Bilo je ljeto, pakleno vruće ljeto u Splitu.
Naša već uhodana ekipa i ove je godine krenula na "šatorovanje". Naravno, stariji smo i Robinzonika više ne hoda, sada je to boravak u prirodi uz kupanje i priređivanje hrane kako tko hoće i može.
Broj sudionika svaki se dan mijenjao, neki su dolazili, neki odlazili. Smješteni ispod borovih stabala, u duboku hladu, uživali smo u ćakulama, igrama, enigmatici, meditaciji, spavanju, ovisno o trenutku i raspoloženju.
Sa mnom je bila i moja 14-godišnja unuka i po njezinoj izjavi, nije joj bilo dosadno. Kaže, opet će s nama. Nastojali smo što manje rabiti automobile, u selo smo, u pravilu, odlazili pješice (cca 1 sat hoda).
U napuštenom zaseoku na ognjištu smo priređivali obroke rabeći vodu iz gustirne, a za piće vodu smo kupovali u selu.
Uveče bismo gledali zvjezdano nebo pokušavajući na njemu otkriti nešto više poznatih zvijezda od Velikog medvjeda.
|