< rujan, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Da/Ne

koliko vas IMA!!!!!

a href="http://www.foocounter.com/register.php" target="_top">Free Website Counter
Free Website CounterMySpace Layouts

MySpace Layouts

07.09.2006., četvrtak

Znanstvenici se ne mogu složiti je li ekvatorijalni hrbat na Japetu fosilni prsten koji je pao na površinu ili hrpa stijena koja se izdigla u vrijeme kad je mladi satelit mijenjao oblik.

Hrbat, koji je otkrila sonda Cassini, prva je takva formacija u Sunčevom sustavu: visok je do 20 kilometara i proteže se 1300 kilometara uz mjesečev ekvator, zbog čega Japet nalikuje orahu.

Broj udarnih kratera pokazuje da je hrbat star kao i okolno područje, koje se skrutilo prije nekih 4,5 milijardi godina.

Prvo objašnjenje nastanka hrpta tražilo se u rotaciji Japeta, koja se, s manje od 10 sati, usporila na današnjih 80 dana.

"Početna velika vrtnja proizvela bi jaku centrifugalnu silu koja bi prema van izgurala ekvator, uglavnom tekućeg mladog satelita. Tada je bio oko 1,5 puta širi na ekvatoru nego od pola do pola", kaže Julie Castillo, znanstvenica u misiji Cassini iz kalifornijskog JPL-a.

Tada je plimno (gravitacijsko) trenje sa Saturnom usporilo vrtnju, pa je Japet postao okrugliji. Zbog toga se površina stisnula, ostavljajući mjesecu dodatak krute kore, za koju Castillo kaže da se sva nakupila uz ekvator.

Padanje
"Alternativno, hrbat je mogao nastati od ostataka koji su pali iz prstena koji se nekad nalazio iznad Japetovog ekvatora", kaže Ving-Huen Ip iz Središnjeg nacionalnog sveučilišta u tajvanskom Čung Liju.

Prsteni su mogli biti ostaci diska prašine i kamenja iz kojih je kondenziran Japet. Ili su prsteni mogli nastati nakon udara velikog tijela u finalnim fazama formiranja mjeseca, izbacujući ostatke u orbitu od kojih su nastali prsteni i satelit koji je kasnije pobjegao ili se razbio.

"U svakom slučaju", kaže Ip, "materijal iz prstena pao bi natrag na površinu u tankoj traci uz ekvator".

Rekao je da još mora dokučiti kako je materijal iz prstena mogao pasti dovoljno sporo za nastanak hrpta, umjesto da je uz ekvator iskopao udarne kratere.

U vrtnji
Ip kaže da je njegov scenarij prihvatljiviji zato jer vrući, brzo vrteći mladi Japet nije mogao raspoređivati rotacijsku energiju dovoljno brzo da bi teorija Julie Castillo mogla držati vodu.

Castill, pak, kaže da je Ip koristio prejednostavni model za proračun hlađenja te da je Japet trebao usporiti svoju rotaciju jednom u svakih 20 sati kako bi postao dovoljno sferičan za nastanak ekvatorijalnog hrpta.

Njezin je tim objavio znanstveni rad opisujući vrlo složeni numerički model termalnih i dinamičkih efekata za koje vjeruju da su odgovorni za nastanak ekvatorijalnog hrpta.

Tako presuda još nije izrečena.

"Pitanje za oba modela i obje teorije jest: 'Kako dobivate toliko materijala na tako malom području'", kaže Paul Schenk iz Lunarnog i planetarnog instituta u Houstonu.




Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Znanstvenici se ne mogu složiti je li ekvatorijalni hrbat na Japetu fosilni prsten koji je pao na površinu ili hrpa stijena koja se izdigla u vrijeme kad je mladi satelit mijenjao oblik.

Hrbat, koji je otkrila sonda Cassini, prva je takva formacija u Sunčevom sustavu: visok je do 20 kilometara i proteže se 1300 kilometara uz mjesečev ekvator, zbog čega Japet nalikuje orahu.

Broj udarnih kratera pokazuje da je hrbat star kao i okolno područje, koje se skrutilo prije nekih 4,5 milijardi godina.

Prvo objašnjenje nastanka hrpta tražilo se u rotaciji Japeta, koja se, s manje od 10 sati, usporila na današnjih 80 dana.

"Početna velika vrtnja proizvela bi jaku centrifugalnu silu koja bi prema van izgurala ekvator, uglavnom tekućeg mladog satelita. Tada je bio oko 1,5 puta širi na ekvatoru nego od pola do pola", kaže Julie Castillo, znanstvenica u misiji Cassini iz kalifornijskog JPL-a.

Tada je plimno (gravitacijsko) trenje sa Saturnom usporilo vrtnju, pa je Japet postao okrugliji. Zbog toga se površina stisnula, ostavljajući mjesecu dodatak krute kore, za koju Castillo kaže da se sva nakupila uz ekvator.

Padanje
"Alternativno, hrbat je mogao nastati od ostataka koji su pali iz prstena koji se nekad nalazio iznad Japetovog ekvatora", kaže Ving-Huen Ip iz Središnjeg nacionalnog sveučilišta u tajvanskom Čung Liju.

Prsteni su mogli biti ostaci diska prašine i kamenja iz kojih je kondenziran Japet. Ili su prsteni mogli nastati nakon udara velikog tijela u finalnim fazama formiranja mjeseca, izbacujući ostatke u orbitu od kojih su nastali prsteni i satelit koji je kasnije pobjegao ili se razbio.

"U svakom slučaju", kaže Ip, "materijal iz prstena pao bi natrag na površinu u tankoj traci uz ekvator".

Rekao je da još mora dokučiti kako je materijal iz prstena mogao pasti dovoljno sporo za nastanak hrpta, umjesto da je uz ekvator iskopao udarne kratere.

U vrtnji
Ip kaže da je njegov scenarij prihvatljiviji zato jer vrući, brzo vrteći mladi Japet nije mogao raspoređivati rotacijsku energiju dovoljno brzo da bi teorija Julie Castillo mogla držati vodu.

Castill, pak, kaže da je Ip koristio prejednostavni model za proračun hlađenja te da je Japet trebao usporiti svoju rotaciju jednom u svakih 20 sati kako bi postao dovoljno sferičan za nastanak ekvatorijalnog hrpta.

Njezin je tim objavio znanstveni rad opisujući vrlo složeni numerički model termalnih i dinamičkih efekata za koje vjeruju da su odgovorni za nastanak ekvatorijalnog hrpta.

Tako presuda još nije izrečena.

"Pitanje za oba modela i obje teorije jest: 'Kako dobivate toliko materijala na tako malom području'", kaže Paul Schenk iz Lunarnog i planetarnog instituta u Houstonu.




Free Image Hosting at www.ImageShack.us

25.06.2006., nedjelja

Pronađena divovska ptica dodo


Golema ptica neletjelica živjela je na Mauricijusu, sve dok prije 500 godina tamo nisu došli Portugalci, psi, svinje i štakori. Nizozemski paleontolozi našli su ostatke jedne.

DEN HAAG - Paleontolozi Prirodoslovnog muzeja iz nizozemskog grada Leidena pronašli su gotovo netaknute ostatke prednjeg dijela kostura divovske ptice dodo, koja je izumrla na otoku Mauricijusu u Indijskom oceanu prije gotovo 400 godina, objavio je nizozemski muzej.

Pronalazak znanstvenika, koji proučavaju ekosustav u kojem je dodo živjela prije dolaska zapadnog čovjeka na Mauricijus prije 500 godina, sastoji se od jednog kuka i četiri kosti noge koje su za njega bile pričvršćene. Nizozemski i lokalni istraživači pronašli su također vrat, kljun, kralješke i krila te izumrle ptice.

AFP

Dodo nije letjela i težila je gotovo 23 kilograma. Izumrla je za manje od 200 godina nakon dolaska portugalskih istraživača na Mauricijus oko 1505. godine.

Smatra se da je 1681. posve nestala iz svog prirodnog okruženja zbog dolaska kolonizatora. Nije se mogla oduprijeti agresiji lovaca i njihovih pasa, ali i svinja i štakora koji su na otok stigli s Europljanima.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

22.06.2006., četvrtak

Dani Zemlje su odbrojan


Budući da rizik od katastrofe koja će uništiti Zemlju stalno raste, preživljavanje ljudske vrste ovisi o njezinoj sposobnosti da pronađe nove domove negdje drugdje u svemiru.

"Ljudi bi mogli imati stalnu bazu na Mjesecu u roku od 20 godina i koloniju na Marsu u idućih 40 godina", izjavio je svjetski poznati fizičar Stephen Hawking.

"Nećemo nigdje naći nešto tako lijepo kao što je Zemlja ako ne odemo u drugi zvjezdani sustav", dodao je britanski znanstvenik.


Hawking je rekao da bi ljudi, ako žele izbjeći svoju pogibiju u idućih 100 godina, trebali imati naselja u svemiru koja se mogu održati bez potpore sa Zemlje.

"Za ljudsku vrstu je važno da se proširi po svemiru kako bi opstala", rekao je Hawking.

"Životu na Zemlji prijeti katastrofa koja bi ga mogla zbrisati, katastrofa kao što je iznenadno globalno zatopljenje, atomski rat, virus stvoren genetskim inženjeringom ili druge opasnosti o kojima još nismo ni razmišljali", upozorio je.

64-godišnji znanstvenik kreće se u kolicima i komunicira pomoću računala jer pati od neurološkog poremećaja zvanog amiotrifična lateralna skleroza ili





Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zlatna groznica u središtu Zemlje



Ispod površine nalaze ogromne količine zlata, dovoljne da se pozlati površina Zemlje u visini jednog metra. Da bi se do zlata došlo potrebno je više nego samo zagrepsti po površini.

SIDNEY - Znanstvenici s australskog Macquarie University u Sidneyju javnosti su predstavili rezultate istraživanja prema kojima se u središtu Zemlje nalaze ogromne količine zlata, piše Glas Istre.

Čak su izračunali da je zlato iz Zemljine jezgre dostatno da se pozlati površina čitavog planeta u visini jednog metra.

Australski znanstvenici svoju teoriju baziraju na vremenu prije 4,5 milijarda godina, kada je nastajala Zemlja. Zgušnjavanjem džinovskih oblaka prašine nastajali su današnji sastojci Zemljinih slojeva.

Pošto se i danas u zemljinoj kori mogu naći komadi pra-materije, znanstvenici su zaključili da su teški metali (željezo, zlato, nikal…), vremenom potonuli u dublje slojeve zemlje, te da je od ukupne količine zlata na Zemlji, prema riječima profesora Bernarda Wooda, 99 posto smješteno u Zemljinoj jezgri.

Međutim, izgledi da se svi obogatimo gotovo su ravni ništici - jezgra je na dubini od 2.900 km, a najdublja do sada poznata bušotina je ona na ruskome otoku Kola - 12 km. Premalo da bi se došlo do zlata

11.06.2006., nedjelja

Došla je u Visoko ovih dana ekipa iz Europske arheološke udruge, obišla piramide i objavila svijetu da su monumentalne piramide kod Visokog zapravo djelo prirode, odnosno rezultat geoloških procesa.

Predstavnici Europske arheološke udruge (EAA) koji su u petak boravili u Sarajevu osporili su postojanje piramida kod Visokog u središnjoj Bosni za koje neki pretpostavljaju da su djelo ljudskih ruku.

Izaslanstvo EAA, koje su vodili predsjednik te udruge dr. Anthony Harding i tajnik Predrag Novaković koji koordinira aktivnosti vezane za prostor jugoistočne Europe, razgovoralo je s predstavnicima bosanskohercegovačkih tijela zaduženih za očuvanje kulturne baštine i arheologiju.

Na konferenciji za novinstvo održanoj nakon tog sastanka izjavili su da su navodne monumentalne piramide kod Visokog zapravo djelo prirode odnosno rezultat geoloških procesa.

Tu ocjenu dužnosnici EAA iznijeli su nakon obilaska nekoliko iskopina kod Visokog na kojima istraživači-amateri predvođeni bosanskohercegovačkim poduzetnikom koji radi u SAD-u Semirom Osmanagićem pokušavaju doći do materijalnih dokaza koji bi potvrdili hipotezu o piramidama izgrađenim prije 12 tisuća godina.

Poznata bosanskohercegovačka arheologinja Zilka Kujundžić-Vejzagić koja odavno negira postojanje dokaza o piramidama, upozorila je tom prigodom da se u raspravu o tom navodnom fenomenu već isuviše uključila politika što stručnjake priječi da o tome iznesu relevantan sud.

01.06.2006., četvrtak

POPIS ZAGONETNIH ARHEOLOŠKIH PREDMETA





1. Lena - RUSIJA, lubanja bizona s rupom od metka u lubanji stara 10.000 godina
2. UKRAINA - mamutska kljova sa skalom ucrtanom na njoj. Kljova je nađena 1964. g., a stara je najmanje 10.000 godina.
3. KOSTARIKA, GVATEMALA - velike kamene kugle, savršeno polirane
4. PERU - čavao star 9.000 - 10.000 godina izvađen iz granitne stijene
5. EKUADOR - otkriveni predmeti izliveni od platine
6. SAD - biro za standarde SAD-a ustanovio da su prvobitni stanovnici Amerike imali peći koje su mogle proizvesti temperaturu od 9.000 stupnjeva Celzija, i to prije 7000 godina.
7. MEXICO - glinene figurice iz Akambaroa - prikazuju davno izumrle životinje u igri s ljudima
8. HONDURAS - Lubantum - glava od čisto gorskog kristala nađena u ruševinama Maja. Teška je 5,3 kg. Na cijeloj lubanji nema ničeg što bi upućivalo na primjenu nekog nama poznatog alata.
9. SAD - 13. veljače 1961. g. pronađena tzv. geoda. U njoj se nalazio predmet nepoznat znanosti. Danas u posjedu Univerziteta u Renou u Nevadi.
10. AUSTRIJA - iz gromade uglja stare 30.000 g. ispala mala čelična pločica dimenzija 64 x 47 mm i mase 785 g. Izložena u muzeju Linza, ali je sljedećih godina misteriozno nestala.
11. BAGDAD - IRAK - 1938. g. pronađene glazirane glinene posude, željezne posude i željezne šipke uglavljene u bakarne valjke. Predstavljaju električne baterije stare 2.000 godina.
12. KINA - grobnica kineskog generala Čou-Čua (265.-316. g. n. e.). Spektroskopska analiza jednog metalnog pojasa pokazala da se sastoji od 10% bakra, 5% mangana, i 85% aluminija. Ako je aluminij prvi put dobiven 1825. g. kemijskom metodom, ostaje "neumjesno" kako su Kinezi došli do toga mnogo prije.
13. KINESKO-TIBETSKA GRANICA - 1938. g. kineski arheolog ČI-PI-TEI u brdskim spiljama otkrio veći broj grobova. U njoj su poređani skeleti bića malog rasta ali s velikom lubanjom. Na pećinskim crtežima vide se bića u skafanderima. Pronađeno i 716 ploča od granita, iz kojeg su spiralno prema ivicama išli dupli tanki kanali. 1962. g. uspjelo dešifriranje, a profesoru ČUM-UM-NUO iz Pekinške Akademije prethistorijskih istraživanja zabranili objavljivanje. Na vlastiti rizik govori o tome i kaže da je prije nekih 12.000 godina sletio svemirski brod...

01.05.2006., ponedjeljak

NEBESKA POSLASTISCA 22.3.1997


Hale-Bopp je najsjajniji komet koji se pojavio na nebu u zadnjih 20-ak godina, golemih je razmjera (promjer čvrste jezgre iznosi nekih 40-ak kilometara), a Zemlji je bio najbliži tih dana.

29.04.2006., subota

Nil prpravio povijest


Ispada da Aleksandar Veliki ipak i nije tako velik. Istina, osvojio je većinu svijeta poznatog starim Grcima, ali nije bio utemeljitelj Aleksandrije. U današnjim bi se terminima reklo da ju je samo 'ribrendao'.

Alain Véron s kolegama sa Sveučilišta Paul Cézanne u Aix-en-Provenceu došao je do ovog otkrića mjereći varijacije u koncentraciji olova u blatnim naslagama iz aleksandrijske antičke luke. Oni su promjene razina olova odredili ugljikovim datiranjem školjaka pronađenih u mulju.

Otkrili su da je ta obala Nila naseljena najmanje 4500 godina, odnosno, da je na mjestu Aleksandrije postojalo naselje dva milenija prije nego je tu stigao slavni osvajač.

Jasni tragovi olova pojavljuju se između 2686. i 2181. prije Krista, te zatim opet između 1000. i 800. p.Kr. Istraživači su zaključili da su ti vrhunci zagađenja olovom povezani s čovjekovom aktivnošću, tj. navodnjavanjem, ribarenjem te gradnjom naseobina i plovila.

Tu tvrdnju podupire i antički tekst koji spominje naselje Rhakotis.

Razine olova opet su se naglo povećale oko 330. godine p.Kr., kad je tamo napokon stigao Aleksandar Veliki, a vrhunac su doživjele u vrijeme rimskog carstva, oko 400 godina kasnije.

Ova bi studija napokon trebala završiti dugotrajnu raspravu o utemeljitelju grada, za koju su i prije mnogi tvrdili da počiva samo na "književnim dokazima".

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se