petak, 15.08.2014.

'scuse me for scribllin'

Skitao sam bespućima interneta i nabasao na text o hrabrom deranu koji se osokolio na apstinenciju od alkohola i samozadovoljavanja u trajanju od 30 dana. Kakav paket! Pod navodnim beneficijama citira povećanje testosterona, snažniju koncentraciju i kognitivnu izdržljivost, te navodno povećanje u produktivnosti od 50 do 100%. Pojedinac sa svojim životom može činiti što ga volja, ali spoznaja da negdje postoji pravi antimastrubacijski pokret (No FAP-movement, za vas vične rukovanje Google tražilicom) govori koliko smo devijantno društvo. Kasna je ura i pojedinac instinktivno traži odobravanje većine, čak i u slučaju da je ta većina tek šačica ekstremista koji se odbijaju počešati tamo gdje najviše svrbi.
Dakle, ukoliko želiš uzeti svoj život u ruke, ne smiješ ga uzeti u ruke. ILI – Sve što trebamo je uzeti stvari u svoje ruke. (Uzeti u ruke, get it?)
Ne znam ...radije bih letio Malaysia Airlinesom.

Alkohol otkriva prije neviđen misterij u nama koji čeka da se rodi, mnogi ga se srame, većina bi ga se trebala sramiti. Ali gdjegdje se nađe onaj poseban komadić opijenog kretenizma koji anulira sve granice i zapravo postaje unikatan komadić osobnosti koji bez presedana stoji u povijesti vremena, i nije ga briga. Uostalom, radi se o vrhunskom anestetiku. Zašto uvijek zaboravimo na anestetske aspekte alkohola?
Naizgled, čini se kako čovjek ne može izbjeći pripijene ljude opterećene prošlošću. Ljudi, zašto pijete ukoliko postoji vjerojatnost koja će uprljati slušne kanale nas rijetkih happy drunk ljudi? Želiš li zbilja razgovarati o onome što te tišti? Lime su postali riste, ali su svi zapravo ostali na istome. Žitelji dijaspore koji gotovo graniče s fanatizmom spominju svoje neprijatelje. Da li je vaš neprijatelj još uvijek devijantno smeće koje ruši snove nevinih? Molim vas, nemojmo o „neprijatelju“, kako možete ljudima govoriti iza leđa? Idioti, mi trebamo premostiti budućnost, a ne prošlost. Još bolje, misliš li da sam ja prava osoba za taj izljev neprobavljivih misli? Što ako sutra trebaš biti ono što već dugo sanjaš? Što je tužno kad tvoji snovi počivaju na temeljima obećanja. Sve odgovore, i više od toga, kriju educirane budale sa lošom edukacijom.

But please exscuse me for scribblin' I can barely write my name

Znatan period vremena smatram kako je bolje je biti prividno pametan nego očevidno glup. Ali ipak, svatko minira svoj put. Ne pozivam na povratak u kameno doba, ne pozivam čak ni na privatnost. Ljudi, mi očajnički žudimo za malo tišine, samo to još ne znamo. Dovoljno je ovo društvo koje sa vanjskim svijetom dijeli dovoljnu količinu informacija koja čovjeka može natjerati na eutanaziju. Ili suicid, kao da postoji znatna razlika ovih dana.

Image and video hosting by TinyPic


16:00 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.