoći u nikakvim problemima jer ne stvara istinu nego zavarava. Stoga, nije pametno koristiti se znanjem pripravaka ovih napitaka. Neće vam se vratiti onako kako želite.“ Opet sam pokušala primijetiti tračak nagovještaja osmijeha, ali nikako da on to postigne. Rekao je to tako zajedljivo i podrugljivo, da osmijeh možda nije bio potreban.
Snapeov tajming bio je nepogrešiv. Teatralno pobjegavši na drugu stranu učionice, zamahnuo je plaštem i u tom trenutku oglasilo se zvono. Ono je tako odjeknulo učionicom Napitaka samo zato što je mrtvačka tišina vladala u Tamnicama.
Djeca su s neobičnom kombinacijom sreće i uznemirenosti na licima, napustili Snapeove odaje i izmakli mojem pogledu već u sljedećem trenu. Ja sam za sebe odlučila da se uopće ne trebam žuriti. Primijetila sam da je Amy također odjurila. Nasmijala sam se sebi u bradu. Barem Amy nije imala problem s Tamnicama. Njezina neobična i vrlo snažna pozitivna energija bila je dovoljna da zaboravi gdje se nalazi. Ammeline je zbilja bila posebna.
Tek sam zašla za prvi ugao kad sam shvatila da nisam jedina koja ubojito sporo i naoko toliko bezvoljno vuče noge kroz prašnjave donje katove dvorca.
Ne, čekaj. On se nije vukao, on je žurio. I to prilično žurio. Shvativši da sam centimetar od toga da se jednostavno zabije u mene, pomaknula sam se da prođe. Nije me niti okrznuo pogledom. Namršteno sam primijetila da bi se mogao i zabiti u mene, a da to i ne primijeti. Pička.
Tada sam čula kako Snape udara vratima učionice i zaključava ih neverbalnom čarolijom. Koliko je potrebno zaključavati učionice, kada ti jedna 'Alohamora' može otvoriti gotovo svaka vrata?
Zbrojivši dva i dva, kada sam shvatila zašto je ono bezobrazno derište zaostalo, vratila sam se svom umrtvljenom ritmu hodanja koji mi se strašno svidio. Ipak nisam mogla biti baš toliko nesmotrena, kada znam da trebam stići u učionicu Čarolija.
Činilo se kao da mi je trebao samo tren da se pojavim baš onda kada je posljednji učenik ulazio unutra. Pojurila sam iza njega i shvatila da nigdje ne vidim Starza. Zar markira? Tiho mrmljanje ispunilo je učionicu. Barem jedan dio učionice i ja sam bez gledanja iz prve mogla pogoditi tko to točno raspravlja. Nell, Lus i Ruta zabrinuto su pogledavale prema vratima dok sam im se približavala. Tada je u učionicu uletio Flitwick. Sat je službeno počeo bez Skrableova prisustva.
Dok sam prilazila stolu za kojim su sjedila tri zabrinuta lica, usnama sam oblikovala riječi 'gdje je', a jedino što sam dobila zauzvrat bilo je uznemireno odmahivanje glavom i slijeganje ramenima. Očito da nisu imale pojma gdje se Starz skita. Nije ovo doduše niti prvi puta da je odlučio posegnuti za slatkim čarima adolescentske nehajnosti i odmetništva, ali nije markirao sat Čarolija još od druge godine kada mu je zbilja pozlilo. Dakle, tada nije niti markirao. Samo je propustio sat. Obožavao je Čarolije i imao je namjeru sagraditi karijeru na tome.
Flitwick kao da uopće nije primijetio prazno mjesto u drugoj klupi skroz do zida.
Samo je započeo nastavu, bez obraćanja pažnje na to da mu nema omiljenog učenika. Nije doduše niti još okrenuo glavu u tom smjeru, no što bi i napravio? Ionako bi mi samo rekle da mu nije bilo dobro. Možda je računao na to? Starz? Da ćemo ga izvući?
Zašto, dovraga, nije nikome rekao što namjerava. Promeškoljila sam se na sjedalu i ostala u jednako zabrinutom položaju, baš kao i moje tri susjede.
„Danas nemamo puno posla. Želim od vas da provedete sat u ponavljanju bezazlenih uroka s kojima smo započeli prošli sat. I molim vas, ne koristite kolege za primjenu uroka! Imate lutke!“ Podigavši štapić, Flitwick je iz kabineta kroz razred poslao minijaturne lutke. Ruta je glasno odahnula shvativši da je bez ikakve brige mogla prosjediti ovaj sat.
„No prije no što počnete s urocima, uvećajte lutke. To će vam biti vježba.“ Nakašljucao se i pokazao pokret rukom uz intikaciju 'Engorgio'.
Prolazio je razredom i tek kada se približio našoj klupi, shvatio je da Starza nema nigdje. Nije uopće postavljao pitanja, sam njegov pogled bio je dovoljan da nam kaže da traži objašnjenje za ovo. Kratko sam naherila glavu u smjeru Nell i primijetila da mi ona klima glavom.
„Osjećao se loše, gospodine. Zamolio je da ga ispričamo i rekao je da će vam se sljedeći sat Čarolija on osobno ispričati za ovaj izostanak.“ Tiho sam promumljala, tako prvi puta besramno lažući profesoru u lice. Ili možda nije bio prvi put?
„U redu.“ Zapiskutao je i nastavio dalje, bez komentara na naše uspješno obavljene zadatke. Ja sam se zbog toga neprimjetno lecnula. Nisam navikla na to da profesori ne zamjećuju moj trud. Nekako sam se osjećala bolje kada bi me pohvalili.
„Platit će mi za ovo.“ Okrenula sam se i šapnula riječi Nell na uho. Ona se samo blago nasmijala i odlučila se praviti kao da se ništa nije dogodilo.
Čim je zvonila, bila sam prva koja je bijesno istrčala van i pošla potražiti Starza među hodnicima. Od svih ideja koje su mi padale na pamet, svaka je sljedeća bila gora od posljednje i nikako nisam mogla shvatiti zašto bi otišao, a da nikome ništa ne kaže. A kada sam shvatila da on to nikada ne bi učinio, počela sam strahovati. Paničariti.
No, ta panika, te ideje i mašta, nisu bile ravne panici koja je proključala mojim venama kada ga nisam našla u hodnicima između Čarolija i Velike Dvorane. Posebno sam se zabrinula kada sam pošla na sat Aritmacije koju sam pohađala kao izbornu nastavu zajedno sa Starzom i opet ga nisam nigdje pronašla. Službeno sam počela šiziti. Ne pojavi li se, tražit ću dopuštenje od profesorice Vector da ga pođem potražiti. Dovraga. Ta budala.
Starzu. Jer mi fali. :*
P. S.: Say 'hi' to
Zakk. Svježa krv. ^^
