|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Who am I?
-nick: amy-_-lee
-datum rodjenja: 7.11.1989.
-grad: Dubrovnik
-skola: Turisticka i ugostiteljska
-osobine_ tvrdoglava, optimisticna, komplicirana
-ciljevi: zasad nista definirano
Love is a temporary madness. It erupts like an earthquake and then subsides. And when it subsides you have to make a decision. You have to work out whether your roots have become so entwined together that it is inconceivable that you should ever part. Because this is what love is. Love is not breathlessness, it is not excitement, it is not the promulgation of promises of eternal passion. That is just being "in love" which any of us can convince ourselves we are.Love itself is what is left over when being in love has burned away, and this is both an art and a fortunate accident.
MSN:
danijela_dbk@hotmail.com
Fight for the thing you want cause thay might come true.
And when you think you got it, fight bit more cause it is worth it.
Moja glazbena riznica:
Dido
James Blunt
James Morrison
Evanescence
Linkin Park
Fort Minor
Take That
My Chemical Romance
Shakira
Akon
Alicia Keys
Bon Jovi
Beyonce
Chemical Brothers
Ciara
David Guetta
Justin Timberlake
Kaiser Chiefs
Lenny Kravitz
Limp Bizkit
Maria Mena
Maroon 5
Nelly Furtado
The Rasmus
Robbie Williams
Sean Paul
Timbaland
Hari Mata Hari
Dino Merlin
Zabranjeno Pusenje
Riblja Corba
Prljavo Kazaliste
Parni Valjak
Plavi orkestar
Crvena Jabuka
In dreams and in love there are no impossibilities.
A kiss is a lovely trick, designed by nature, to stop words when speech becomes superfluous.
The best and most beautiful things in the world cannot be seen or even touched. They must be felt with the heart.
Somewhere there's someone who dreams of your smile...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Par blogova koje vrijedi posjetiti:
Adry :)
Iris =)
Srky
Shadow
Sp@x
Pixy
Zoe Jane
Alex :)
twisted whispers
Angel with broken wings
Avy
I am yours
Diabolik
Black_lucius
Saddy
Lauri
signifikantna neradnica
puzzling
real girl
Principessa dei fiori
Mademoisele
m@l@ uspomena
Happy Elf
Love comes to those who still hope even though they've been disappointed, to those who still believe even though they've been betrayed, to those who still love even though they've been hurt before.
Love is that condition in which the happiness of another person is essential to your own.
See there's this place in me where your fingerprints still rest, your kisses still linger, and your whispers softly echo. It's the place where a part of you will forever be a part of me.
If you love me only in my dreams, let me be asleep forever...
Through humor, you can soften some of the worst blows that life delivers. And once you find laughter, no matter how painful your situation might be, you can survive it.
To love is to risk not being loved in return. To hope is to risk pain. To try is to risk failure, but risk must be taken because the greatest hazard in life is to risk nothing.
In silence of my room,
a tear fell on the pillow,
that's when I realized I lost you.
-The world is too dangerous for anything but truth and too small for anything but love.
We can never really love anybody with whom we never laugh.
Love is in the giver, not the gift.-
Why is everything black or white?
Where are the colors?
Everybody lost the hope?
Am I the only one that hopes for better tomorrow?
Is it so bad to be happy?
To smile?
Or is it just too hard?...
-Love and magic have a great deal in common. They enrich the soul, delight the heart. And they both take practice.-
Don't tell me goodbye,
don't give me that pain,
you don't know how I feel,
you don't know how hard it is
to hear my heart falling apart
and be happy at the same time...
"Our true identity is to love without fear and insecurity.
Our higher potential finds us when we set our course in that direction.
The power of love and compassion transforms insecurity."
The easiest thing to do was to make me believe everything you said.
Do you even know that you're not the only one who can get hurt?
You're not the only one that cries at night...
If you have ever even cried for me...
"True love does not come by finding the perfect person,
but by learning to see an imperfect person perfectly."
I don't need you to commiserate me.
No.
I'm fine.
But not because you helped me.
I feel good because I realized some things.
By myself.
"Love is fire. But whether it's gonna warm your heart or burn your house down you can never tell."
I love you.
Empty words.
Oh, how wrong I was...
Person like you can't love anybody.
You can only think you love...
"There is more hunger for love and appreciation in this world than for bread."
I can't tell I'm sorry I ever met you.
We had some good time.
Yep.
It's nice to look at those pictures.
Nice memories.
"You can understand the facts of life. But facts of love are much different. To love you love someone or someone loves you.. But when you both love each other you're in love with one another. First become friends and let it go. Then get serious and get together. Just make yourself known as a person not as someone you don't want to be known as..."
Now I feel so fresh.
Almost like when I just met you.
Am in love again?
Define 'in love'.
I don't know...
"True love never lives happily ever after - true love has no ending."
Without the mask,
where will you hide?
Can't find yourself,
lost in your lies.
(Evanescence)
Evo nakon što mi je treća osoba proslijedila ovu prokletu štafetu, nakanih se i to napisat.
Već sam je bila napisala, ali naravno da kod mene nikad ništa ne valja tako da je moj post negdje zalutao... 
Neki su pisali 5 stvari, netko 10, a ja ću se naći tu negdje između.
1. Optimizam.
Hm, da... Vječni sam optimist. Uvijek izvučem nešto pozitivno iz bilo koje situacije. To nekad i nije tako dobro jer se dosta lako razočaram, ali ipak me ta pozitiva drži na nogama. Neki optimizam povezuju sa hladnokrvnosti ili bezosjećajnosti, ali to je nešto potpuno drugo. Naravno da me pogodi svaka loša stvar koja se dogodi, ali iz svega toga crnila ja uvijek nađem nešto dobro i vjerujem da će biti bolje. Upravo iz ovih razloga ne volim pretjerano pesimistične ljude jer me deprimiraju i ubijaju me u pojam. Zato je najbolje uvijek biti realan iako je to najteže...
2. Fobije.
Aha, tu ih ubrajam tri: pakovi, jako uski prostori i stijene u dubini u moru koje možda mogu dotaknut. Nekima (zapravo svima) je to nevjerojatno, ali hvala me panika kad doplivam do dubine i vidim ispod stijenu. Uhhh... 
Paukovi su mi odvratni! Full me strah i od same pomisli da ih ima svuda...
3. Šećerići.
Vjerojatno sam jedna od jako rijetkih ljudi u svijetu koja skuplja šećeriće iz kafića. Ne znam ni sama kako sam došla do te ideje... Sjetila sam se da bi bilo fora prisjetit se kasnije gdje sam sve izlazila pa eto. Navika mi je u kafiću uzeti po dva mala šećera (jedan rezerva 
). A ako već imam po dva primjerka onda ta majušna kesica nastrada u mojim rukama. Opsesija mi je uz kavu rasparat vrećicu i sav taj šećer istrest u pepeljaru. Prije šećera mi je opsesija bio račun koji sam preslagivala kako god sam znala. Uf, ja i moji živci... (psihički nestabilna osoba, kako bi rekla moja obožavana profesorica psihologije ).
Što se tiče kolekcija, imam i jednu kutiju punu salveta, ukrasnih papira i slično. Skupljam (točnije zapisujem) i izreke i tekstove pjesama.
4. Osjetljivost.
Evo sad me maloprije savjetovala moja Mary da mi ovo bude jedna od točaka. Puno me stvari previše dira. To sam nekad više pokazivala, pogotovo kao dijete, ali sad sam postala malo otpornija. Svaka gruba riječ upućena meni mi je teško padala. Rijetki su bili dani kad nisam plakala. Iz škole (prvenstveno mislim na niže razrede osnovne) sam dolazila uplakana jer sam se osjećala odbačenom. Jako sam bila osjetljiva na prijatelje i kod svađa sam uvijek ja preuzimala svu krivicu samo da bismo se pomirile. Stvari su se sada malo promijenile, malo sam tvrdoglavija, a i zrelija (nadam se 
)...
5. Ples.
Plešem 8 godina u plesnom studiju Step'n'jazz. Obožavam plesati. Jednostavno to čini jedan dio mene. Kroz ples se nekako iživim... Pogotovo u show-u. Svaki pokret može bit izveden na mali milijun načina. Step ima malo više pravila pa mi je zato malo manje drag. Kad se sjetim da mi je ovo zadnja godina da plešem (barem u ovom studiju), stvarno mi je žao. Ne samo zbog plesa kao samoga nego i zbog društva, natjecanja...
6. Kompliciranost.
I da... Jako sam komplicirana osoba. Barem mi tako kažu... Sve tumačim na previše načina i zakompliciram što mogu više. Najčešće kompliciram kod izlazaka. Vrijeme i mjesto je kod mene jako teško iz prvog puta dogovorit. Mora postojat full kombinacija da bih se ja odlučila za jednu. Sva sreća pa nisam tako neodlučna... Mislim, ipak sam to ja. Zašto jednostavno kad može komplicirano? 
7. Depresiva na moj način.
Eh... Kakva sam ja kad sam tužna? Šutim. Da. Šutim i govorim samo kad baš moram. Tada mi ne može nitko i ništa pomoći. Utjeha mi je muzika. Svaka mi pjesma ima nešto svoje i podjeća me na nekoga (ili neki događaj). Općenito nisam depresivac jako često. Samo kad me nešto stvarno pogodi. Uz šutnju i muziku, to je najčešće razdoblje kad pišem pjesme. Donedavno sam ih pisala na hrvatskom, a onda mi je jedna osoba dala ideju da probam i na engleskom tako da sam se sada tu našla. Pjesme nisu ništa posebno, pišem sve što osjećam, pa kako god da to ispalo.
8. Ovo mjesto ipak ne može ostati prazno jer mi je ovo najdraži broj. Nevjerojatno, ali dosta mi se stvari vrti baš oko ovog broja... Ne da mi se nabrajat jer su sve to brojne gluposti, ali eto...
Štafetu prosljeđujem: ivancici , champions3 , skurena666 , Beky , ..::ivy::... Bilo je tesko naci nekoga kome ovo vec nije proslijeđeno...
I to bi bilo sve. Ne znam više ni sama što bih napisala...
E i još samo nešto: uvijek očekuj neočekivano i nitko nije onakav kakvim se predstavlja. Ovo je vjerojatno rezultat mog trenutnog bijesa, ali u svakom slučaju, vrijedi to znati.
Pozdrav svima
Evo ja rekoh da više neću pisati o plesu, ali ipak nisam mogla izdržat,
a da ne prokomentiram ovaj film.
Fakat savršenstvo! Ostala sam bez riječi kad sam ga pogledala! Sve je fenomenalno! 
Općenito radnja u filmu je karakteristična baš za naše godine.
O koracima neću ni govorit... 
Zato sam stavila jedan kratki video samo sa završne predstave.
Oni koji još nisu pogledali film, svakako pogledajte. Vrijedi vidit.
I još nešto. Ovo je video od kanadskog tima koji su napravili prije 2 godine. To je show dance koji mi je draži od stepa.
Pozz svima!
Postoji li stvarno samo jedna osoba koja zna apsolutno sve o nama?
Jedna osoba koja je uvijek tu za nas?
Ona koja uvijek ima riječi utjehe?
Je li to samo jedna osoba?
Donekle... (barem kod mene)
There are so many people that make me forget about all my problems, that make me smile.
But are they all my best friends?
No.
There are those who have to ask me if I feel bad so they can cheer me up.
There are those who can see that in my eyes. Those are my best friends.
I can't say how many best friends I have.
Maybe there are 50, maybe there is just 1.
Depending of a time...
I'm sure there is at least one.
I convinced myself many times.
Thank you for that, my friend.
"Are you ok?"
"How are you?"
I don't wanna hear that question anymore!
Please, don't feel sorry for me,
I'm ok.
Let me go on with my life,
don't remind me at the past,
let me have a nice memory,
nothing else.
I'm strong enough to continue living,
I wanna leave the past behind,
I wanna enjoy!
No more tears,
just smile...
Just Cry Baby Cry
(Don't cry no more)
Cause every tear that flows falls into the ocean
And rises to the sky
And then the rain will come
Right before the sun shines...
Ovaj blog je nekada bio blog o plesnom studiju Step 'n' jazz (postovi u arhivi), ali sam ga odlučila promijeniti.
I sad će mi ovaj blog poslužiti kao mjesto gdje ću liječiti bijes ili depresiju, što ne znači da će svi postovi biti tužni. Po prirodi sam pozitivna i optimistična tako da ću se potrudit neke i utješit onim što ću pisat...
Već dugo sam kanila napravit samo svoj blog i sad sam to napokon napravila. Nadam se da će biti posjećen.
Evo nakon dugog razmišljanja ipak sam odlučila izbrisati blog. Trenutno nisam u stanju posvetiti mu se tako da bi s vremenom postao samo još jedan napušteni blog.
Imala sam običaj pisati rezultate s natjecanja i slične obavijesti o nastupima, pa mislim da se o natjecanjima moze pročitati na blogovima cura iz Step by stepa i Modusa.
Žao mi je što sam se toliko trudila i sad ga brišem, ali bilo je više i vrijeme, već sam odavno to namjeravala učiniti.
Eto, puno hvala svima koji su čitali ovaj blog! Puno pozdrava i zbogom!
Želim vam svima sretnu Novu godinu i nadam se da će biti bolja od prošle i da će zadovoljiti sva očekivanja i ispuniti želje!
Nova godina znači novi početak, novu priliku tako da se nadam da ću je ovaj put iskoristiti i uljepšati si tih 365 dana... Poprilično sam zadovoljna 2006., ne mogu se požaliti, iako je tu bilo i suza, ali ipak je prevladavao smijeh.
Nadam se da je svima sinoc bio dobar provod. 
Neki su vjerojatno sada mamurni, drugi su jos pod dojmom sinocnjeg slavlja, neki su mozda i tuzni, a oni najpametniji vjerojatno spavaju! 
Toliko od mene! Puno pozdrava!