07.05.2012., ponedjeljak

TRAG

Moram to učiniti, danas je dan, it's time. Jednom sam vam rekla, neću ubiti svoj blog, nježno ću ga uspavati. It's time. Kada se dignem u jutro, prvo što učinim - uključim kompjutor. Ma koliko se rano morala dići, dižem se još ranije, samo da bih mogla biti malo na blogu, prije nego idem na posao. Onda stavim vodu za kavu, ali ona vrije, vrije i nestane… zaboravljam i da mi je tlak ispod nule i da ne mogu ništa dok ne popijem kavu… i ne mogu, ali začudo, na blogu sasvim normalno funkcioniram i bez te prve jutranje kave. Pas me pola vure čeka pred vratima da ga ispeljam van… počeo me već kužiti, pa kad vidi da sjedam za kompjutor, vraća se u krevet da odspava još jednu rundu. Neću sada spominjati zagorene ručkove ili neskuhane uopće, odgođene poslove i obveze, otkazana druženja… Kada dolazim doma, prvo što radim, opet palim kompjutor. Što god radim, svaki čas prekidam, idem gledati je li mi se tko javio, pa mu odgovaram, pa da vidim je li tko što novo napisao… i onda ja tako ostanem… visim na tom blogu stalno. Čak i na poslu, rijetko je, ali ako ima koji slobodni trenutak, provirujem tamo u svoj blog. Blog mi je postao svetinja, najbolji prijatelj, član obitelji… ma droga, droga mi je postao. Život na blogu počinjem miješati sa stvarnim, sve češće spominjem svoje blogerske prijatelje svojima doma, pa kažem: Koji vic je danas ispričao Euro, hoćete čuti? Ili Joj kako je Alex smiješan, znaš što je danas provalil… kako koji Alex, pa onaj moj sa bloga!… Oni me poslušaju i slegnu ramenima, kao da ne dijele sa mnom moje oduševljenje (ma, što oni znaju!) Sve češće odbijam druženja sa stvarnim prijateljima… Ne kažem ja da vi niste stvarni… ne vidim vas, ali itekako osjećam, postojite, razmjenjujemo misli i emocije… to je itekako stvarno. Uostalom, zašto sam se onda uopće zakačila za blog? Pa ipak sada moram dati prednost ovim stvarnijim prijateljima… malo sam ih zanemarila, moram im nadoknaditi… imaju malo duži staž od vas, nemojte se srditi… (a i od njih uvijek možeš posuditi lovu, ako zatreba…) razumjeti ćete, nadam se. Prepoznala sam svoju ovisnost! Rekla sam vam jednom u polušali, ako ne prestanem visiti na blogu toliko, muž će me ostaviti, djeca će me prijaviti zbog zanemarivanja, a stara… stara će me onda ubiti! No sada mi ova šala i nije tako smiješna. Opraštam se sa vama! Ne želim, ali moram… Ali ne znam je li to za uvijek ili ću se možda opet vratiti. Jer blizanac sam u horoskopu, tko zna kamo će me put odvesti… ja uvijek želim isprobati nešto novo… i nalazim nešto novo, pa ću se možda za to novo opet zakačiti (zamijeniti ću jednu ovisnost drugom). A, možda se i vratim, jer prokleti sam blizanac, prevrtljiv i nepredvidljiv. I ne vjerujte mi ništa. Ništa mi ne vjerujte, jer ne vjerujem ni ja sama sebi. Evo, možda se već sutra vratim… sutra popodne ću baš imati slobodnoga vremena… ili idući vikend sam slobodna… još ako bude padala kiša… O bože, koliko sam oduljila.. eto ne znam se opraštati, a ne znam niti ništa kratko napisati, a strašno sam željela pisati kratke postove, onako kao NF… Voljela sam čitati nekada Thomasa Manna. Jako zanimljivo pisao, a nevjerojatno lako sam ga čitala, baš sam se bila pitala zašto ga tako lako i rado čitam, a onda sam jednom pročitala da je svoje textove uvijek skraćivao metodom redukcije za 80 posto. Željela bih i ja tako, ali ja nemrem, ja kontra… Eto, odugovlačim, o svačemu bih sada... ne volim rastanke... Nisam znala pisati pametno kao na primjer Dejmon, ali umišljam si da sam vas onda barem malo zabavila. Uostalom teatar je bio to, teatar, koji je ponekad podsjećao na cirkus - sve samo da se malo zabavimo. Tužna sam. Ali, ne brinite, oporaviti ću se. Kada tugujem, tugujem jako, ali se i opet brzo oporavim. Ma, ja sam kao Fenix… Evo opet.. znala sam, znala sam - gori mi jelooo! Oprostite što vam ne ostavljam mogućnost komentiranja - bolje je ovako - znam se, išla bih opet samo pogledati i… vrag-blog bi me ćopil. Kada sam se prošle godine opraštala za godišnji, pa kada sam vidjela da je Toxica zavapila: Teobaldaaaaa!, meni se srce paralo, ma došlo mi bilo da se vratim, da otkažem sve, da se odreknem i godišnjega i svega… Svi ste mi bili vrlo dragi!... Hvala vam!... Na svemu… Da vas ne nabrajam posebno, Svi vi sa ovih mojih popisa, tamo lijevo u boxu… Svi ste ostavili lijep Trag…