Volim Boba do groba! Pitala sam jednom svoga oca - davno je to bilo - koja je njemu najtužnija pjesma, and he said to me: - Sympathy. Znala sam i slušala puno tužnih pjesama, ali nisam nikada plakala, slušajući neku pjesmu… Mislila sam da nisam, ali ipak ima jedna… Gledajući neki film, čim je nešto tužno, oči mi odmah zasuze ili slušajući neke tužne priče. Ali tužne pjesme, koliko god bile tužne ili me povezivale sa nekim tužnim uspomenama, rastuže me, ali ne djeluju tako da zaplačem. Mislila sam da je tako, ali eto ipak ima jedna… Prvi puta sam ju čula davno, još kad sam otkrila Boba Dylana. Naravno, nitko meni ne može zamijeniti Dylanov glas, od čije vibre se uvijek doslovno naježim, ali i rastopim… Imala sam i zbirku textova Dylanovih pjesama - i ta pjesma je bila tu. Ima jedna zanimljivost, ta pjesma je na jednom njegovom prastarom albumu, koji ja nisam imala. Jednom davno bila je na radiju neka glazbena emisija gdje je glas voditelja najavljivao da slijede neke stare raritetne pjesme, po izboru urednika. Pomislila sam: - Kad bi barem bilo "Mr. Bojangles"!, jer tu pjesmu - makar i puštali Dylana - nisu puštali. Ako se netko i sjetio njegovih starih stvari, onda je to bilo Lay Lady Lay, Blowing in the Wind, Lily of the West, Mr. Tambourine Man i tako. I sljedećeg trenutka čujem: "Mr. Bojangles" – skoro sam na rit opala! Što od sreće, što od iznenađenja. Neću to nikada zaboraviti! U New Orleansu, kada bi se dogodilo neko strašno ubojstvo, policija bi odmah pokupila sve beskućnike po ulici i strpala ih u zatvor. Taj skitnica, nije htio policiji otkriti svoj identitet, pa je rekao da se zove Bojangles. U ćeliji u zatvoru svi su pričali neke svoje životne priče, a on je ispričao priču o svom psu i sve rastužio… I tako, netko je napravio pjesmu… (američki kantri pjevač Jerry Jeff Walker, 1968.) Ima puno izvedbi te pjesme, ali uvijek, zaplačem kada slušam i gledam Sammya Davisa Jr. kako izvodi Mr. Bojangles. I opet, slučajnost neka, par dana prije smrti Whitney Houston, tražim na YT Mr. Bojangles… još onda htjedoh pisati post o toj pjesmi. Vrlo mi je značajna ta pjesma, nosim ju u srcu… a na svom blogu pišem o svemu onome što je meni važno… vidim, ima nevjerojatno puno izvedbi, osim Boba Dylana i S. Davisa Jr., izvodili su ju najpoznatiji - H. Belafonte, N. Simon, F. Sinatra, Tom Jones, R. Williams… i vidim, čak i ona, W. Houston. Poslušam naravno... i možda zaista najljepše otpjevana! Prekrasan baršunast i topao glas W. Houston, kojim je ona sa lakoćom radila što je htjela. Baš B. je bio sa mnom i razgovaramo se tako o Hjustonici kako je imala prekrasan glas i ljepotu i novac i slavu, a eto sve upropašteno. Nakon par dana, čujemo, umrla i ona. I našla sam onda tu traženu verziju S. Davisa Jr. On je pak umro 1990. od raka grla, mislim da je o njemu snimljen film i da se baš zove Mr. Bojangles, prema toj pjesmi, koju je toliko puta otpjevao i otplesao na pozornicama Las Vegasa. I slušam to i gledam i uvijek krene koja suza. Sammy Davis, Jr. - MR. BOJANGLES Whitney Houston - MR. BOJANGLES I knew a man, Bojangles, and he'd dance for you in worn out shoes, with silver hair, a ragged shirt, and baggy pants. He would do the old soft shoe. He could jump so high, jump so high, and then he'd lightly touch down. I met him in a cell in New Orleans, I was, while I was down and out. He looked to me to be the very eyes of age as he spoke right out, talked of life, lord that man talked of life, laughed, slapped his leg and stepped. He said his name was "Bojangles" and he danced a lick right across the cell. He grabbed his pants, took a bitter stance, jumped up high. That's when he clicked his heels. Then he let go a laugh, lord, he'd let go a laugh, shook back his clothes all around. That was Mr. Bojangles. Mr. Bojangles. Mr. Bojangles. Lord, he could dance. He told me of the times he worked with minstrel shows, travelling around The South. He spoke with tears of fifteen years how his dog and he, they used to travel all about. But his dog up and died, dog up and died, and after twenty years he still greived. He said "I dance now and every chance a honkey-tonk, for my drinks and tips. But most of the time I spend behind these country bars, you see son, I drinks a bit." Then he shook his head. Lord, when he shook his head, I could swear I heard someone say please, please, please. Mr. Bojangles. A-Mr. Bojangles. Mr. Bojangles. Come back and dance a dance, please dance, come on and dance now. A-Mr. Bojangles, Mr. Bojangles, Mr. Bojangles, dance. Come back and dance, Mr. Bojangles. |