Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Teta iz prirode

29.09.2007., subota

I Marjan je gora - 2


Ni jutros nisam odolila prekrasnu vremenu, evo me opet na Marjanu!

Ovoga ću puta krenuti od tunela put Spinutskih marjanskih vrata. Parkiralište automobila još je poluprazno, samo su najmarljiviji na trim stazi. Prolazim kroz vrata. Mahanjem rukom pozdravljam vratara koji pazi da vozila ne ulaze u šumu. Subota je, pa nema grupa srednjoškolaca koji radnim danima ovdje odrađuju sate tjelesnog odgoja, a za šetače pasa još je prerano.



Preko 5 stepenica penjem se na trim stazu. Mi planinari nerado hodamo asfaltom, njega prepuštam "običnim penzićima" i biciklistima. Mimoilaze me tek rijetki trkači. Staza je pošljunčana, suha je, nema ni traga prekjučerašnjoj kiši. Nije vruće jer stabla alepskog bora i poneki čempres čine ugodnu sjenu. Hodam nešto brže, na ovom ravnom dijelu puta trebam nadoknaditi 15 minuta razlike vremena, subotom autobus polazi kasnije, da bih uhvatila autobus "dvanajsticu" kod Oceanografskog instituta.

Nakon desetak minuta hoda, skrećem ulijevo i počinjem se penjati. Sada sam na trim stazi izgrađenoj prije dvadesetak godina. Staza je održavana dijelom i zaslugom planinara Planinarskog kluba Split, koji je čiste i nasipaju jednom mjesečno. Ugibališta na stazi, ima ih dvadesetak, manje se održavaju, na mnogima nema više ni table s opisom vježbi, a i trupci kojima bi se vježbalo su prorijeđeni. Hrabro gazim i evo me skoro na kraju prvog uspona. Ovdje je manje borova, sve više ustupaju mjesto bjelogorici, uglavnom jasenu, javoru i grmovima zelenike i drače. Sjećam se, da je i pjesma spominje "Na Merjan su drače …"

Pored vježbališta br 9 i 12 rastu stabla smokava, baš onih pravih, koje plodonose u rujnu i najranijeg posjetitelja staze nagrađuju svakog dana po jednim plodom. U proljeće ovim terenima krstare lovci na mlade izdanke šparoge. Ona slovi kao afrodizijak, pa se starija populacija nada čudu. Kasnije dijelovi oko staze dobiju plavoljubičastu boju od rascvjetalih grmića kadulje, a bude i "margaritela" buhača. Sada preko metar visoki cvatovi postjenjaka oživljavaju stazu, a za mjesec dana uz stazu će biti nakupine gljive - vrganjevke primorski boričar.

Prelaskom 8 metarske grede (na njoj testiram hvatanje ravnoteže) završila sam ravni dio puta. Ostavljam da trim staza nastavi put prema Benama, a ja opet skrećem lijevo i penjem zadnju "penjačku" dionicu.
Na ovom mjestu postavljen je putokaz koji prolaznike usmjerava put Bena, Sedla i Instituta. Putokaz je postavljen prije nepunu godinu dana, zapravo, u Marjanu ih je postavljeno tridesetak. Izrađeni su od masivnog tesanog drveta, a drvene tablice su u duborezu te se lijepo uklapaju u okoliš. Nažalost, većina ih je nekim "dobronamjernicima" poslužila kao suvenir. Sad više nemam uspona, samo kraći ravni dio, a onda spust.



Već su se probudile i ptičice, stazu prelijeće svaki čas poneki žutonosi kos. Vjeverice, stalni mnogobrojni domaćini borova danas se ne vide, tko zna na kome su zadatku. Učestale grmljavinske oluje-nevere, slomile su nekoliko borova te oni u ovom visinskom dijelu preprečuju stazu i čine je atraktivnijom. Borovi su stari, a tlo je dosta plitko pa je nakon svakog malo jačeg vjetra poneka žrtva. Uskoro će marjanska šuma postati bjelogorična.

Staza vodi grebenom te se s obje strane kroz visoka stabla nazire more; s jedne strane Brački, a s druge Kaštelanski kanal. Pri silasku evo ljupkog grma kositrenice. Njezine duge, krhke, člankovite grančice okićene su niskama u dvored složenih narančasto-crvenih plodova. U novije se vrijeme govorilo da je Pliva ispitivala kositrenicu u pronalaženju sirovina za lijekove.

Još nekoliko stepenica i evo me pored kamenog natpisa. Naime, prije pedesetak godina dio marjanskih puteva bio je povjeren na brigu splitskih gimnazija. One su se natjecale u tome koja će od njih bolje održavati povjerenu joj stazu. Šteta da više nema takvih natjecanja!

Stigla sam na asfaltnu cestu, prolazim ponad crkvice sv. Jurja iz 9. stoljeća. Stepenice udesno vode na plažu, a stepenicama u dnu dolazi se do Instituta za oceanografiju i ribarstvo.Institut ima dugu tradiciju, osnovan je još 1932. godine, a njegovi stručnjaci i danas su vodeći u svojim specijalnostima. Na cesti je i novopostavljena autobusna postaja odakle me autobus vozi u grad. Tako je protekla moja današnja šetnja Marjanom.
A vi, "jeste li uzeli svoju današnju dozu" kretanja u prirodi?

- 19:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.09.2007., petak

I Marjan je gora...


Evo nam pade i prva jesenja kiša. Zahladilo je, sezona kupanja je završila. I što raditi u jutarnjim satima, treba prošetati. Sezona planinarenja još nije počela, treba stoga koristiti "postojeće resurse".

Bog se pobrinuo, u našem gradu, Splitu, postoji park - šuma Marjan. Na istoimenom je poluotoku, to je brdo obraslo šumom alepskog bora i njegovim ugodnim hladom, sada, otkako je malo zahladilo, može se lijepo šetati. 178m visoko brdo Marjan uzdiže se ponad gradom i raspoznatljiv je znak i karakteristična točka Splita. Park šuma ponos je grada, a počeci njezina uređenja sežu sve do 1852. godine, kada su posađeni prvi borovi. Sada o Park šumi skrbi javna ustanova Parkovi i nasadi pod stalnim nadzorom 1903. godine osnovanog Društva za zaštitu i unapređenje Marjana.

Kondicija mi još nije bogzna kakva, pa sam se lagano krenula uspinjati položitim stepenicama Senjske ulice do prve vidilice. Nisam se zadržavala da bih uživala u lijepu pogledu na stari dio grada, gradsku luku i otoke u Bračkom kanalu. Nastavila sam uspon pored visoke ograde starog Židovskog groblja. Ovo groblje jedno je od najstarijih izvangradskih groblja u svijetu, osnovano je još 1573. godine! Kao kulturno - povijesni spomenik pod zaštitom je države. Drugi ću puta obići groblje, sada nastavljam put prema vrhu.



Evo me napokon na ravnu dijelu puta. "Miomirisi" me upozoravaju da sam stigla do Zoološkog vrta. To je jedan od indikatora naše nebrige. Tu životare pod vrlo neadekvatnim uvjetima, stisnute u minijaturnim kavezićima, poznate (kokoši, patke, guske, koze, ovce) i manje poznate životinje. Nekad je tu bio i Prirodoslovni muzej, natpis o tome još stoji. Sada je taj muzej u gradskom centru, ali u ćorsokaku, tako da ga tek uporni mogu pronaći! Tu je i Meteorološki opservatorij Hidrometeorološkog zavoda odakle nam svakodnevno stižu podaci o temperaturi i vlažnosti zraka temeljem čega se radi meteorološka prognoza. Nekoliko metara dalje je slavina s vodom za žedne posjetioce, načinjena 1953. godine.

Nastavljam dalje pored donjeg spremnika vode, zaklonjenog zasađenim niskim raslinjem i penjem se stepenicama prema vrhu Telegrin. Danas , bez kondicije, neću do gore, vratit ću se od gornjeg spremnika vode. Kad se gradio, izgledao je kao ogromna zgradurina bez prozora.

Moja šetnja danas trajala je nešto preko sat vremena.

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.09.2007., četvrtak

E nećeš, ne dam se ja!


Ljudi u Dalmaciji postali su okrutni i bezobzirni prema starijima.

Upravitelj našeg nebodera danima je prolazio, čak i stajao u liftu pored mene, ne pozdravljajući, a kad sam mu to spočitnula, samo je rekao "Čudni ste vi stari, to se više ne radi"!
Supruga moga sina neki je dan rekla : "Ma kako ti se hoće ići na liječničke preglede!"
A danas mi liječnik specijalist za osteoporozu na završetku pregleda veli : "Možda se vidimo na kontroli za 18 mjeseci".

No najviše me pogodio jučerašnji događaj. On me potakao da napišem ovaj post. Nakon dužeg vremena, odlučila sam prošetati do ovdašnjeg fakulteta. Doduše, tamo više nema mojih kolega, i oni i ja smo u mirovini, a mlađe, sadašnje djelatnike ne poznam. Svojedobno smo dosta surađivali, i sad stigne poneki poziv na zanimljiva predavanja poneke katedre. Da ne duljim, pokucala sam na poznata vrata i predstavila se mladoj kolegici. Pogledala me je svisoka, kao da se pita "A koji tebe vrag amo nosi?", ne samo da me nije ponudila da sjednem, nego me nije ni ljubezno pogledala ni sa mnom izmijenila koju kurtoaznu rečenicu. Izašla sam van ošamućena.

No neće me takvi postupci slomiti. Ne dam se ja! Njima za inat, još ću više šetati, planinariti, čitati, raditi kolače, pisati blogove, ukratko – bit ću upotrebljiva.

A što vi o tome mislite?

- 17:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.09.2007., četvrtak

Travarica


Evo mene opet!
Sad je vrijeme za pripravu prave dalmatinske travarice, lijeka za sve boljke probavnog trakta kao i za masazu pri raznim reumatskim nevoljama.
Dakle zelite li prirediti kvalitetnu travaricu trebate se prije svega uputiti u cistu, nezagadjenu prirodu i to nekoliko puta tijekom godine da biste ubrali sirovine za travaricu. Za 10 litara travarice treba vam 10 litara rakije, bilo da je zovete lozovaca, komovica, tropica, znaci rakija dobivena destilacijom komine od grozdja. Ako vam je draze, mozete uzeti i sljivovicu ili bilo koju drugu rakiju. Nadalje, treba vam 1 kg smricki, zrelih, smedjih bobica smrica, 1 kg zrelih, modrih bobica mirte i 500 g zrelih plodova bazge, po 500 g sjemenki komoraca i drace,te po 100 g lista ruzmarina, metvice, majcine dusice, mravinca, mazurana, kadilje, primorskog vriska, maticnjaka, trave ive, dupcaca, isto toliko lista i cvijeta stolisnika i gospine trave, cvijeta bazge, 5 listova lovora i isto toliko listova neprskanog limuna i narance te kora jednog neprskanog limuna i jedne narance. Ako travaricu ne kanimo nuditi trudnicama, moze se u nju dodati i 100g lista rutvice. Sve se biljke dobro usitne i kako prispijevaju, od svibnja do rujna, slazu u tamnu staklenu bocu sirokog grla, preliju rakijom, boca se ovlas zacepi i ostavi na toplom sjenovitom mjestu. Travarica je gotova 40 dana nakon stavljanja zadnje biljke u rakiju.Tada se dobivena travarica procijedi kroz gazu i ostavi da u mracnoj prostoriji u dobro zacepljenim bocama odlezi 2 mjeseca. Oprezno se bistra travarica odvoji od taloga i tada je spremna za uporabu. Zivjeli!

- 20:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.09.2007., utorak

Treci post

Ovo je moj treci post. Sin me pita, zasto vise ne pisem? Ma pisala bih ja vise kad bih znala nesto vise o radu s kompjutorom i rukovanju blogom. A on, nikako da ispuni obecanje , navrati i pokaze mi npr kako prenijeti sliku s arhive i ubaciti je u zeljeni blog ili kako odgovoriti nekome na dobiveni komentar? Kad te stvari krenu, vise ce se od mene i o meni cuti. Dotad, strpljenja!

- 18:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2007., nedjelja

Jarebika





Jarebika (Sorbus aucuparia)


Prosli sam vikend bila u Gorskom kotaru i divila se stablima s gronjama crvenih plodova oko Jancarice i Bitoraja. Procitala sam, da se od tih plodova moze prirediti marmelada i sok. Plodovi su kiselo-gorki i nejestivi u sirovom stanju. Zna li tko recept za preradu jarebikinih plodova u marmeladu i sok? Zivim u kraju gdje ce uskoro sazreti plodovi na indijskoj smokvi (Opuntia ficus-indica) od kojih radim marmelade i sokove, a radim i marmelade od gloginja, trnjina, drijenaka i ostalog divljeg voca.


- 19:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Svakodnevne teme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se