25.10.2006., srijeda
Uz godišnjicu bivanja na blogu
|
Godina dana na blogu prošla je tako brzo. Uz mnoštvo novih prijatelja i poznanstava i jednu prekrasnu ljubav danas ne mogu ni zamisliti život bez bloga. Kako su prelaskom na nove adrese izgubljeni svi linkovi na margini dok ih ponovo ne uredim odlučio sam ovom prigodom objaviti jedan moj davni post u kome sam se poigrao Teutinim i mojim komentarima. Zapravo u ovom smo postu nastali ona kao buba šarena i ja kao zeleni bumbar. Zbog toga mi je ovaj post posebno drag. Priča o bumbaru i komarcu  Kakva vam je ta današnja omladina. Nitko više nema poštovanja prema starijim osobama. Nitko da se digne u busu, nitko da nam prepusti mjesto dok čekamo u redu za čokoladu, nitko...Čak su nas i na blogu počeli zajebavati. Šta vi starci uopće ovdije tražite i kuda se gurate i sve te pizdarije. Pa nismo mi krivi što nam se godine natovarile na leđa. Da vam ispričam moju sudbu. Imao vam ja na tom blogu svoju simpatiju. Baš smo se dobro slagali, bar sam ja tako mislio. Ja nju mazio i pazio, čuvao ko dlaku na dlanu a ona meni ni pet ni šest nego bumbar. Molim vas lijepo. Bumbar koji zuji po tuđim blogovimama. Kako se samo usudila. Mene, velikog zelenog nazvati bumbarom zujavim. Dobro da me nije nazvala komarcem, njena sreća. Nikako joj nisam mogao oprostiti. Ja bumbar. Čekao sam ljeto samo da joj se mogu osvetiti, ja bumbar. A znate vi dobro koja je to buba bumbar. Ona dlakava debela pćela koje se svi plaše, naročito curetki. Dočekao ja svoju priliku kad se ta moja simpatija sunčala u svome vrtu. Nije imala tangu. Ta je tangica ovdije samo radi nas staraca. I upravo kad se najljepše namjestila da joj sunce opeće dupence tako sam ju fino bocnuo da je odmah skočila ko oparena. Kako je samo vrisnula do Rijeke se čulo. Barem tri dana neće moči sjesti na stolicu. Tako joj i treba. Vi se sigurno pitate zašto je njena sreća što me nije nazvala komarcem? A... A kako bi ju samo zajebavao kao komarac. Ne bih ja bio onaj obični glupi komarac od kojega ostane samo fleka. Valjda i ja imam neko kurčevo iskustvo. Kakva je to slatka osveta. Dočekam ju u toplu ljetnu noć. To su one noći kad uglavnom svi spavamo goli. Lijepo pričekam da djeva zaspi a onda polako počnem birati od kuda da joj pijem krv. Iz uha se ne isplati. Odmah bi osjetila i pljasnula dlanom. A nisam ni toliko lud da uzalud ubadam u taban. Mekana je ispod koljena, no tu je još uvijek nevina i ne bih nekome rado uzeo to zadovoljstvo. Pricekam dok se toplo razvuče krevetom a onda se uvučem medju noge. Da, da, baš među noge. Tu je najsigurnije dok spava. Pio bih joj krv iz klitorisa. Vele da je tu krv uzavrela a i najnježnije mjesto. Osjeti ona u snu da ju netko siše, no kako joj ugodno da ju netko tu siše a može kontrolirati snove ona i dalje slatko spava. Sve se plaši probuditi se da slatko sisanje ne prestane. Znate vi sada u ćemu je slast osvete? Kad se ujutro probudi osjeti da ju nešto svrbi i pogleda svrabno mjesto pred zrcalom. Pa gdje nađe da me baš tu siše? A lijek protiv uboda svi dobro znaju. Pljuneš na srednji prst i natrljaš tamo gdje te ubolo, sisalo. I što vise pljuckaš na prst i trljaš to više svrbi. Kako se slatko smijem sa nekog ormara kako puca čitav dan pljucka na prst, uvlači ga ispod tange i masira. Sisao bi ju tako svaku drugu noć, moram i ja paziti na liniju. Eto buba maro, plavih točaka, to ti je moja slatka osveta. |
- 00:24 -
Pusti vodu (43) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
