Pjesme s drugog kata

10.10.2008., petak

" 'But I thought,' I said, 'that there had been a sexual revolution and everybody could sleep with anybody who was a consenting adult.'

'In theory,' Julie said. 'In theory. But sleeping with someone also has a political dimension. One does not, for example, go to bed with running dogs of imperialism.'

I thought: But who will care for and solace the running dogs of imperialism? Who will bring them their dog food, who will tuck the covers tight as they dream their imperialistic dreams?"

"The film", Donald Barthelme


Osim toga sam danas na križanju Selske i Baruna Filipovića vidio dva psa, na svježe prekopanoj i pograbljanoj i zaravnatoj cvjetnoj... gredici? aleji? kako se te stvari zovu? zadovoljne i opuštene na čistoj prašini, laganom toplom suncu, ležerne u mirnome trokutu usred gužve nas koji moramo negdi ić, jedan, stariji gospodin činia se, je leža i gleda aute polako glavom livo-desno, a drugi je skaka okolo poletno i kopa rupe u svježe prekopanoj i pograbljanoj i zaravnatoj cvjetnoj... toj.

Proba sam u pogaču sad stavit luk (češnjak, jel), al nije utjecalo na ukupni okus, šta nije dobar znak. Malo mi je grezo i nezgrapno sve ispalo, pa ko će luk u tome primjetit.

Večera mi je bolje mirisala na pola skala, nego nad pjatom. Odmak uvik daje novi pogled, al na tako malom razmaku?

Mislim, nije mi loše ispalo, dapače, al te neke stvari su tako ispale.

Budućnost je malo zaboravljena. Ja svoju, a i svi drugi. Zaustavimo tiraniju i samovlađe sadašnjosti.

- 20:22 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (3) - Isprintaj - #

03.10.2008., petak

"'You wouldn't think people could be cruel. You woudln't think they would have the time, not in a world like this. Wars, persecutions, exploitations - I mean, Sammy, there's so much to look at, for me to examine and for you to paint - put it this way. If you took all this away from a, a millionaire, he'd give all his money for no more than a glimpse of ther sky or the sea -"

I was laughing and nodding back at him; because it
was so obvious to us both and so astonishingly not obvious to all the others."

William Golding, "Free fall"


Imaju dva brata, jedan živi u Australiji, drugi u Srbiji. Ne znam kako je ispalo da ovaj od doli je visok zapečene kože i svijetlih zubi, a ovaj odavde oniži crnomanjast i srpski. Jedan izgleda kao australac, drugi kao srbin. Kako?

Ispadaju mi danas krilate bubice iz kose, probudilo ih sunce, a ja profiltrirao iz zraka u vožnji.

- 19:04 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (1) - Isprintaj - #
Maloprije sam ima jasnu ideju, jasnu i svijetlu i kristaličnu. Samo se rasula malo dok sam opra zube i diga komp. Pa sad idem probat se sitit. Sad na drugome programu ide neki... kineski, virujem?... film, i vidia sam maloga, u bijelo obučenog, bit će tradicionalno, u krajoliku u dodiru sa živim svijetom van ljudskog. Ne znam koja je poanta filma, koja poruka, nije mi se dalo puno gledat, šalta sam okolo, i na porno kanale, tv tome služi, al me sjetilo osjećaja beskraja kojega zaboravimo.

Moje vrijeme je sad složeno, ograničeno, postavljeno i strukturirano. I sa mojim vremenom je i moj svijet postavljen (e, šta mene u ovom momentu brine... doša sam sa ne baš dobrog koncerta u ksetu, sa 5 pivi u sebi. i zašto sam ja sposoban pisat ovakve stvari? treba bi bit pijan. razlozi mogući su razni), a na tv-u vidim svijet višestruko osoben; dječji, djeca su bez duboke obaveze, učimo ih tek da se predaju; i bezvremen, u prošlom svijetu gdje neljudske okolnosti nam pričaju i postavljaju zahtjeve i straše nas i fasciniraju nas, doba gdje ih nismo savladali, vrime di je vodopad jak kao onaj barba na zidiću, i ne valja ni jednog ni drugog zajebavat; također i nesmiljen... trebalo mi je više godina da osjetim namjeru godišnjih doba - da nisu bezlična datost, već da nose karakter i zarazu koja mijenja i mene.

Kra, koje teške riječi, oću samo reć da je prije zima bila samo nešto šta je došlo i donijelo, a sad je vidim da dolazi i znam šta nosi. (a to se odnosi na zadnju rečenicu. ura je di mi nije lako pratit sebe)

Ma, govorim o dobrim karakteristikama dugog trajanja. Loših ima, al sad nisu bitne. Pričat ćemo kad kuga dođe, a neće.

I tako.


- 00:11 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (0) - Isprintaj - #

07.09.2008., nedjelja

Zamirisala mi je kiša maloprije dokle sam na telefon razgovara, pa sam diga pogled gori i razveselia se razlivenoj slici od oblaka. Al ništa od toga, uporno nastavlja bit vruće i zagušljivo, krepaj više lito.

Jutros mi je mirisala paljevina, a to vanka gradelaju. Došla obitelj na livadu kod igrališta, u sjenu stabla da im ne bude vruće, donili stol stolice stavili stolnjak složili pjate. Muški oko gradela, a gospođa perune i salatu slaže. Još su doli. Virujem da je lip običaj to. Tražimo piknik u svakome parku, na svakoj livadi.

Inače, primjetia sam da kad se dovoljno napijem, da ogulim sve dobre slojeve osobe, i spustim se do ružne jezgre, šta izgleda ka ižvakana žvaka, al ona koju dugo držiš u ustima i zagladiš, ružno zelenkaste boje, šta isijava frustraciju i neki bijes. To nije lipo, i svaki put kad se puno napijem, implodiram u depresivno i pasivno agresivno raspoloženje. To nije dobro. Treba pazit.

Tia bi neku sliku sad stavit, ali je prevruće pa sam spor i slabo pokretan.

- 17:33 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (6) - Isprintaj - #

04.09.2008., četvrtak

Čini mi se da mi je um suh, da misli ne ostavljaju tragove, nego projure jasno formirane na način gušterica na televiziji, jasnim slow motion pokretima pod okom makro objektiva uz osušene grančice grma u paleti jednostavnih pustinjskih boja čistog neba, a pijesak se ušuška nazad u rupice i ostavi trag traga, koji ne kaže ništa nego da je bilo traga.

Pri djelovanju je bitnije djelovanje od rezultata djelovanja. Kako kraj ne donosi preobrazbu i promjenu već jedino kompletiranu akciju, tako sposobnost stalnog isponovnog djelovanja preduhitruje pojavu nepromijenjenih okolnosti nakon završavanja.

Ponekad tako naletim na emisiju iste teme, samo inferiornu i konfuznu, pa je eto napišem, makar mutnu i nekristaličnu. O bože, koja nategnuta stilska figura.

- 19:33 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (4) - Isprintaj - #

03.09.2008., srijeda

Then we went out to wash the buildings. Clean buildings fill your eyes with sunlight, and your heart with the idea that man is perfectible.

...

There is a river of girls and women in our streets. There ase so many that the cars are forced to use the sidewalks. The women walk in the street proper, the part where, in other cities, trucks and bicycles are found. They stand in windows too unbuckling their shirts, so that we will not be displeased.

...

The height of his ambition was to tumble the odd chambermaid now and then, whereas I have loftier ambitions, only I don't know what they are, exactly. Probably I should go out and effect a liasion with some beauty who needs me, and save her, and ride away with her flung over the pommel of my palfrey, I believe I have that right. But on the other hand, this duck-with-blue-cheese sandwich that I am eating is mightily attractive and absorbing, too.

"Snow White", Donald Barthelme


Također, vjerujem da je svijet u osnovi neizmjenjiv i da su akcije udaljene i neuhvatljive, dok je djelovanje samo prolazak, a što sve svakodnevno promatranje negira, koje isto ne negira duboku mi istinu koja dolazi prije vjerovanja, a koji vezani par ne volim.

Oću reć da sam malo zaglavia u nekoj letargiji. I da tipkam na čudan dekoncentrirani način, koji mislim traži miran san.

E, uz to, iznenađuje me upornost ljeta u trajanju. Kad se osjećaj za vrijeme formira oko godišnjeg odmora, prirodni ciklus održavaju bube koje lete di ne trebaju.

- 21:31 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (2) - Isprintaj - #

01.09.2008., ponedjeljak

Dok se držiš za uspravni crni vektor ravnoteže, a juriš ulicama, između dva auta, ili kombija kojemu smrdi iz auspuha, na semaforu pred poslaganom zebrom, spustiš glavu ispod lišća kad zaokreneš križanje i paziš na rupe u cesti i parkirane aute koji izlaze, namjerno i podsvjesno se trkaš sa sobom i lcd-om od 20 minuta, skupljaš znoj i osjećaš bedra i listove i koljena između njih šta se vrte, mašina mašina i to, ne vidiš nikoga nego onoga koga očekuješ vidit, tko ima uz taj put bit u devet ujutro, rana je to ura nije al je prije dana, dan počinje kasnije, dan je popodne, a put je jedno od mjesta di se grad češka.

Uglavnom, palo mi na pamet jutros, dok sam krevet radia, da samo u društvu koje cijeni neznanje neobične stvari mogu bit neočekivane (naravno, neočekivane stvari mogu začudit, to je čar).

Ustvari sam večer prije, il koju još prije, razmišlja jel bi me iznenadila patka koja priča. A virujem da ne bi, ako priča priča, mora bit razlog neki. Ili to više od crtanih dođe.

S druge strane, da mi sad kroz sobu prošeta bia bi problem.

Žedan sam, idem sok učinit.

- 21:03 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (2) - Isprintaj - #

30.08.2008., subota

Nekakvu ranu glad osjećam, jer sam pâ žrtvom Pošasti subotnjeg ručka, a šta su oni ručkovi u kojima aveti sinoćnjega alkohola kradu okus hrane prije nego ti do papila (pupila, pupoljaka? ne sićam se) dođe.

Obroci sredine dana preko sedmice su, u svojoj samouvjerenoj biti, škart, i njima ništa ne može naškodit više od njih samih. U iznimnoj situaciji kad pojedeš Ručak preko sedmice, zapečeni grah će ti spržit usta i dva dana kasnije će ti večernje knedle bit bez ukusa.

Nedjeljni ručak je u svojoj esenciji nerazlučiv od subotnjeg, te ga se ne treba posebno razmatrati.

Sinoć sam prvi put u životu sazna da imam 80 kila. U svojoj srednjoškolskoj tvrdoglavosti sam svake godine na pregledu ima 68, a pred nekih više godina je žena u servisu naštimala mi vezove na skijama na težinu od 75, makar sam tvrdia da imam 70.

Pred dvi sedmice sam jea iglice, krasne čudne duge ribe, koje sam ka mali viđa možda jednom liti kad bi nam ispod broda proplivale ("Iglica! Dođi vidit iglicu!"), a sad sam ih pojea više nego sam ih ikad vidia.

Inače, riječi su važne. Da znam točno reć šta oću, zna bi šta oću napravit, šta trebam napravit i kako to napravit. Dokle su ideje magličaste i neizrecive, i djela su neizreciva i neizvodiva.

- 16:00 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (4) - Isprintaj - #
Dilatacija vremenska, uvik nešto zajebe. Ima sam fluidnu, tekuću, laganu rečenicu u glavi, pa sam je zaboravia. I računam, lipi mi je ovo nastavak pisanja, jer je isti ka i sve do sad. I puše mi čak za vrat, i kao dobar znak se lijepi vanka za mene.

Skorena voda u plavome kajinu, peckanje u kasnim očima, svo razmišljanje umočeno u lokvu pod čelom šta se napunila pivom u jedan ujutro, i tako to.

Sve to ka neko odugovlačenje dođe, nadomjestak onome šta sam mislia reć, pa zaboravia. A možda i nisam, nego sam samo to zamislia. Je li, jel može bit da sam u podsvjesti izmislia savršeni post, da složi sve, opravda me, zbroji me i prikaže me, a onda sam ga kao zaboravia, i sad navodno kao pričam široke priče okolo i naokolo, da bi pokaza da sam ima taj post, ali ga kao pokušavam pronać. A

De, jebote, pretjerujem. Mislim da bi treba uživat u ovo nešto alkohola šta me omekšava i pustit ovo. Nije da nema poante, al nemam u ovo doba elegancije za sve složit zaokruženo.

Laku noć.
- 00:57 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (1) - Isprintaj - #

18.11.2007., nedjelja

Snijeg usporava, više kiši nego sniježi. Nada sam se dugom gustom bijelom danu, da imam šta vidit kroz prozor, kroz drugi prozor, jer kroz svoj gledam samo prema gore u mrvice šta se pojave iz neba koje mi je pola metra iznad stakla.

Sinoć su dolazile iz daljine iz dubine iz mraka, put narančastog svitla u koje smo gledali da ih vidimo kako su izdaleka krenile samo da do nas dođu, i zalipe se na moje očale, da ne vidim ništa više. Ionako su bile zaivene pivom i znojem, i masne od kože, pa svejedno nisam ništa vidia. Šta nije bitno, jer sam sve bitno ima samo čut, i radije bi da mi je uho bilo neprozirno od piva i znoja, i da su riječi drugačije prošle kroz to. No, poanta je ustvari u tome kako su krenile, i ne bi mi koristile prsti u ušima, nikako. Ne bi mi koristilo ni premotavanje unazad, jer bi opet sve isto prošlo, jer bi opet isto pita i isto reka, i odgovori bi bili isti.

Treba bi ustvari premotat dvadeset godina ranije, onda bi možda nešto drugačije izašlo.

Inertan sam, zamišljam ručak, osjećam glad, i rastežem, ne mogu se ni ručak odlučit započet radit, a kamo li šta drugo.



e da, bia sam u londonu.
- 12:31 - commentary, controversy, chatter, chit-chat (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

This is one of his earlier lessons in being preterite: he won't escape any of the consequences he sets up for himself now, not unless it's by accident.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se