Tepljuh
petak, 29.04.2005.
OSMIJEH I SLUTNJA
|
Dok su se barok i gotika potajno gostili u slijepoj arhivi, dok je vosak kapao u prazno i stijenj kopnio od strasti za drhtavicom podatnom, udavljenoj u imenu bez adrese, dok su se sluh i slutnja oporavljali od prizora i psovke, i prah padao po zaboravljenom sjemenju, po finim neiskorištenim uzorcima, čuo se šum poruke iz njenog osmijeha. Iz večernje čeljusti ispadale su njene ruke vezane oko tvoga vrata. Tama se razbuktavala! Htjela se javiti na nepoznatu adresu vodenim pismom. Telefonirati naslijepo, okrećući po brojčaniku lišća, po brojčaniku zvijezda. Htjela je javiti o onom što ne zna. Pronađeno lice. Tajnu iz davnina. Htjela je javiti sretnu vijest da ljubi, iz osame u snu, da javi, da drhtavica kopni kasna i proljeće je. |
- 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ožujak 2012 (1) Siječanj 2006 (2) Rujan 2005 (1) Srpanj 2005 (2) Lipanj 2005 (3) Svibanj 2005 (5) Travanj 2005 (15) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||