petak, 22.08.2014.

e-patetika

Don't want my MTV. Ponavljam. Don't want my MTV.
Legendarni hit Dire Straitsa je počinjao dijametralno suprotnim, ali ipak legendarnim Stingovim poklikom. Što se dogodilo u posljednjih 30-ak godina? Gdje su ti ljudi danas i zašto njihovoj djeci serviraju kvazi-kreativni kartonski čušpajz? Dio sam generacije koja se sjeća glazbe na MTV-u, ali smo MTV gledali zbog Beavisa i Buttheada, Celebrity Deatmatcha i Jackassa. Bili smo klinci i pratili kolosalni mit kakav je MTV bio na gotovo religioznoj razini. Nismo znali da nam serviraju reality kao nikad adekvatnu supstituciju za glazbu. Iskreno, nisam siguran da su i oni znali što točno rade. Međutim, u međuvremenu su spoznali i servirali lakovjernicima delikatese kao što su Jersey Shore i ostale nakarade pokraj kojih tendencija prikazivanja turskih sapunica u RH djeluje poput legitimnog edukacijskog pokreta. Naši ne-tako-davni pretci nisu imali ne/sreću da budu dijelom famozne MTV generacije na prijelomu '80-ih. Mi smo bili previše samostalni, dekoncentrirani, socijalizirani, zaostali. Problem je u tome što o fenomenu MTV-a danas znaju samo oni koji su čitali na tu temu. Često zaboravimo da je video ubio radio, na identičan način kojim je reality ubio audio-video. Summa summarum današnjice, MTV sucks, Rolling Stone sucks, svaki medij koji vam poručuje da nešto valja je pušiona, ali pušiona je u umu poslušnoga, nemojte nikad misliti suprotno. To sam vam ja rekao, nemojte se ni pod razno oglušiti korporativno-političko-socijološkom aparatu koji djeluje na vas.

See the little faggot with the earring and the makeup
Yeah buddy that's his own hair
That little faggot got his own jet airplane
That little faggot he's a millionaire


Internet je prostor koji nam pruža uvid u bezbrojne gadarije, od dekapitacije novinara do spotova Huljićevih pjesama i natrag. Međutim, rijetke su toliko tragikomične i doslovce degutantne poput online-penzionera (phrase pending...). Te usamljene poetske duše najčešće ipak nisu penzioneri već ljudi koji tvrde da su pedesete nove dvadesete ili nešto slično. Među glavnim karakteristikama online-penzionera su emotivne slike i citati kakvih bi se postidjela i dvanaestogodišnja djevojčica. Vojska impotentnih starčića koji se kunu da se osjećaju kao da im je opet dvadeset i tri godine nesputano marširaju alejom nesamosvijesti i usput prodaju škart pamet nesretnim prolaznicima. Zbilja, tko o čemu? Inkontinentni starci o cyber mudrosti. Znam da zvuči nevjerojatno, ali životna filozofija je došla dalje od Balaševića. Ukoliko ne poznajete profil osoba koje vam ilustriram, onda ste vjerojatno jedan od njih. Stanovit je problem što kombiniraju naivnost i blatantnu patetičnost tinejdžera sa jalom i samoprozvanom mudrosti mlohavih. The Dude abides, zašto ne možete vi? Možda vam je zbilja trebao MTV prije 30 godina da vam lupi šamar koji vam u međuvremenu nitko nije lupio. Bojim se da je za internet današnjice ipak prekasno. Društvene mreže su izbrisale društvenost među ljudima. Većina ljudi u mom društvu su vrsni poznavaoci vina, enolozi i somelijeri, ostali su obični cugeri. But don't hate the hater.



18:41 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.