Ne znam gdje počinje praznina mora
Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas
koji je blizu negdje rekao:
Nikad.

To je rijeka koja se ne više ne vraća
u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
koji čeka u daljini.

To je cvijet koji ne silazi više
u svoj korijen
jer se ondje naselila budućnost.
Nikad.

Šumna trava neizgaženih visoravni,
snijeg na planinama
ljubičastim.

Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
u travi sluha i vida naraslo
u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.

Obazri se, prepoznaj svoje Nikad
po iščezlim nizinama prostrto.
I teška misao koju si zanjihao
postat će blaga, jer je kraj nje čovjek
nerazumljiv u svojoj samoći.

A kad se on pomakne u Noć
i u veliki uspavani prostor,
ispružit ćeš za njim svoje ruke
i viknuti: ne odlazi!



Vesna Parun

Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.



Vesna Parun

Ne reci nikada vise
da smo se sreli
Neka nase hladne rijeci
izbrisu sve
sto smo nekada bili
i sve sto smo nekada htjeli....

Idi od mene sada
idi i ne vracaj se nikada vise
jer
ubio si sve u meni
sto ubit se moglo
i sada padaju
neke hladne kise...

Ovo je zadnja barikada
izmedju nas
svjetlost se otvorila u tisini
nebo i zemlja su bili kao jedno

Cijeli moj zivot
se okrenuo
kada sam cula
tvoje rijeci

Kao da smo se
oduvijek znali

Sa rijecima
vodis me tamo
gdje nikada nisam bila

Da rijeci nisu postojale
kako bi se sreli,
kako bi se sreli ...

Sto te nema, sto te nema
Kad na mlado poljsko cvjece
Biser nize ponoc nijema,
Kroz grudi mi zelja lijece
Sto te nema, sto te nema

Kad mi sanak pokoj dade
I dusa se miru sprema,
Iz srca se glasak krade:
Sto te nema, sto te nema

Procvijetala svaka staza
Ko sto bijese divnih dana
Po ruzama i sad prska
Bistra voda sadrvana


I u casu bujne srece
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu krece:
Sto te nema, sto te nema





Aleksa Šantić

Od kad te upoznah

Ti sretnu činiš


Dušu moju


Cijeli moj zivot se okrenuo
kada sam cula tvoje rijeci

Kao da smo se
oduvijek ....znali

Da rijeci nisu postojale
kako bi se sreli

Ja vidim jednu dugu
negdje u daljini

Tamo su noci svijetle
i
tamo se bol
lakse nosi

Mi stvaramo nas svijet
kao djeca
ispod jabukovog drveta
u cvatu

Kada se sretnemo
stavicu moje ruke
u tvoje
i
icemo zajedno
prema nasim daljinama



Od moje drage prijateljice

Sladja Zubcevic Vidjen