Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
bludni@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

23.10.2007., utorak

ŠKOLA UMIRANJA

" I smrt će biti sasma nešto ljudsko,
na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim 'rve..."


Poput svih desetogodišnjaka, ja i brat smo prošle godine počeli plaho zapitkivati roditelje o smislu života, umiranju, vječnosti i propadanju ljudskog tijela.
Kako smo bili uzorna obitelj, roditelji su nas bez objašnjenja poslali u „Školu umiranja“ na Zapadu Puste Zemlje.

Proveli smo čitavu godinu u „Školi umiranja“, gdje su nas vrhunski profesori naučili kako prihvatiti prolaznost vlastitog postojanja i kako ravnodušno, a ne hrabro gledati na vlastitu smrt.

„Hrabrost nas ne zanima. Ravnodušnost je vrlina, hrabrost je riječ koju su izmislili gubitnici i kukavice.“

Redovito su nas vodili na kampiranja na obližnja groblja, uključujući i stara židovska.
Bilo je čudno slušati o zamrloj vjeri u život vječni. Nismo se mogli prestati smijati dok smo slušali o nekadašnjim navikama ljudi, navikama da misle da je nešto nedokazivo istinito. Kampirali smo i u prastarim koncentracionim logorima, a tu smo postali svjesni sadizma kao moguće nepoželjne devijacije u ljudskom ponašanju koju treba suzbijati i iskorjenjivati primjenom svih članaka iz „Pravilnika o suzbijanju i iskorjenjivanju sadizma u ljudi“ u svakodnevnoj praksi.

„Mi smo odgovorni građani! Svako odstupanje od zdravog ponašanja napad je na same temelje Savršenog Društvenog Ustroja!“

Prisustvovali smo obdukcijama ljudi i životinja svakog jutra nakon doručka. Neki od nas su padali u nesvijest zbog krvi i smrada, no ubrzo su se svi navikli i postali ravnodušni. Ja i brat smo se navikli među prvima i za nagradu smo smjeli katkada učiniti prvi rez.

Organizirali smo debate gdje smo raspravljali o tome da li je ljudima danas još uvijek doista potrebno da zakapaju svoje najbliže na grobljima ili bi trebalo sva trupla utilizirati u U-Zavodima. Zaključili smo da bi ispravni građani trebali imati lijepa i racionalno projektirana groblja, a ostali bi mogli barem svojim truplima poslužiti napretku društva u obliku nekakve korisne sekundarne sirovine.

„Danas ste pobijedili strah od smrti, danas primate malu diplomu „Škole umiranja“, danas ste vrijedni i dostojanstveni građani Puste Zemlje- svojim roditeljima pokažite što ste naučili, dokažite im da su njihovi potomci uistinu uspješno ostvareno genetičko nasljeđe!“

Tako je i bilo. Na Obiteljskoj Večeri organiziranoj u čast našeg povratka, ja i brat ispričali smo roditeljima što smo naučili. Ispričali smo im da ćemo jednog dana umrijeti, a naša će se tijela u sarkofagu raspadati sporije nego da su samo bačena u zemlju radi obogaćivanja tla. Da su samo bačena u zemlju, raspala bi se u nekoliko tjedana ovisno o kvaliteti tla. U sarkofagu će se vjerojatno raspadati i do godinu dana.

Ja sam nastavila priču o tome kako će u prva tri dana bakterije iz mog crijeva, dotadašnji komenzali ili simbionti, započeti hranjenje mojim crijevom i unutrašnjim organima. Moji probavni enzimi će također doprinijeti procesu razgradnje ili dekompozicije.

Da je moj leš u prirodi, već u prva tri dana bi privukao muhe koje bi u moje oči, nos, usta, anus i genitalije izlegle jajašca. No, to se neće dogoditi osim ako me netko ne ubije bez mog pristanka i pokuša sakriti moje tijelo u šumu, tada neće biti ni sarkofaga niti ispraćaja.

Nakon četvrtog dana, u mojim tjelesnim šupljinama će se pojaviti tekućina nastala uslijed bakterijske razgradnje tkiva. Kako se radi o anaerobnim bakterijama, u cijeloj priči će se pojaviti i različiti plinovi neugodna mirisa poput sumporvodika, metana, kadaverina i putrescina. Ti će plinovi vršiti pritisak na moje organe i tkiva, što će dovesti do dodatnog oslobađanja tekućine iz stanica i krvnih žila u tjelesne šupljine...

Priču je prekinula majka briznuvši u plač i izjurivši iz prostorije. Obiteljski Psihijatar je rekao da je to normalna prolazna reakcija ženske pripadnice ljudske vrste suočene sa smrtnošću vlastitog potomstva i u ovom slučaju ni „Škola umiranja“ ne pomaže, no nekoliko tableta Serenitypama bi moglo privremeno riješiti problem.

„Dok se ne privikne...“- rekao je Psihijatar i nasmiješio se, te glasno zaključio cijelu priču- „Izuzetno smo ponosni na vas, djeco!“

- 15:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se