28.05.2013., utorak

BOJIM SE GLADI!




no f 595 p photo nof595p.jpg



p 595 photo p595.png



Kada mi je prije par godina jedna osoba rekla da se boji gladi, skoro sam prasnula u smijeh, pomislila sam - svega je bilo na ovim prostorima, ali barem ljudi nisu umirali od gladi, barem ne u novijoj povijesti… ta nismo mi Afrika…

U prošloj državi ljudi nisu gladovali, čak niti oni najsiromašniji.
Kada sam bila dijete, slušala sam često kako odrasli uzdišu: Kasnimo za zapadom barem dvadeset godina.
No, gledajući američke filmove, znala sam se čuditi kako u tako razvijenom društvu, u kojega mi čeznutljivo gledamo, kako je moguće da netko tko je imao posao, kuću, obitelj - postane beskućnik… kako je moguće da nekome tko radi - iskopčaju struju… zašto ljudi moraju dizati kredit da bi kupili auto… kod nas se od par plaća moglo uštedjeti za pristojan auto, a i kuća se mogla graditi bez da se zadužiš za cijeli život…

Još prije desetak godina, čula sam jednoga političara kako je rekao: U idućem desetljeću u Europi će se voditi velika borba za radna mjesta (iz nekoga razloga baš tu rečenicu sam upamtila). Bilo mi je i to malo čudno… Pa uvijek se ljudi bore za radno mjesto nije to ništa novo… idemo u tu Europu, otvoriti će se brojne mogućnosti o kakvima sanjamo, i normalno, svatko će se boriti da se dokopa što boljega radnoga mjesta… to će valjda biti ta borba. - mislila sam.

Danas već sve češće čujem neke analitičare kako upozoravaju da će biti velike gladi... i da će od gladi umrijeti veliki broj ljudi u Europi i drugdje u svijetu.
Sada se već bojim… čudno i meni samoj, ali eto, bojim se i gladi.

Hrana - nikada ne pojeftinjuje! Može pojeftiniti bilo što… ali ne i hrana! Ona uvijek samo poskupljuje!
Sjećam se nekih vremena kada se bez problema, ako ništa drugo, moglo nakupovati zdrave domaće hrane… otići na plac i kupiti sve što ti zapne za oko. Danas gledam neke žene po samoposlugama kupuju po dvije glavice luka, po jednu bananu… i sve to sumnjive kvalitete. Mnogima su voće i povrće postali luxus. Cijene hrane idu nebu pod oblake, a primanja običnom puku su ista, manja ili nikakva. A jedemo smeće… jedemo pekmez i pijemo sokove koji nisu vidjeli voća.

Što će biti ako hrana toliko poskupi da si obični smrtnici neće moći priuštiti niti najosnovnije? A ako dođe do neke katastrofe… općega rata? Hrane jednostavno neće biti. Ljudi će gladovati, naročito u gradovima... ma sve da imaju i zlata - neće ga moći jesti.

Znadem što je glad. Nakon jedne nesreće, dugo sam ležala u bolnici, imala sam povrede unutarnjih organa. Kada sam "preživjela", počela sam osjećati strahovitu glad, ali dugo još nisam mogla, niti smjela ništa okusiti. Danima ništa nisam jela i ja dok sam ležala tako na intenzivnoj i samo gledala u plafon, osjećala sam veliku glad... samo sam o hrani razmišljala… halucinirala sam da jedem svoja omiljena jela…

Oni političari koji su nas uveli u kapitalizam, znali su što rade, ništa nije bilo slučajno niti spontano, pomno su pripremili i isplanirali pljačku. Cijelo vrijeme plašili su nas povratkom „mrske Yugoslavije“, zavadili nas sa svima, vječito su iskopavali stare rane… redovito podsjećali na blajburge, jazovke… vraćali u prošlost, samo da ne razmišljamo o budućnosti… jer budućnost je trebala pripasti njima… mi smo se ostali valjati u blatu prošlosti.
Normalno, dok smo se osvijestili (neki još nisu!), bilo je već prekasno.

Sjećam se nekih omiljenih izjava političara iz toga vremena:
Hrvatski novac odlazi niz Savu u Beograd… I prestao je novac odlaziti u Bg… no onda se izgubio negdje… u bespućima…
Hrvatska lisnica - u hrvatskom džepu… No, lisnica hrvatskoga građanina ofucala se i prazna je, pa ju baš više nije dobro spominjati u političkim govorima.

Kamo se izgubio tako često upotrebljavani izraz hrvatska samostalnost, nekako je tiho iščeznuo iz govora političara, a baš njime tako često su nam dizali moral. A i sjećam se povijesne rečenice oca nacije, ne Starčevića, nego Tuđmana (ne znam ima li još koji): Imamo Hrvatsku! Sada kada čujem to - zvuči mi žalosno i cinično!

No tek što smo izbauljali iz jedne magle, mi opet ulazimo u drugu. Mislimo kako će nas netko uzeti u svoje okrilje i štititi nas i tetošiti. Neće… Dolazi NWO!

Mnogima NWO zvuči kao izmišljotina, ali nije. On se ostvaruje… postepeno … tako se ljudi ne bune … sada ukinu ovo, sada ono... sada nametnu ovo, pa onda sljedeće … i tako ljudi se navikavaju… ali mic po mic, NWO se ostvaruje! Ono što su isplanirali svjetski vladari, ostvaruje se jedno po jedno. Polako, ljudi se navikavaju na sve. Eto na primjer i kod nas se budu otvarali posebni dućani za siromašne… u njima će se prodavati smeće, a ne hrana. Naravno, biti će i dućana sa zdravom hranom koju će si moći kupiti samo elita… u elitnim četvrtima… Getoizirati će nas… mic po mic… i na to ćemo pristati… i na to ćemo se naviknuti. I zaista sve vodi u ostvarenje krajnjega cilja - a to je stvaranje jedne globalne države gdje će klasa osiromašenih ljudi biti samo radna snaga i služiti će odabranoj eliti, koja će jedina istinski moći uživati u životu.

No, prije toga treba drastično smanjiti broj stanovnika na Zemlji. Previše nas je… koštamo… trošimo…
Sprema nam se velika glad… i opet zvuči nevjerojatno… dok se ne ostvari.

Bila sam nedavno kod jednih ljudi u Slavoniji… poznajem ih, ali nisam nikada prije bila kod njih… i kada sam vidjela što sve imaju iznenadila sam se… ogroman vrt, njive, voćnjak, perad, svinje, drže čak i ovce! I sve sami rade! Rade naporno, ali za sebe proizvedu gotovo svu hranu koju trebaju.… Rekoh im: O, pa vi se ne morate bojati gladi!
Tada mi ta žena reče: Ja sam rekla, kada ja budem gladna, pola Zagreba će već pomrijeti od gladi.
U prvi trenutak, to mi je zazvučalo malo prepotentno, ali već sljedećeg trenutka jasno mi je bilo da je ona u pravu.

Primijetila sam jedan trend - mnogi ljudi koji imaju svoju zemlju, obnavljaju zapuštene vrtove, proizvode hranu za sebe, ne daju se, snalaze se.
U Vž postoji jedna udruga koja je uspjela dobiti od grada komad zemlje na korištenje i njezini članovi razdijelili su međusobno zemlju, svaki je dobio po jednu malu parcelu i obrađuje ju, uzgaja povrće za sebe. Odlično, zajedno rade i druže se.
A neki dan sam se čudila… bilo mi je i žalosno i smiješno istovremeno, ali simpatično - prijateljica moje mame dala si je napraviti jedan oveći sanduk, kupila zemlje i napunila ga i stavila to u svoje minijaturno betonirano dvorište. Unutra je posadila jedan paradajz, jednu papriku i jedan patlidžan!

Ponekad imam viziju kako ljudi po gradovima provaljuju u dućane sa hranom, kako provaljuju u kuće onih koji imaju hranu i otimaju… vlada kaos i strah…

Sanjala sam jednom davno jedan san… Svi smo bili (kao) mrtvi. "Živjeli" smo pod zemljom… u mraku u nekakvim katakombama. Neki, oni svježe umrli imali su još meso na kostima … No tko je još imao meso, imao je i još neke šanse da se vrati u svijet živih. Zato su oni čije se meso počelo raspadati panično lovili one sa još cijelim mesom, otimali, trgali meso sa njih i metali na sebe… Ovi drugi isto tako panično, bježali su i sakrivali se, vladao je veliki strah… Taj san sanjala sam vrlo davno, ali često me progoni i, ne znam zašto, povezujem ga sa glađu…



no f 595 p photo nof595p.jpg



chimx photo chimx.jpg



no f 595 p photo nof595p.jpg



- 23:17 - UBIJ BLOGERA U MENI ! (45) - Isprintaj - #

B ru p 208 photo Brup208.jpg


F


B pr1 150
Designed by Teobalda
B br 208











.........................




.........................




.........................





(UMJESTO OPISA)




"A PREMDA JE

GOVORIO ZAOBILAZNO

I PONEKAD IZMIŠLJAO,

U NJEGOVOM SE GLASU

OSJEĆALA ISTINA,

JER SU MU OSJEĆAJI

BILI ISTINSKI."



- Sienkiewitz -





.........................




.........................




.........................

iv 208

j fin 208





.........................




.........................




.........................





iv 208

p 208

iv 208

.........................




.........................




.........................


ČITAM:


alex

amaterka

babl

blogdogg

brod u boci

builderica

chablis

cookandplay

daniela1

dražen

ed hunter

edo

euro

fra gavun

golden age

handmade cvjetići

hannah

hocemocenzuru

jin

joanna

knjižna buba

kulerica

lido

malo ti malo ja

matična ploča

mecabg

mickwar

Mjesečina

močvara

modesti

more ljubavi

mushin (CZ)

mushin (H)

mushin (HJC)

mushin (N)

nešto se kuha!

nachtfresser

nataša

neverin

nissnisa

obadžo

pametni zub

propheta nemo

seka smith

shadow of soul

simple minds

sredovječni udovac

suncokreti nad oblacima

Svemirske pjesme

teuta

tina.

tina-nakit

toma juda

tox fox

30 - 10

twirl

upitaj životinju

valcer

Vazektomija

vještičje sijelo

windfuckersister

Zvonka



.........................




.........................




.........................


ČEKAM ih:


dejmon 

kojotica

LudiSplitjo

Mutna H2O

teobaldin teatar


.........................




.........................




.........................


iv 208
Photobucket
Photobucket

.........................




.........................


..* A R H I V A *

.........................

RODBINA

IMAGINE

MIJENJAM OBIČAJE

ŠTO TE NEMA?

SLUČAJNO

BOJIM SE GLADI!

NIŠTA NIJE KAO PRIJE!

PARENJE KOKOŠIJU

NEVOLJA

JA NE BIH NIKADA

OPROSTILA SAM

MOJE PROLJEĆE

PENIS BONUS

MOJA NAJDRAŽA ZVJEZDICE!
(1.2.2013.)

SUMRAK
(27.1.2013.)

ZIMSKA DEPRESIJA

LANJSKI SNIJEG

KAKAV KARAKTER!
" _blank?>KAKAV KARAKTER!

SRETNA NOVA!

VRIJEME PRAŠTANJA

JA SAM SPREMNA!

PANIKA!

PROKLETSTVO
(13.12.2012.)

SJEĆANJE
(...12.2012.)

KAKO BI TO BILO?
(2.12.2012.)

TIME TO SAY...
(26.11.2012.)

ODBROJAVANJE
(21.11.2012.)

KAZNA

COLBEN

DIREKTAN PRIJENOS SMAKA

UMIREEEM!

GROZNO!

JEBENICA!

NOVA RAHELA

GRADOM

MIRChE DOJDI MI NA BLOG 3

AMAN MIRCHE, AMAN!

ČEGA SE JOŠ ODREĆI?

MIRChE DOJDI MI NA BLOG 2

TREBAM LI DELATI ZIMNICU?

HOĆU LI IKADA?

HAHAHA... ALEX!

NE SPOMINJITE OTKAZ

SVAĐE

MIRChE DOJDI MI NA BLOG 1

RECIDIV (NARAVNO BOMBAY!

TO JE SVE!

OPET BOMBAY!!!

TRES... TRES... BOMBAY I DALJE TRESE!

BOMBAY GROZNICA TRESE!

JOŠ FILMOVA!

JESEN

OKOŠTAVANJE

LIJEPA I(LI) PAMETNA
(10.9.2012.)

KAKO SAM PRESTALA BITI RAZMAŽENA
(7.9.2012.)

KAKO NASTAJE TRAČ
(4.9.2012.)

ŠTO SI U KAVU STAVILA
(2.9.2012.)

NAKON ANKETE
(...8.2012.)

ANKETA
(25.8.2012.)

OVOGA LJETA
(13.8.2012.)

ODMOR
(20.7.2012.)

POGODI SASTOJKE 11 - REZULTATI, RECEPT
(19.7.2012.)

ŠTO OBUĆI?

POGODI SASTOJKE 11

KUKCI, DEMONI, PROZORI

NA PLUS ČETRDESET

USIJANJE

ALA JE BILA OVDJE

IŠČUPANA

HOTELSKI NESTAŠLUCI

19.6.2012.

ROĐENDAN MOJE STARE

SAN

SWINGERI

KADA RODITELJI PUŠE TRAVU

POGODI SASTOJKE - SPECIJALNO IZDANJE

POGODI SASTOJKE OVOGA JELA

PUŽEVI

JA MENGELE

ZAGORSKA FEŠTA

BLOG, SWEET BLOG!

TRAG

JUHICA OD PROSA

RAZREDNICA 2

PRVI F MAJ

RAZREDNICA
(24.4.2012.)

BROJIM (20.4.2012.)

RATAR IZ DAVNINE

VOLJETI

IMAM ŽIVOT!

SRETAN USKRS 2012.!

HAHAHA, KAKO SAM IH...

VRAŽJA JAJA

GORKE SUZE

NEMIR

SAVIJAČA

KUGLA - APDEJT

TOTALNO U...

SPECIJALNO IZDANJE: NAĐI TU RIJEČ!

NAĐI TU RIJEČ!

TUŽNA PJESMA

NEGDJE POSTOJI BOG

PRINC ALEKSANDAR

MASKE

NEOBJAŠNJIVO

MAFINI

VAL... VAL... VALENTINOVO!

OPET SE BRINEM

TARA
MIRIM SE SA SUDBINOM

ONI DOLAZE

TEŠKO JE OBJASNITI

ZLEVKA

PROMJENA

LOŠE

UĐEMO LI - NAJEBALI SMO!
(21.1.2012.)

ZATIŠJE

ZVUKOVI, DODIRI, SJENE

DROBIM

NA NA NA

POSTBLAGDANSKA JADIKOVKA

KRATKA BOŽIĆNA PRIČA & ČESTITKA

HVALISANJE

HANS

ANĐELI I BOMBONI

NWO

KREATIVA

NAKURNJAK

TAJNA O TAJNI

MAURO

TRENUTAK KADA JE UMRO BORGES

OVA JESEN

MOJE MANE

DAMJANA

SVIJETLI TRENUTCI

GODIŠNJI ODMOR TOČKA KOM

VOLI LI ONA MENE UOPĆE?

MURPHYEV ZAKON

PLANKING

TEOBALDIN CIRKUS

OVISNA O BLOGU

BIRTHDAY (19.6.2011.)

.........................

Photobucket .........................





.........................


OD 22.1.2013.










Copyright ©

by Teobaldin teatar











Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se