Teta iz prirode

11.12.2007., utorak

Volite li marmeladu 2

Marmelada od opuncije i dunje Potrebno: 600 g ispresane pulpe zrelih plodova kaktusa opuncija (opuntia ficis indica), 400 g kuhanih dunja, 1000 g šećera, 1 omot Dr Oetker Dzemfix Classic 1:1. Priprema:Oprene zrele, tamnoljubicaste opuncijine plodove kratko skuhati s malo vode u ekspres-loncu, odstraniti sjemenke, a zatim homogenizirati mikserom ili mesoreznicom. Dunjama odstraniti sjemenke, isjeci ih na cetvrtine i kratko skuhati u malo vode. Zgnjeciti. Odvagnuti 600 g opuncija i 400 g dunja. Postupak: Odvaganom usitnjenom vocu dodati secer i Dzemfix Classic te smjesu zagrijati na jakoj vatri uz stalno mijesanje do vrenja. Neka vrije najmanje 3 minute. Skinuti sa stednjaka, odstraniti pjenu i uliti u zagrijane staklenke. Staklenke zatvoriti, okrenuti naopako i ostaviti na poklopcima 5 minuta.

- 20:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.12.2007., nedjelja

I Marjan je gora - 6...

Ovim ću opisom završiti svoje obilaske najčešćih marjanskih staza i šetnica. Danas sam se organizirala «timski». Za šetnju sam, nakon više pokušaja, dobila svoju devetogodišnju unučicu opremljenu fotoaparatom. Sin se ponudio da nas do marjanskog podnožja prebaci kolima. Nakon jučerašnje obilne kiše, vjerovala sam da će staza biti blatna. Prevarila sam se, kamen i laporac svu su vodu pokupili, nema čak ni lokvica. Moji kažu, jutro je, no meni je deset sati sat kad se ja radnim danom već vratim doma s moje šetnje. U tome pogledu na dijelove dana, jedna je od razlika mladih i nas «malo starijih». Da, i u dogovorima tipa: Stižem za deset minuta, čekaj pred stubama, a onda se na vjetrometini stoji i po petnaestak minuta! Elem, nedjelja je, vrijeme oblačno, pa ćemo oboružane «antikišnom opremom» ćaskajući prehodati prije kiše, zacrtanu rutu. Tata nas je iskrcao na pola puta između MEDILSa i Oceanografskog instituta te se uz nekoliko trošnih kamenih stepenica penjemo do crkvice Gospe od 7 žalosti. Ime je neobično i nisam sigurna da bih mogla nabrojiti više od 2-3 Gospine žalosti! Odlučile smo se strmim stepenicama popeti do marjanskih stijena. Staza nije široka, ali je čista, nije zarasla u travu ili u makiju, vidi se da je dosta prometna! Začas smo podno vrha, kraj marjanskih stijena okićenih klinovima. To je alpinističko vježbalište gdje su svi naši alpinisti i penjači činili svoje prve penjačke korake na putu nebu pod oblake. Danas je pretkišno vrijeme i na penjalištu nitko ne vježba. I ja iz mlađih dana imam nekoliko snimaka kako navezana na konop, s kacigom na glavi, penjem i otpenjavam ukapčajući se na klinove! Sa zapadne se strane može prići utvrdi splitske obitelji Karepić iz 1523.g. s kamenim obiteljskim grbom u kome, prevedeno, piše: složnima se ispunjaju želje, nesložni uzalud rade. Vjerojatno je po tim Karepićima i gradsko smetište dobilo ime Karepovac! Nalazimo se pred crkvicom sv. Jeronima, ili Jere (340-420), kako mu Splićani od dragosti tepaju. Pa gdje i neće, on je skoro – pa Splićanin! Rodio se u rimskoj pokrajini Dalmaciji u mjestu Stridon (Zrin ili Grahovo). Kao crkveni pisac i lingvist, preveo je svete knjige s hebrejskog i grčkog na latinski jezik. Katolička crkva i danas rabi njegov prijevod Vulgata. Svi ga kipovi i slike prikazuju s perom i knjigom u ruci. Crkvica je podignuta u 15. stoljeću. Nad ulaznim vratima predvorja renesansni reljef je sv. Ivana. Povrh crkvice, u procjepu stijena, nalazi se pustinjačka špilja (eremitaža). Tu su u samoći, meditaciji i molitvi dane provodili isposnici, sljedbenici sv. Jeronima, bježeći od sebe i čitavog svijeta. Prostor pećine ima tri kata s prozorima gotičkih oblika. Stijene su obrasle kaduljom, tetivikom, tršljom, i zvončićima postjenjaka te još ponekim ljubičastim, zrelim plodom svekrvina jezika (indijske smokve). Zastajemo na vidilici odakle se vidi, sada pusto kupalište Kašjuni te sela na poluotoku Čiovo. Kao rana na Čiovu djeluje kamenolom. Šolta, Brač i Vis u magli se neoštro naziru. Pored staze ulijevo skrećemo na čempresima oivičeno stepenište do crkvice Betlehem iz 14. stoljeća, posvećene Kristovu rođenju. Na glavnom je oltaru kameni reljef Gospe s Isusom. Crkvica bude svake godine otvorena na Badnjak te se u njoj služi Ponoćka. Prelazimo preko Sedla koje spaja vrh s piramidom s vrhom Telegrin. Još nešto više od mjesec dana pa će ovaj prostor prekriti suhe grane božićnih jelki, koje će biti strojem usitnjene kao dohrana marjanskoj šumi. Moja unuka predlaže da ovoga puta ne osvajamo ni jedan od vrhova; ona je gladna i najkraćim putem želi na objed! Moram poslušati, inače je drugi puta neću dobiti kao društvo za šetnju! Vraćamo se južnom šetnicom, pored crkvice sv. Nikole i Židovskog groblja te stepenicama spuštamo Senjskom ulicom u grad.

- 19:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.