Cipele s naljepnicom
Žensko sam koje se pretjerano ne trudi oko svog outfita. Skoro sve što obućem, odlično mi stoji. Ha, ha... Ne, nego sam aljkava. Ne da mi se. Ne razmišljam imam li torbu iste nijanse kao cipele, jesam li kupila ovogodišnje gležnjače, slaže li mi se okvir naočala s bojom očiju itd, itd. No, kao svako žensko vrlo sam kritična i sitničava kad su druge žene u pitanju. I dok muškarci gledaju sise i guzice, ja i 90% žena gleda detalje. Šminku, izrast, odjeću. Da, mi žene smo zbilja egoistične. No, neki dan jedna čizmica vrati me u prošlost. Ona je krasila nogu jedne dotjerane 40. i nešto godišnjakinje, sve na njoj tip top, kako se ono kaže, no ta mala sitnica, taj mali "nemodni" detalj, zasmetao je moje kritičko žensko oko. S potplati me tužno gledala jedna mala bijela naljepnica s cijenom. Jao i naopako. Nisam tada pomislila, no sad mi pada na pamet, znači li to i da ta žena i rublje mijenja jednom tjedno, kad se sjeti. Jer, nije se sjetila okrenuti čizme i pogledati postoji li ta naljepnica možda baš tamo, jer negdje i ona mora biti. Da li takve žene i inače olako shvaćaju sve, pa uzimaju sve dok je još vruće, žedne, gladne, uzimaju, trpaju, ne osvrću se, grabe, trpaju u njedra i odnose ili sam ja tu jadnu ženu potpuno krivo procijenila i baš poput isfrustrirane žene priljepila joj osobine koju su ustvari moj osobni problem. Hm, ne znam, no ta etiketa uvijek mi bode oči i nikad mi ne promakne. Pa valjda je zato bijele boje da ju se lakše uoči i odlijepi... Ili ?
06.02.2009. u 22:26 | 2 Komentara | Print | # | ^