subota, 17.11.2007.

NEMA RADOSTI NI U DRUGOM STANJU

Jos jedan dan u mome zivotu koji nosi lose vijesti......jutros je moja Marijana bila kod ginekologa i pizdarija,,...........................bebi se ne cuje srce!Ajme meni,prva trudnoca i odma tako nesto.Pa se poistovijetim odmah sa svakim onako nabrzinu i sitin se sebe kad mi je doktor reka da nesto nije kako Bog zapovida. Ma znate sta,ako me nije onda kolpalo i nece.Jadan je zivot koje dvoje mladih ljudi pocmu puni radosti i entuzijazma kad te odma na prvoj skali sjebe,a da ni sam ne znas kako.Znate li kakav je to ruzan osijecaj ulaziti u rodiliste sa trudovima,i umijesto da se radujes sto ces rodit ti od muke places jer ne znas sta te ceka i znas da nesto nije kako triba.Kad san usla u radjaonu doslo mi je da se ubijen.A niko te ne razumi,oni doktori ludi od svoga posla a tebi triba samo malo paznje.Kad sam dosla sebi od poroda shvatila sam da me zivot zgazio u sekundi kad sam vidjela da je krevet moga andjela prazan......................a svi te gledaju puni sazaljenja,bar ti imas takav osijecaj. I u tom trenutku nisi ni zene ni majaka..........jer nisi rodila zdravo dite.E tako su van pocele moje zivotne muke od kojih sam i pobigla u bili svit.I sad kad dodjem doli sitim se svih ruznih dana provedenih sa mojim andjelom od odjela do odjela.I napokon smo se odlucili odvest ga na operaciju da mu bar donekle olaksamo zivot.Dodjemo u Zagreb u bolnicu "Sestara Milosrdnica" predamo maloga spreme ga za operaciju i uniste mi zivot jos vise.Zovu me na telefon i kazu "Vasa beba je umrla pri anesteziji.Nismo ga ni uspijeli otvorit.Reanimirali smo ga i sad je na intezivnoj.Mozete doci.....................bla,bla,bla".........nista vise nisam razumjela.A tko je kriv?To nisam ni pitala od onoga soka.Kad sam dosla u bolnicu po andjela to nije vise bila beba koju ja znam.Mozak ostao bez kisika,100% invalid...............a krivca nema.I onda se cude kad pise u novinama kako je neko nekoga ubija.Ma da mi je u tome trenutku bija pistolj pobila bih pola bolnice pa sebe.
NIje andjel jos dugo zivija,a i ono malo je bilo u veliki mukama,........dali Bozjom voljom ili neznanjem dr.Ilej koja mu je dala anesteziju.Moje psihicko stanje je bilo i jos je katastrofalno i nisam imala snage da se borim sa svim tim birokracijama i sudovima.Bila sam prisiljena pobijeci daleko od svega.
I danas se pitam kakav bi moj zivot bio da Ga Bog nije uzeo sebi..................skrati muke i njemu i nama.............ali i danas se sijecam toga ponedjeljka....................suze mi krenu,sijetim se i jedne zene koju ne smijem mrziti a ne mogu joj oprostiti.dr.ILEJ.........nikada necu zaboravit kako ste me sjebali,i mene i moj zivot. Vi sada mirno spavate a ja ronim suze svaku noc.I znam da bi imali vi 100 opravdanja na sve ali meni to ne moze pomoci.........................za mene nema povratka.......nema zivota..................nema radosti
Drage majke,sve koje imate takve i sl.probleme,posjetite psihijatra dok vam je na vrime i borite se do zadnjega ako ne za novac onda za mirniji san.........................!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!




p.s.i ne ocekujte od nikoga podrsku jel je necete dobiti,a ni razumijevanje jer onaj tko to nije prosao ne moze to ni razumjeti i ovaj post ce mu biti dosadan

- 18:23 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

stranac kuci,stranac u bilome svitu

........i ko mi kaze da to nije istina taj laze.Jel to nije zalasno,doc doma u lipa Kastela a kada san dosla na mars.Iman takvi osijecaj kada se nikad nisan rodila doli ni doli zivila.
Od godisnjega do godisnjega nikne doli 1000 novih gradjevina tako kad podjen na kavu izgubin se i ne znan vise u koju ulicu skrenit jel je sve novo.Onda dodjen na jedvite jade do svojih vrata koja vise i ne poznajen jel ih niko ne otvara po godinu dan pa ih je izilo vrime.Udjen u kucu a od paucine ne vidin ni svitlo upalit.......ponistre su toliko sporke da vanka ne poznas ko je musko a ko zensko,i onda radna akcija.........nisan ni dosla 5 dana cistin i raspakiravan onda iducis 5 pakiran i eto prosa moj godisnji u lipoj domovini.
I onda mi neko rece "LAKO VAMA U INOSTRANSTVU"-ma to san i Ja mislila dok me nije vrag odnija u bili svit. Sad tek vidin zasto je moja tetka uvik bila nadrkana kad bi iz Münchena dosla na godisnji.
Pa ljudi moji a di je samo kupit svakome neke pizdarije,jerbo narod misli da mi ovdi seremo devize a da van ne govorin da jos vazi ona"STRANO JE KVALITETNIJE"sta bi u prevodu bilo=besplatno je,Ja cu platit.
I kad zbrojin na kraju 5000 slatkih eura otislo u vitar a di san bila...........doma nisan.To vise nije onaj dom kojega san ostavila a svita vidila nisan.
Nekako me sad ovo ludilo drzi jer se pakiran na godisnji,pa iste peripete ka i svake godine,isti kuferi,isti ljudi,isto odrediste...........................ma to i nije godisnji.

- 16:53 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off