Zadnjih nekoliko godina, otkako je kriza, svake godine negdje u ovo doba okupim članove svoje obitelji i svečano im objavim da ove godine od mene nema božićnih, ni novogodišnjih poklona, jer da ja nemam novaca!
Međutim, pošto sam mekog srca, opet nešto iskemijam.
Dođe na primjer dijete i veli da mi je nekaj krasnoga kupilo za Božić. A što ćeš, nećeš valjda primiti poklon od djeteta a ništa ne dati! Ali, ako kupim jednomu, moram i drugomu... Ako kupiš djeci, moraš i mužu, pa nećeš onda valjda njega izostaviti. Normalno, za to bude čula stara, pa ako nju izostavim, bolje da me nema!! Znam da će mi se opet na vratima nacrtati susjeda sa prepunom tacnom kolača, pa je red da i ja njoj nekaj poklonim. A znam točno i koji prijatelji će doći i znam već i što će mi donijeti (neke pizdarije), pa ne smijem ni ja ispasti, da prostite, xizda.
Ali u čemu je sad problem? Tako ja svake godine objavim da ništa od poklona, pa opet kupim svima i sad oni oguglali, uopće se ne uzrujavaju, jer misle da opet foliram. Ali ja ovaj put stvarno nemam love za poklone. Totalno sam švorc, nema crnih fondova, nema ničega!
Pijem tako danas popodne svoju kavu i razmišljam što bih, pa pomislim, pošto imam nekakvih vuna i konaca da naštrikam kakve šalove i kape. (A i ja sam se sjetila - to sam trebala početi još u ljeto!) Otprem Internet i idem pogledati štrikeraje da vidim kakvih sve modela ima, možda dobijem kakvu ideju, kad vidim nešto... gledam - nije čarapa, nije ni rukavica, pomislim da je možda dječja kapica, ali nekako je predugačko... Idem baš pročitati da vidim što je. Kad ono: nakurnjak! Da, n-a-k-u-r-nj-a-k!
Znadete li vi što je nakurnjak? Nekada su muškarci to nosili da ih ne bi zebla ta treća noga! Hahahaha!
Maznula sam sliku sa Interneta. Ako me netko tuži,
najebala budem zbog nakurnjaka!
Prvi put sam za nakurnjak čula i saznala što je to u Latinici (btw, proklet bio tko ukide Latinicu!) prije dosta godina. Voditelj dopeljao neke babice koje su objasnile čemu služi i kako se to izrađuje. One su to nekada radile svojim muževima. Dok je trajala emisija, dvije žene su sjedile u studiju i štrikale nakurnjake. Inače, emisija je bila općenito o donjem rublju. Pri kraju emisije bili su gotovi i nakurnjaci. Žene su rekle da hoće voditelju pokloniti nakurnjak - neka si izabere jedan, jer bila su dva različite veličine - jedan manji, drugi veći. O, jadni Denis Latin, bilo mu je neugodno, to se vidjelo! Proklete babe, htjele su ga zajebati! Ali on se odmah snašao i rekao da će uzeti obadva. Taman posla da pred cijelom nacijom otkriva veličinu svojega ponosa!
Inače, nije mi jasno zašto sada nema za kupiti tih nakurnjaka. Ono, dođeš u dućan i kažeš: - Dobar dan, molim vas jedan nakurnjak! Ili dva, tri… Zapravo nezgodno je to, zašto bi prodavačica morala znati koju veličinu ti trebaš, odnosno, sa kojom veličinom ti raspolažeš. Ili nedajbože da kupuješ više njih - a različitih veličina!
Još bi gore bilo muškarcima da to kupuju. Sigurno bi svi kupovali najveću veličinu, pa bi si eventualno doma skraćivali.
No, jedna stvar mi nikako nije jasna kod tih nakurnjaka. Kako se ta veličina određuje? Ako se navuče na opušteni organ, nakurnjak visi poluprazan, a ako se obuče koji je taman, što se dogodi kada se ovaj organ naglo poveća? Možda ono "puca mi *urac!" dolazi od "puca mi nakurnjak!"
Kod žena je barem jednostavna stvar što se tiče nagrudnjaka - veličina grudi se ne mijenja, ili ne barem tako naglo, neplanirano!
Gledam taj nakurnjak, pa si nešto mislim, a kako bi bilo da zaštrikam jednoga svome mužu za Božić. A opet si mislim, što nek se ja tu mučim, a on to ne bude htio nositi. Ma rekoh idem ga baš pitati:
- Hej, B, bi li ti htio nositi nakurnjak!?
- Molim?
- A jel znaš ti što je nakurnjak?
- Znam!
- Pa, bi li ti htio nositi nakurnjak?
- ...
Dugo nisam slušala rusku himnu... koju bih verziju? Može Laibach...