31.10.2012., srijeda

DIREKTAN PRIJENOS SMAKA

Dragi moji blogeri, skoro sam umrla, ali nisam. Bog me valjda čuva za sudnji dan! Kada smo kod sudnjega dana, zaredale katastrofe - izgleda da počinje! Predosjećam te katastrofe već danima… evo od ove zadnje (američke) promjene vremena sve živo me boljelo… samo… kada ja počnem o tome, onda se svi smiju i govore: Gle lude Teobalde, opet ona… Nije da pratim vijesti, ne pratim ih, one prate mene. Kamo god, bodu te vijesti u oči… No, kada recimo negdje u svjetskoj vukojebini u poplavama i odronima pogine par stotina ljudi, ta vijest se pojavi u medijima taj dan i začas bude zasjenjena nekom novom… e, ali kada se nad Amerima nadvije nevrijeme, onda se to prati… danima prije i danima poslije… iz sata u sat, iz minute u minutu. Imamo direktan prijenos kamerama… pa se non stop vrte vijesti, prati se stanje, daju se analize i prognoze! I nikako nije isto stotinu stradalih Kineza, Indijaca.. nedajbože Hrvata ili deset Amerikanaca… ne, nije, ovo drugo je puno gore! Normalno, Amerikanci od svega odmah naprave show. Na kraju, žrtve se broje, ali su u drugom planu… važna je „atmosfera“… Pa onda svaki čas gledamo te novinarke i novinare kako poletno izvještavaju sa lica mjesta… malo su zabrinuti, suosjećajni, pa se smrknu, drugi čas su onako ležerni, bitno je da pokažu dva reda blistavih zubiju… nije ti jasno kako su tako zbegecani kada su u takvim uvjetima… A najžešći su mi dok prikazuju opustošene dućane praznih polica… vidiš, ima se, može se… odmah to Ameri sve pokupuju… Ma neka dođu k nama poslikati prazne špajze hrvatskih građana!… A ti američki građani isto… imaš osjećaj da im je važnije napraviti dobar video uradak nego preživjeti katastrofu… vjerojatno im je najvažnije u takvim slučajevima životne ugroženosti ponijeti kameru sa sobom! No, gledam sve to i jasno mi je (a i pisala sam već o tome) da je ova naša civilizacija u debelome kurtzu (za Mircheta: colbenuZnači tako! Mirche može u komentarima koristiti rjječ colben, a ja u textu u postu ne smijem! Mirche se nama svima može rugati koliko želi, a mi njemu ne smijemo uzvratiti niti najmanjom šalom! KRASNO! Pa, navali MIrche samo, sva vrata su ti otvorena!) Evo primjer: Dakle, svjetska velesila… čim naiđe neka malo veća oluja, uragan i slično, nemoćna je… gotovo nemoćna. Nestalo struje, već smrtno ugrožene bebe! Pa gdje im je ta njihova spremnost, organiziranost, tehnologija! Pa zamislite malo veću katastrofu… da explodiraju te nuklearke (što će nama bomba?!), da nestane struje na cijelom kontinentu i to na malo duže vrijeme, da dođu malo veći cunamiji, za desetak stupnjeva više temperature od maximalnih… ili niže od minimalnih! Odmah se sve rastapa, odmah je sve „okovano“! A jaki potresi u tim velikim gradovima… a Yellowstone… pad meteorita ili nedajbože nečega gorega… ista ta Amerika koja šalje rakete u svemir… satelite, teleskope, sonde, štotijaznam, koju smo navikli u filmovima gledati kako se uspješno odupire invaziji puno nadmoćnijih izvanzemaljaca i spašava svijet, zapravo je nemoćna pred nekom malo većom katastrofom. No, ako je nemoćna Amerika, kako li se tek ostalima, nerazvijenim zemljama piše, naprimjer nama! Vjerojatno je svatko od vas razmišljao kako se pripremiti i eventualno spasiti od neke globalne katastrofe (smaka svijeta). E dragi moji, ako netko misli da će ga vreća konzervi, koja flaša vode, topla odjeća i dekica spasiti, onda je fakat naivan. To vam eventualno može produžiti agoniju za koji dan! Kao prvo, naša Zemljica cijela je načičkana nuklearkama. Kod imalo veće katastrofe, budi se „nuklearna zver“! Naravno da ne mora biti u neposrednoj vašoj blizini, ako vas odmah i ne sprži, svejedno, najebitak je neizbježan. Evo, ova „naša“ u Krškom… svejedno je… kao da nam je u dvorištu! pa mađarska, rumunjska… Znadete li da samo Francuska ima 59 nuklearnih elektrana!… Nedaj bože da tamo nešto rukne… recimo neki meteorit… (Bilo bi nama dobro pjevati i „Bože, čuvaj Francusku“)! Drugo, svaki za sebe, pogledajte koliko stanovnika ima vaš grad (najbliži grad, ako ste na selu). U slučaju nuklearne katastrofe - gdje su ta nuklearna skloništa koja će primiti tolike ljude, koja su tako opremljena da se preživi nuklearnu katastrofu i ono što ostane iza nje? Niti ćeš moći da dišeš, niti imati što da jedeš. Lijepo je biti uljuljkan u lažnu sigurnost i misliti kako su globalne katastrofe ovdje na našoj majci Zemljici nemoguće.. a ako su i moguće, ma neće se desiti barem još tisuću godina… Kao što rekoh na početku, izgleda da počinje... Zemlja se buni i budi… u svemiru oko nas događaju se čudne promjene… Ali, kako ćete znati da je definitivno počeo smak svijeta? Pa tako što neće biti direktnoga prijenosa!