Pjesme s drugog kata

07.09.2008., nedjelja

Zamirisala mi je kiša maloprije dokle sam na telefon razgovara, pa sam diga pogled gori i razveselia se razlivenoj slici od oblaka. Al ništa od toga, uporno nastavlja bit vruće i zagušljivo, krepaj više lito.

Jutros mi je mirisala paljevina, a to vanka gradelaju. Došla obitelj na livadu kod igrališta, u sjenu stabla da im ne bude vruće, donili stol stolice stavili stolnjak složili pjate. Muški oko gradela, a gospođa perune i salatu slaže. Još su doli. Virujem da je lip običaj to. Tražimo piknik u svakome parku, na svakoj livadi.

Inače, primjetia sam da kad se dovoljno napijem, da ogulim sve dobre slojeve osobe, i spustim se do ružne jezgre, šta izgleda ka ižvakana žvaka, al ona koju dugo držiš u ustima i zagladiš, ružno zelenkaste boje, šta isijava frustraciju i neki bijes. To nije lipo, i svaki put kad se puno napijem, implodiram u depresivno i pasivno agresivno raspoloženje. To nije dobro. Treba pazit.

Tia bi neku sliku sad stavit, ali je prevruće pa sam spor i slabo pokretan.

- 17:33 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (6) - Isprintaj - #

04.09.2008., četvrtak

Čini mi se da mi je um suh, da misli ne ostavljaju tragove, nego projure jasno formirane na način gušterica na televiziji, jasnim slow motion pokretima pod okom makro objektiva uz osušene grančice grma u paleti jednostavnih pustinjskih boja čistog neba, a pijesak se ušuška nazad u rupice i ostavi trag traga, koji ne kaže ništa nego da je bilo traga.

Pri djelovanju je bitnije djelovanje od rezultata djelovanja. Kako kraj ne donosi preobrazbu i promjenu već jedino kompletiranu akciju, tako sposobnost stalnog isponovnog djelovanja preduhitruje pojavu nepromijenjenih okolnosti nakon završavanja.

Ponekad tako naletim na emisiju iste teme, samo inferiornu i konfuznu, pa je eto napišem, makar mutnu i nekristaličnu. O bože, koja nategnuta stilska figura.

- 19:33 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (4) - Isprintaj - #

03.09.2008., srijeda

Then we went out to wash the buildings. Clean buildings fill your eyes with sunlight, and your heart with the idea that man is perfectible.

...

There is a river of girls and women in our streets. There ase so many that the cars are forced to use the sidewalks. The women walk in the street proper, the part where, in other cities, trucks and bicycles are found. They stand in windows too unbuckling their shirts, so that we will not be displeased.

...

The height of his ambition was to tumble the odd chambermaid now and then, whereas I have loftier ambitions, only I don't know what they are, exactly. Probably I should go out and effect a liasion with some beauty who needs me, and save her, and ride away with her flung over the pommel of my palfrey, I believe I have that right. But on the other hand, this duck-with-blue-cheese sandwich that I am eating is mightily attractive and absorbing, too.

"Snow White", Donald Barthelme


Također, vjerujem da je svijet u osnovi neizmjenjiv i da su akcije udaljene i neuhvatljive, dok je djelovanje samo prolazak, a što sve svakodnevno promatranje negira, koje isto ne negira duboku mi istinu koja dolazi prije vjerovanja, a koji vezani par ne volim.

Oću reć da sam malo zaglavia u nekoj letargiji. I da tipkam na čudan dekoncentrirani način, koji mislim traži miran san.

E, uz to, iznenađuje me upornost ljeta u trajanju. Kad se osjećaj za vrijeme formira oko godišnjeg odmora, prirodni ciklus održavaju bube koje lete di ne trebaju.

- 21:31 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (2) - Isprintaj - #

01.09.2008., ponedjeljak

Dok se držiš za uspravni crni vektor ravnoteže, a juriš ulicama, između dva auta, ili kombija kojemu smrdi iz auspuha, na semaforu pred poslaganom zebrom, spustiš glavu ispod lišća kad zaokreneš križanje i paziš na rupe u cesti i parkirane aute koji izlaze, namjerno i podsvjesno se trkaš sa sobom i lcd-om od 20 minuta, skupljaš znoj i osjećaš bedra i listove i koljena između njih šta se vrte, mašina mašina i to, ne vidiš nikoga nego onoga koga očekuješ vidit, tko ima uz taj put bit u devet ujutro, rana je to ura nije al je prije dana, dan počinje kasnije, dan je popodne, a put je jedno od mjesta di se grad češka.

Uglavnom, palo mi na pamet jutros, dok sam krevet radia, da samo u društvu koje cijeni neznanje neobične stvari mogu bit neočekivane (naravno, neočekivane stvari mogu začudit, to je čar).

Ustvari sam večer prije, il koju još prije, razmišlja jel bi me iznenadila patka koja priča. A virujem da ne bi, ako priča priča, mora bit razlog neki. Ili to više od crtanih dođe.

S druge strane, da mi sad kroz sobu prošeta bia bi problem.

Žedan sam, idem sok učinit.

- 21:03 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

This is one of his earlier lessons in being preterite: he won't escape any of the consequences he sets up for himself now, not unless it's by accident.