Zaglavlje bloga3

petak, 16.06.2017.


Vizure modernog Japana


Lijepo je šetati Japanom i obilaziti hramove, dvorce, parkove, muzeje ... Jednako je zanimljivo uživati u vizurama modernog Japana.


The Asahi Beer Tower and Asahi Super Dry Hall with its characteristic Flamme d'Or, Tokyo, u pozadini Tokyo Skytree

Asahi Beer Tower and Tokyo Skytree



Tokyo Skytree, ukupna visina 634m. Prva je promatračnica (Observation deck) na 350metara, a druga na 450m. Kako na prvoj nismo doživjeli uzbuđenje, barem trnce u nogama kakve smo očekivali, pa ni na staklenom podu, na drugu promatračnicu na 450m nismo ni išli.

Tokyo Skytree



Tokyo Tower

Tokyo Tower



The Tokyo Towers, Sea Tower and Mid Tower
Kada su dovršeni 2008, visoki 193m sa 58 katova, bili su najviši u Japanu. Zbog blizine Haneda aerodroma mogli su imati maksimalnu visinu 200m.

Tokyo



Tokyo Mode Gakuen Coccoon Tower, Shinjuku. (Coccoon=kukuljica gusjenice)

Tokyo Mode Gakuen Coccoon Tower, Shinjuku, Tokyo



Abeno Harukas, Osaka, sa svojih 300m visine, najviši je neboder u Japanu. Bili smo na vrhu i uzbuđenje pogledom na grad pod nogama, kada smo izašli iz lifta, nemože se ni sa čime usporediti. Predivno.

Abeno Harukas, Osaka, the tolest building in Japan



Sada još par mostova
Rainbow Bridge, Tokyo
Uz ovaj most veže me posebna uspomena. Most povezuje Tokyo sa otokom Odaiba na kome se nalazi i Kip Slobode o kome je Draga već pisala. Sa Odaibe smo se umjesto brodom odlučili vratiti vlakom, metroom preko mosta. Vagon je klizio mostom i ja bacim pogled na susjedne tračnice. Gledam, tračnica nema. Pa valjda je monorail, pomislim, i pogledom potražim jednu tračnicu. Ni nje nema! Sve su moje sumnje potvrđene po izlasku iz vlaka. Vozili smo se Maglevom, vlakom koji levitira na magnetskom polju i nisu mu potrebne tračnice. Sve što mogu reči: poseban osjećaj vagona koji lebde!

Rainbow Bridge, Tokyo



Još jedan lijepi most u Tokyu na Sumida rijeci, Chuo-Ohashi suspension bridge

Tokyo, Chuo-Ohashi suspension bridge



Tuneyoshi-ohashi Bridge, Osaka
Preko ovoga smo mosta dva puta prepješačili. Htjeli smo vidjeti ljiljane na otoku Maishima i morali smo preko mosta. U opisu je navedeno da od sredine svibnja do sredine lipnja na otoku cvate 2,5 miliona ljiljana svih vrsta. Ma kako to da propustimo. Nakon više od sat vremena pješačenja napokon smo došli do "ljiljana". Upravo taj dan ulaz u park je bio zatvoren! Nije nam preostalo ništa drugo do pješačenja natrag.

Tuneyoshi-ohashi Bridge, Osaka



Umjesto očaja, ja sam uživao u pogledu na mostove Osake.
Konohana Ohashi Bridge, Osaka. Osaka sa više od 19 000 000 stanovnika drugi je po veličini grad u Japanu. Mostovi spajaju brojne otoke i premošćuju rijeke i kanale. Ovaj je viseći most poseban po tome što ima samo jedan ovjes, umjesto da visi na dva paralelna kabela.

Konohana Ohashi Bridge, Osaka



U šetnji mostom razmišljao sam o japanskoj arhitekturi. Sve te silne građevine, mostovi, nezamisliv broj željezničkih linija ... čelik, čelik, čelik. Čini mi se da Japan nema baš toliko rudnih bogatstava. Kada sam došao doma potražih na internetu podatke o njihovoj crnoj metalurgiji: Japan je drugi na svijetu izvoznik čelika, odmah poslije Kine, a svu željeznu rudu uvozi!
Uvoze sve što im je potrebno, osim riže koju dobrim dijelom uzgajaju i na poljima koja su rezultat nasipanja mora, a svjetska su velesila.


TKO ZNA ZNA. Ne jebu ih ni ustaše ni partizani. Ne jebu ih ni lijevi ni desni. Idu svojim zacrtanim putem sa brojem nezaposlenih ispod 5%



Oznake: japan

- 14:38 - Pusti vodu (25) - Isprintaj - #




ponedjeljak, 11.07.2016.


10 dana Japana ... 11. Riječ za kraj


Riječ po riječ, poveo sam vas da sa nama prošečete Japanom. Vjerujem da sam uspjeo prenesti barem dio onoga što smo mi doživjeli. Kada sam razmišljao kako pisati o našem putu u Japan, zaključio sam da bi najbolje bilo pisati tako da u svakom postu otkrijem zrnce Japana, ono o kojemu neznate ništa, i da tekstovi na jednostavan način mogu poslužiti nekome tko kao i mi bude tražio podatke u potrazi za kojima smo mi izgubili puno vremena. Umjesto kobasice od teksta u kojemu bi bilo sve nabacano i gomile slika ljepše mi je bilo ovako pisati. Sada znam da se jedino na takav način može odgovoriti na pitanje kako nam je bilo.
Kada kažemo da smo bili u Japanu, obično je prvo pitanje: "A koliko je to koštalo?"
Drugo je pitanje: "Šta vam je bilo najljepše?"
Odgovor na prvo pitanje dao sam u prvom postu. Ono što je najljepše, ni jedne nam kune nije žao.
Odgovor na drugo pitanje dao sam kroz sve napise i može se podvesti pod jedan: Doživjeli smo Japan na najljepši način. Pišuči sve ove tekstove shvatio sam da je zapravo nemoguće reči "Najljepše nam je bilo kada smo ..." Svi doživljaji zajedno čine sliku koja je prekrasna u našim uspomenama i znamo da se budemo rado vratili da tu sliku dopunimo novim saznanjima i novim prijateljstvima.


Tokyo, Ispred zida oko Istočnog carskog parka


Bilo je lijepo



I za kraj video koji Draga učini uz prekrasnu pjesmu Sayonara




Koga zanimaju slike može pogledati moj album Japan klikom na sliku.


Japan



Oznake: japan

- 19:42 - Pusti vodu (19) - Isprintaj - #




subota, 09.07.2016.


10 dana Japana ... 10. Malo Jazza, malo Carmen

Ugodno veče u Kyotu još je ugodnijim učinila Aqua Fantasy ispred glavnog kolodvora.





Oznake: japan, Kyoto

- 22:21 - Pusti vodu (8) - Isprintaj - #




petak, 08.07.2016.


10 dana Japana ... 9. Chozuya


Chozuya je paviljon, mjesto koje služi pročišćavanju vjernika prije ulaska u hram ili sveto mjesto.
Drvenom posudom na dugom dršku, zagrabi se voda i njome se ispire najprije lijeva ruka, zatim desna i na kraju se vodom ispiru usta (voda se nakon toga ispljune). Negdije voda istječe iz cijevi od bambusa a negdije iz zmajevih usta, Chozuya Dragons.


Chozuya Dragons


Chozuya Dragon


Chozuya


Za kraj moram spomenuti naviku koju sam donesao iz Japana, Pravilo lijeve strane.
Bilo gdje da se nalaze ili kreću, japanci se uvijek drže lijeve strane, uz rub. Na pokretnim stubama gore ili dolje, na ulici, u hodnicima metroa... Time se omogučava onima koji su brži od nas da normalno prođu pored nas. Tek sam sada svjestan prednosti takvog kretanja. Kod nas dvije osobe, pa često i jedna osoba zauzme toliko mjesta na nogostupu da je potrebno siči na kolnik da bi ju obišli. Kada je više osoba u pitanju treba čekati i tražiti priliku da prođemo pored njih. Na pokretnim stubama skoro je nemoguće proči pored osobe ispred nas.
Kako je lako uvesti red u neredu!



Oznake: japan

- 12:08 - Pusti vodu (19) - Isprintaj - #




nedjelja, 03.07.2016.


10 dana Japana ... 7. Klopa


Vjerovatno vas zanima kako smo se prilagodili hrani u Japanu. Jednostavno rečeno, prilagodili smo se ponudi.
Kao otočna zemlja, Japan je uvijek obilovao ribom i obiljem hrane iz mora. Pored toga budizam je nametnuo taboo jedenja mesa, mesa četveronožaca, tako je dugo glavna hrana bila povrće, plodovi mora i riža. Tek prestankom Edo perioda i dolaskom cara na vlast 1868 dokinut je feudalni sustav i počelo je prosvjetiteljsko doba - Razdoblje Meiji. Otvaranjem prema svijetu i trgovinom sa prekomorskim zemljama došlo je i do toga da se meso postuno uvodi u prehranu. Ako to usporedim sa našom povješću prehrane koja je obilovala čvarcima, kobasicama, krmetinom i sličnim četveronošcima, pšenicom i kukuruzom, lako je doči do razloga tolike razlike u prehrani.


Meni, zadrtom sendvičaru, bilo je teško suočiti se sa činjenicom da u dučanima nema pravoga kruha, tek nekakve imitacije rezane na šnite i spremljene u verčice kako se kod nas spremaju neke posebne vrste kruhova. No to je nekakvo slatkasto tijesto, konzistencijom i okusom sličnije pinci nego kruhu. Nigdije nisam uspjeo pronači trgovinu koja ima škrinje u kojoj su izložene salame, šunke, sirevi, u kojoj su na policama izložene razne vrste kruha, PINKE KRUHA ... Nema mesara ni mesa koje visi kupcima pred nosom ili je izloženo u škrinji pred mesarom. Sve što se može kupiti nekakva su vakum pakovanja po par šnitica nečega što bi se moglo nazvati salamom ili slaninom. Sve što možete kupiti već je pripremljeno i nema potrebe da trgovci režu, sjeckaju i pakuju po želji kupaca.


Par riječi o sušiju. U prošlosti suši je bio način spremanja, konzerviranja, ribe. No za razliku od naših ribara koji su ribu samo solili, japanski su ribari posoljenu ribu spremali u posude zajedno sa rižom, red riže, red ribe i tako ju ostavljali 6 mjeseci do 3 godine. Jela se samo riba a riža je služila kao konzervans i zaštita.


No nije sve baš tako crno. Na hranu smo se lako navikli. Uvijek volim probati nešto novo, nešto različito, pa mi je japanska kuhinja bila izazov i zadovoljstvo.



Posebno je zadovoljstvo bilo na ulici gledati pripremu hrane. Kuhari su pravi virtuozi svoga posla. A okruglice sa hobotnicom, Takoyaki, bile u izvrsne.




Oznake: japan, hrana

- 17:35 - Pusti vodu (16) - Isprintaj - #




četvrtak, 30.06.2016.


10 dana Japana ... 6. Predvečerje u Tokyu uz rijeku Sumida


Uživati u miru i tišini u gradu od preko 15 miliona stanovnika, dali je to moguće? Je, moguće je.
Nakon što smo popodne proveli u Ginzi, pretrpanom trgovačkom centru Tokya, zaputili smo se pješice do rijeke Sumida. Predvečerje uz rijeku bilo je prekrasno. Puno tišine i krasnih vizura. No čemu riječi kada su fotke dovoljno rječite.


Tokyo


Tokyo


Tokyo


Tokyo


Tokyo, Bridge above Sumida River


Tokyo, beside Sumida River


Uz Sumida River, Tokyo


Sunset in Tokyo


Tokyo in Sunset


Afternoon in Tokyo Bay


Afternoon in Tokyo


Tokyo sunset


Tokyo sunset


Sunset in Tokyo


Evening in Tokyo Bay, Sumida River


Evening in Tokyo


Uz obalu je plivalo mnogo meduza i Draga je prvi puta u životu imala priliku da ih vidi.

Meduze in Tokyo Sumida river


I za kraj moj video



Oznake: japan, tokyo

- 20:50 - Pusti vodu (13) - Isprintaj - #




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.





Moj izbor iz moje galerije, trenuci iz Japana

Smoking Area, Kyoto, Fushimi Inare
U Japanu
Tokyo sunset
Tokyo
Good friends
Prijatelji
Osaka, View from Tempozan Ferris Wheel
Osaka
Kyoto
Kyoto
ha ha ha
Ha ha ha

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

  • Image and video hosting by TinyPic


  • Volim gljivarenje



    Za sve ribare i zaljubljenike mora




    Design by More ljubavi

    Uz rivu














Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se