Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
bludni@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

27.08.2007., ponedjeljak

Ja, ja i samo ja

„...
Zalud je svijet raznolik. Sve staze
Po ucrtanom već smjeru prolaze.“
J.L.Borges

Zmija

Nedugo nakon što sam shvatila da su gotovo svim ljudima koje poznajem dodijeljene uloge i zacrtani putovi, sjedeći uz rub bazena i osluškujući razgovor mojih kolegica na terasi madridskog hostela shvatila sam da zasigurno postoji i uloga za mene. Ne, ja nisam imala potrebu razgovarati o svojim željama i planovima koje niti nemam, jer ono što jedino i oduvijek znam jest da bih htjela puno raditi i biti na miru sa samom sobom.
Upravo u tom trenutku spazila sam zmiju kako vijuga uz rđavu ogradu oko bazena, veliku zmiju prekrivenu srebrnim ljuskama u obliku slova o koje se reflektirala svijetlost poslijepodnevnog sunca ocrtavajući naše odraze u njenom zavojitom tijelu kao u nekakvom cirkuskom ogledalu. Polako vijugajući, sa svakom našom pričom bivala je dužom i dužom, ona je upijala, odnosno hranila se svakom mišlju i idejom, svakom novom rečenicom koja je izniknula među ljudima na toj terasi; to je bila zmija spisateljica, zmija bez zlih namjera, bez trunke otrova, samo ona koja promatra i raste sa svakim novim opažajem, dok potpuno ne obgrli prostor u kojem se nalazi.
Osluškujući ljude oko sebe i prebacujući pritom sve izrečeno u formu upravnog govora zadovoljno sam ustanovila da mi ta zmija može biti vrijedan saveznik u stvaralačkom pozivu, samo ako se oduprem svojim najvećim manama- lijenosti i nediscipliniranosti. Koliko je rečenica protrčalo i propuzalo kroz moju glavu a niti jednu od njih nisam zabilježila misleći kako ću već lako prionuti na posao kroz „par dana“, no nakon tih „par dana“ rečenice bi se rasplinule u mojoj glavi poput mjehurića sapunice!
Zmija spisateljica mi je potvrdila ono što oduvijek znam- da bi trebala što više pisati, da u toj aktivnosti leži ključ mog zadovoljstva i unutarnjeg ispunjenja. Kako u sebi kumuliram hrpu negativne, autodestruktivne energije, zaključila sam da bi za mene samu najzdravije rješenje bilo da tu strašnu, razarajuću energiju preusmjerim na stvaranje riječi, rečenica, a ponekad, ako mi pođe za rukom, i pravih tekstova...


Pantera

Nekoliko tjedana nakon povratka iz Madrida, čitajući poeziju J.L.Borgesa poistovjetila sam se sa panterom iz istoimene pjesme; riječ je o panteri koja „jednoličnim hodom šeće među šipkama snažnim zatvorena“... Sjetila sam se da je i Rilke napisao sličnu pjesmu koja se spominje u filmu o autistima (glavni glumac De Niro). Što se obje pjesme tiče, paralela s autizmom može biti opravdana, no ja se, a ne smatram se autističnom, isto tako pronalazim u njenim stihovima. Osjećam se kao da se vrtim i prolazim uvijek istim putem iako za razliku od pantere ja tek mogu naslutiti da postoji nešto drugo, nešto više, no tu su uvijek te snažne šipke koje me sputavaju, a čini se i da moj slijepi nagon odolijeva. Da li te šipke predstavljaju moj strah od života, uskogrudnost, sebičnost ili lijenost? Možda svaka šipka predstavlja nešto drugo, neku drugu slabost ili manu zbog koje ću se uvijek osjećati sputano i u nemogućnosti da se ostvarim, da poput pantere bjesomučno kružim po svojem kavezu. Ustvari, bolje je da se zapitam da li sam ja pantera ili nedjeljivi zbroj pantere i njezina kaveza? Kavez, zatvor, carcer, između ostalog predstavlja geomantijsku figuru koja simbolizira potrebu za razbijanjem ljusaka koje nas omeđuju i pravim unutarnjim oslobođenjem, a pri tome insinuacija na to da smo ništa drugo doli kokoši kada se bavimo geomantijom može samo potpomoći proces...


Barska mušica

Toliko potraćenih večeri i ispijenih piva, rakije, vina i štok-kole, rum-kole, votka-kole, jegera, pelinkovca, toliko ispijenih i natopljenih priča i šaljivih doskočica, toliko potraćenih večeri a mogli smo za to vrijeme spavati u svojim domovima kako bi se probudili u rano jutro i krenuli spašavati svijet, priključili se doktorima bez granica, misionarima u Africi, novinarima u Iraku, alpinisticama na Tibetu, bankarima za siromašne u Indiji, veterinarima bez granica u Nepalu ili Indoneziji, a u međuvremenu smo mogli rađati djecu, brinuti se za naše bliske stare i nemoćne, razgovarati s roditeljima, a usput pročitati knjigu, naučiti nešto novo, skuhati, počistiti i peglati, no mi smo umjesto toga zasjeli za šank, besciljno vrludali praznih pogleda i povremeno punih čaša, sa smiješkom na ispranim licima na kojima se počinju nazirati tragovi starenja, a kada ostarimo zasigurno će nam biti žao što se nismo više trudili, što se nismo barem više rolali po Jarunu, vozili biciklu po rtu Kamenjak, što nismo više kampirali po otocima, što nismo obišli više mjesta u rano jutro, o kako ćemo žaliti za ranim jutrima kojih je bilo toliko malo, za ranim jutrima kada ne morate na posao pa ste ih prespavali jer ste noć prije u nekakvoj mračnoj točionici alkohola ostavili hrpetinu novaca, kovanica i papira, a možda se i zadužili, a možda i nekome razbili nos ili poljubili tuđu djevojku pa je vama razbijen nos, a možda, možda se i ne sjećate protekle večeri, već vam samo prazan novčanik i grandiozna glavobolja govore sami za sebe, no tko zna, možda ali samo možda ćete jednog dana izgubiti znatan dio svojstava normalnih, prisebnih ljudi pa vas neće biti briga za jutra koja ste propustili, za novac koji ste potrošili, za isprazne i malo manje isprazne priče kojih ste bili dio, za zanimljive no i bezobrazne ljude koje ste upoznali za šankom, dok su Afrika i Nepal uvijek bili tako daleko, možda vas neće biti briga za djecu koju nemate, za dosadne i nikada sasvim zadovoljne roditelje, za knjige i novostečena znanja, možda se i ne volite rolati a biciklu izbjegavate jer nemate pohvalan osjećaj za ravnotežu, no možda imate onaj dobri, stari, varljivi osjećaj da će narednog dana biti sve u redu jer se tog trenutka jako dobro zabavljate i znate da ništa, ama baš ništa u toj cijeloj priči nije potraćeno jer kada objektivno sagledamo činjenično stanje i preispitamo svoje vrijednosti a na stranu stavimo lamentiranje o smislu smisla, ne preostaje nam nego da se negativnim i pozitivnim tonom istodobno kritički upitamo- „što je život nego zajebancija?“

- 12:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se