The theatre is my drug

Romantičarka. Mazohist i hedonist.
Sanjar.
Crni tuš. Crveni ruž. Mala crna haljina i crvene perle.
Perfekcionizam. Kazalište.
Kava. Moda. Knjige.
Snovi i autodestrukcija.
Paradoks.

Image and video hosting by TinyPic

And when I'm lying in my bed 
I think about life 
And I think about death 
And neither one particularly appeals to me.  


Nek boli dok boli, rukama stegni kožu svoju i noktima pucaj u znoju.


Postoje neki drugi svjetovi. U kazalištu.



Image and video hosting by TinyPic

Žar su mi daske teatra, a poezija je ples moje duše.


Čitav svijet je pozornica.

Oči su ti poluzatvorene,
ti sanjaš o drugom nekom,
ali ljubav prošla je i mene
pa tonem u dragom i dalekom.

Sacrifice is giving up something good for something better :)


Image and video hosting by TinyPic

„Ništa nije komično, sve je tragično. Ništa nije tragično, sve je komično, sve je stvarno, nestvarno, nemoguće, pojmljivo, nepojmljivo. Sve je tegobno, sve je lako.“

Ljubav je mutna iluzija naših sjećanja, a ljubavnici su samo još jedna kap u čaši punoj bijesa, strasti i ludosti.

The purpose of art is washing the dust of daily life off our souls.




Credits
Layout: anorex!c
Icons: x
Adjustment: BD dz

28.08.2013.
Trčim, s vjetrom u kosi...
Trčim kroz žito odjevena u vatu.
Moji koraci su veliki i gaze po palim dugama. Vatra bukta u mojem srcu i lagano prelazi na tijelo.
Plačem širokim suzama, kopam iz sebe tugu 1000 metara duboku, prljam svoju bijelu vatu crnom zemljom koja pokriva moje rane.
Žito je sve gušće i ja ne vidim izlaz; tebe u svojim mislima pak vidim jasno, ljubiš mi vrat i guraš uspavane godine iz mučnine uma kojeg sam zanemarila ljubeći prolazno.
Suša njegove duše iscrpila me; mislila sam da nad mojom glavom još ne kuca sat, ali probudila sam se i vidjela da mi se vrijeme cijedi iz ruku poput pijeska.
Noću me kopkaju oni od kojih sam otišla; tko zna u čijim rukama se krila sudbina, tko zna čije srce je željelo moju sreću…Nova ljubav me nije zagrlila punom snagom, jer ja još uvijek lutam prema ljubavi sto godina staroj i proplakanoj u tisuću noći.
Noći same, noći u tuđini; opet ga se sjećam u svojim plaštevima šarma kako zavodi i najsitnije dijelove moje duše, tiho, samozatajno….budi strast.
Trgam fotografije, dok stranac pohotno povlači svoje ruke po mojem tijelu i misli da ću dati sve.

Izlaz iz žita krije se u labirintu kojem pjevam o tuzi. Zahvaća me lijepo čudovište svojim ružičastim krakovima i skida.
Ničem iz mora, moje rane su isprane, ja nisam ničija, a ljubav svakoga je moja.
Diram se na oblacima koji me miluju mekoćom ljubavi koju godinama tražim.

Nova sam. Čista sam. Sretna sam.

Tvoja sam.




16:14 | Komentari (25) | On/Off | Print | #



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.