Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
bludni@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

16.01.2009., petak

Stvari, samo stvari


U posljednje vrijeme uživam.

Obožavam sjediti u kuhinji i gledati istu dok ispijam kavu. Elementi gornji i donji, pločice, ugradbena pećnica... Obožavam zvuk perilice za suđe. Kako li sam samo mogla živjeti bez te stvarčice? Čaše su nenadmašno sjajnije, baš kao i lonci i žlice i vilice! Zapravo, ta perilica suđa obasjala je srećom moj život! Oh, dragi Bože, hvala ti na inženjerima strojarstva!

Nadalje, parket je divan, visokog sjaja. Blješti ko okićena jelka na božićno jutro. Samo, treba to svako malo i obrisati, pa glancat, a da ne spominjem osjetljivost laka koji sam uspjela oštetiti na nekim mjestima i skoro izgubila živce (skoro, hm...), no onda sam sama sebi rekla:
“To su samo stvari. Ne daj da upravljaju tvojim životom. To su samo stvari.“

A tek tuš kabina... Ah, prekrasna je, s prozirnim staklom i kromiranim okvirom, divno! A kako postići da se kamenac ne nakuplja previše na staklu? Stavite zaštitni premaz na nju. Pri tome je dobro paziti da ga ne stavljate na pipe, jerbo ćete ih uništiti, što je meni pošlo za rukom. Sa samo jednom pipom, na sreću (treba uvijek gledat pozitivno na stvari), no baš me briga jer to su samo stvari, samo stvari... headbang

Inače, dvije spavaće sobe su nam prepune stvari, za sada, dok ne naručimo ormar i krevet i stol i ...Ostalo.

Ne ide mi u glavu zašto je taj prokleti namještaj u nas tako skup? Ne mogu naći stol za blagavaonu ispod 3000 kuna. Tko je tu lud? Četiri noge i na njima ploča, kolika može biti realna cijena takve banalne stvari? A treba još i stolice kupiti... I komodu za TV... Sve se prodaju u kompletu sa hrpom polica iznad i kojekakvim ružnim regalima... I sve je ružno, fuj, a skupo. I ne možeš kupiti samo taj donji dio, tu malu komodicu koja ti treba, nego moraš kupiti i glupe ogromne police koje ti prekriju cijeli zid. Ako kod nas hoćeš jednostavan a funkcionalan dizajn, da nije onako treš i fuj, naći ćeš ga u nekakvim debilnim interijer studijima koji prodaju stolove za najmanje petnaestak tisuća kuna! Tko je ovdje lud? A gotovo identičan predmet nađem u Ikei za deset puta manju cijenu!

Jel netko zna kolike se cijene vrte u Inkei- to je inače hrvatski dizajn namještaj? Jel moguće možda da su slične kao u Ikei, pošto im je i ime slično?

Ja se još uvijek nadam da ću u moru ružnih polica i regala naći onaj jedan koji mi donekle paše, za malu cijenu i platiti ga uz pomoć Americana na 36 ili 60 rata jerbo nam se kućni budžet nakon svih tih sedmomjesečnih majstorskih mađijanja gadno iscjedio. Ako ne uspijem ništa pronaći, otputovati ću do Graza sa 200 eurića u džepu i kupit sav namještaj uključivši i plahte na prugice, koplet lončanica i metalni stalak za novine u WC-u.

Nakupovala sam hrpetinu časopisa za uređenje prostora i naravno, niti jedan mi nije bio od nekakve koristi. Većina tih časopisa forsira taj minimalizam, koji je, čini se, oduvijek bio vrlo moderan. Ono, ako ne znaš kako ukomponirati boje i oblike- drži se minimalizma. Znam, znam, čak i minimalizam može djelovati toplo i ugodno. No, meni većina tih rješenja djeluje depresivno, kada na zidovima nema slika, zidovi su bez boje, nema knjiga... Tako sada otprilike izgleda moj stan, hehe.

A najviše mi bude žao kada u žurnalu vidim fotografije superturbokul minimalističkog i jednobojnog stana čiji vlasnici, inače konzumenti vrlo haj-klas lajfstajla (oni koji vole govoriti da je minimalizam samo odraz užurbanog tempa života kao i filozofije življenja, ne...) svom djetetu urede sobicu u istom stilu- prazno, hladno, bezbojno. Ne daj Bože da dijete ostavi vlakić crvene boje na bež tepihu i naruši sklad i harmoniju boja (kojih nema)! Već vidim to dijete kako odlazi u posjet vršnjacima i divi se njihovim razigranim i veselim sobama i plačnim glasom pita mamu da li može tako i njegova soba izgledati, a mama odmahuje glavom i sa posmjehom govori kako su roditelji tih vršnjaka seljaci... Neš ti okrutnog djetinjstva!

Naravno, stanovi u žurnalima izgledaju super a da za to nije zaslužan samo fotošop- kada svaka pipa košta po par tisuća kuna, stan mora izgledati super. Mora li? Mora!
A da ne spominjem koliko košta kvadrat superotpornih dvostruko pečenih gris pločica koje se, sudeći po cijeni same peru. I pjevuše vam dok hodate po njima. Dnevni boravci su veličine mojeg čitavog stana, a po cijeni opremanja mu se isto približavaju iako izgledaju... Prazno? Kuhinje cijenom vjerojatno odgovaraju iznosu koji smo mi utrošili za kompletnu adaptaciju, no eto, barem se nadam da same kuhaju i peru suđe- mislim, nečime ta cijena mora biti opravdana... Mora li?

Uglavnom, žurnali za uređenje interijera služe samo jednom- da kopirate ideje uz pomoć stolara koji će vam napraviti baš takvu kuhinju kakvu ima tamo neki dizajner koji živi u Firenci i njegov se stan nalazi na stranicama 34-37 srpanjskog Elle dekora.

E da. Skužila sam da je sve više in minimalizam sa natruhama socijalizma. Neki komadi modernog namještaja (čitaj: onaj koji se sada prodaje, a da ga ne proizvodi Žir) me ponekad podsjećaju baš na onaj socijalistički, pogotovo kada je riječ o zebrano uzorcima i zelenoj boji... Treba bit oprezan. Recimo da u našoj kuhinji linije na donjim frontama idu vertikalno umjesto horizontalno, kuhinja bi izgledala skroz socijalistički. Ovako je slatka.

Kada bolje razmislim, ništa nam ne fali. Osim ormara, kojeg će složiti stolar. No, što se ostalog tiče, meni je sasvim dobro i ovako, hvala na pitanju. To su sve ionako samo stvari.


- 10:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.01.2009., ponedjeljak

Novo, novo!


Novi stan, novi kvart, novi početak.

Nažalost, taman kada smo doselili u tu „oazu zelenila u centru grada gdje cijena kvadrata nikada ne pada“, zatvorio se legendarni diskont pića, odnosno nije se zatvorio, nego ga je šugavi Konzum preuzeo. Tako da ništa od finih pivica i zanimljivih čajeva, šmrc... Do kraja prošle godine taj je diskont radio svaki dan do 21h, nedjeljom do 20h, a vidi ga sad... Ne radi nedjeljom, finih pivica je još malo ostalo, nakon što ih prodaju neće naručivati nove, a onih čajeva nema više...
Kvartovska birtija u koju smo počeli vjerno hodočastiti još od početka adaptacije se točno tih dana kada smo doseljavali/useljavali zatvorila zbog preuređenja. Da stvar bude još čudnija, imaju nove pločice- koje su iste naše kupaonske....
I tako nas je kvart dočekao.
Oaza zelenila u kojoj se od zelenila zbog aktualnog razdoblja godine može pronaći tek poneko zimzeleno stabalce pokriveno bjelinom koja se rasprostrla po parkovima i nogostupima... Zbog samog uzroka te bjeline se moramo grijati na plin i baš je neobično kako se naše useljenje u stan u kojem plinski bojler ima glavnu riječ poklopilo sa početkom plinske krize...
No, bez obzira na navedene obeshrabrujuće znakove dobrodošlice, tu je dučančić u kojem prodaju domaće povrće i voće, a imaju i ribe, mekušce, školjkaše... Čini se da ću ga češće posjećivati, potrebni su mi vitamini i omega-3 masne kiseline...

Eto, nadam se da će ova, "jubilarna" sedma selidba u mojem kratkom životu biti sretna, no ne i posljednja.
Ono što najviše volim kod selidbi, a naročito kod ove je bacanje starih stvari i miris novoga.
Bacanje starih stvari je oslobađanje od nepotrebnog, prašnjavog, nesvrsishodnog tereta, olakšavanje i rješavanje problema prostora za sebe i svoje misli. Tako sam ovaj put bacila brdo papira, skripti, starih dokumenata, knjiga, novčanika, starih i razvučenih ručnika, krpa, čarapa, majica, tanjura, boca, limenki, štipaljki, pa čak i dva tostera i staro računalo (u reciklažno dvorište, naravno). Oh, koliko nepotrebnih stvari čovjek nakupi s vremenom! Još kada bih se tako mogla riješiti suvišnog tereta iz svoje glave, bila bih presretna. No, za to nije dovoljno imati vreću za smeće i kontejner iza zgrade...
A novi mirisi su bili rijetkost pri mojim selidbama. Obično bi useljavala u neke stare, podstanarske stanove. Novi mirisi su prije ove selidbe bili prisutni kada sam se sa svojim roditeljima prije desetak godina uselila u njihov prvi stan. Nikada neću zaboraviti taj dan kada smo nakon nošenja stvari na drugi kat ja i mama odmarale u novoj kuhinji zadovoljno grickajući kikiriki i masline punjene paprikom (iz nekog razloga to je tog trenutka bilo jedino jestivo dobro u stanu). Bit cijelog tog trenutka bilo je zadovoljstvo konačnog posjedovanja vlastite nekretnine iz koje vas nitko više ne može otjerati. Sigurnost i mir, bez obzira na kredit. I kamatu koja raste.

Samo da nam potraje plin...


- 12:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se