Svi moji dani

04.07.2008., petak

Draga frendice,

Ne znam čime sam zaslužio da mi šalješ tako dirljive poruke :) obzirom da zapravo i nisam bog zna što, da sam obični šalabajzer, niš koristi i da sam čovjek sa 100 lica. Sve to što ti se možda čini da sam okay je samo moja slatkorječivost, način na koji sam zadnjih godina naučio komunicirati s ljudima oko sebe.

A zapravo se iza svega toga krije onaj najosnovniji, najniži nagon, nagon mužjaka... nagon za održavanjem vrste. Obična požuda, neutaživa, bezosjećajna i nemilosrdna, glad za seksom... da, to sam ja, živa maska... bezosjećajni gad :).

(Zapravo i te kave što ih uporno pokušavamo dogovoriti ne znam čemu će nam, kad ni tebi ni meni nije baš do kave. Ne volim biti ni psihijatar jer i sam sam se jedva izvukao iz zla i ne mogu ti baš puno pomoći, osim ako sama jednom konačno ne doneseš neke svoje odluke, prestaneš misliti o onom što je nekad bilo... primiš se posla i planiranja sretne budućnosti) :)).

E sad, druga je stvar što mi ipak živimo u koliko toliko civiliziranom svijetu u kojem postoje neke regule... regule koje nas drže na okupu i nameću nam te maske koje ponosno nosimo. Ali doći će trenutak kad neće ostati ništa drugo nego sušta istina, povratak prirodi, smrt civilizacije, kad će se i javno priznati da ljudski život nije važan... ne jedan život, nego životi stotina, tisuća, stotina milijuna ljudi... samo zato da ne izumre ljudski rod... jedna od mnogih životinjskih vrsta, šaljiva genetska kreacija nekog stvoritelja, stara samo nekoliko tisuća godina.

(Čujem li da to netko spominje Darwinovu evoluciju?) :))

Možda ćemo imati sreću... baš mi, pa nećemo doživjeti... i nećemo biti svjedoci. Nego ćemo poginuti u kaosu koji će nastati vrlo skoro. Ubit će nas priroda i njene katastrofe, ili ćemo možda poginuti od nečijeg zalutalog metka, bodeža krvnika. Možda ćemo ispariti u trenu, vinuti se u visine u obliku plamene prašine nuklearnog rata...

(Sav novac na Zemlji u trenu će izgubiti svaku vrijednost...)

I to će nam biti Božji dar... posljednja milost koju nam stvoritelj može dati, milost da ne doživimo patnje i strah sudnjeg dana kad će divovi opet hodati Zemljom i kad će se za doručak hraniti našim strahom i krvlju. Na nesreću (a možda sreću) i ta će muka proći... a još veća doći. Divovi će otići, a priroda svemira pokazat će svoju moć, svoje pravo lice. Vrijeme će na tren stati, a bič Božji pomest će svo zlo nastalo na licu ovog nama znanog svijeta.

Netko će pomisliti da nas to stvoritelj zaista kažnjava zbog našeg zla. Ali ne... stvar je samo u redovitom, periodičnom održavanju, pročišćenju na koje ni nama znani (a zapravo samozvani) stvoritelj, uopće ne može utjecati.

(A ti si ono jednom nešto pomislila da si ti luda?) :))

I zbog čega onda da se draga frendice ja sikiram? Zašto ne bih uvijek bio dobre volje? Da li bi mi išta pomoglo da sam zbog ičeg nemiran, nesretan...

...kad nam sudnji dan već kuca na vrata :).

- 00:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Free Web Site Counters
Free Counter

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Midnight roller

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se