Terorija i prasak

Budući da su me za Judine škude izdali nekadašnji suradnici koji se protive mojim demokratskim inicijativama, nemam druge nego da dignem glavu i kažem svoje odlučno «DA» na njihove ucjene.
Među mnogim stvarima koje niste znali o domaćinu ovog bloga, izdvojio sam njih 5:

1. Sklonost nenamjernim incidentima pokazivao sam od malih nogu. Sva gubljenja stvari (prije svega sunčanih naočala, novčanika, odjeće, registarskih tablica), krajnje maštoviti prometni incidenti (od čega mi se niti jedan nije dogodio u alkoholiziranom stanju), sposobnost da me okradu na idiotske načine u najgorim trenucima, najbolje opisuje anegdota iz moje otprilike 9. godine. Sa nuklearnom obitelji sam se nalazio u kupovini u Metro-u u Grazu. Vozeći puna kolica prema automobilu na prstu sam vrtio ključ od očevog automobila. U jednom trenutku ključ je izletio s prsta, pao na pločnik i počeo klizati. Doklizao je do ruba kanalizacijskog otvora i tamo zastao. Neki simpatični Austrijanci su to primijetili i obratili pozornost, zastavši začuđeno. Ja sam jurnuo prema ključu i taman kad sam bio nadomak, kad se privjesak pod utjecajem sile teže preklopio i ključ je upao unutra, a simpatični Austrijanci rekli: «Aaaaaaaaa». Nakon što sam diplomacijom dječjeg plača i vriske uspio da me otac na mjestu ne usmrti, uslijedilo je čeprkanje nekakvim magnetom na štapu kojim je prvo bezuspješno operirao čovjek iz održavanja pa potom moj otac. Nakon gubitka svake nade, nakon jedno 2 sata, moj otac je, nakon što se uvalio u šaht tako da su mu samo noge kojima je naizgled veselo mahao virile van, a mi ga držali, uspio nekako iščačkati ključ. Potom je krenuo u WC kako bi se oprao i presvukao. Moj brat si je kupio jednu usku majicu pa su se on i tata dogovorili da mu brat da majicu koju ima na sebi, a da brat obuče novu. I tako oni ulaze u WC i počinju se skidati, a taman neki Austrijanac izlazi iz prostora pisoara, vidi ih gdje se skidaju i jurne glavom bez obzira. Tako se u mojoj obitelji razvijala tolerancija na praktičnom primjeru.

2. Ne znam da li je medicinski potvrđeno kao moguće, ali sam ovisnik o fizičkim aktivnostima. Nogomet, košarka, trčanje, bicikl, tenis, plivanje….. Sve što me fizički iscrpljuje, vraća mi smiješak na lice… Ovisnost mi dozvoljava jedan dan odmora tjedno, ako je baš nužno.

3. Sukladno gore navedenom najveći neprijatelji su mi česte luksacije skočnog zgloba (desnog) i sada već kronična lumboishialgia (lijevog nervusa ishiadicusa) koje jedine sprječavaju moju ovisnost i tako me dovode u nestabilno psihičko stanje.

4. Tko me ne poznaje lako ćemo prepoznati, samo me treba pogledati u zube. Nemam nijedan karijes i nikada ga nisam imao.

5. Sa 14 godina sam mjesec dana radio podižući i spuštajući rampu na ulazu u jedan kamp na sjevernom Jadranu. Na poslu sam se toliko istakao da su mi nakon 20 dana ustupili i suncobran i tako mi produžili život za neko vrijeme. Da nisam radio to što sam radio, vjerojatno nikada ne bih pročitao pola biblioteke obližnjeg mjesta za mjesec dana.

Ovom prilikom bih želio usrećiti zdravu desnicu, izmjeničnu ljevicu i kolegicu za mikrofonom da nastave ovaj vrlo smisleni niz.