Nekad sam lutao, velike žgance gutao,
bojao se svoje sjene (jer što ako ona ipak stigne mene).
Još i danas sunce jednako sije i zimi vjetar hladan brije.
Al u glavi su dugine boje što krivinom svojom put moj kroje,
osmijehom k sebi zovu me daljine,
iskričavi pogled nosi me u visine.
I nema tog dana kako god bio loš, da pogled ću spustit,
život svoj il tuđi htjet strpat u koš.
Snove ću svoje noćima snivat, danju u mislima plavim ću morem plivat,
osmijeh svakom ću dat, nikom na žulj neću htjet stat.
Možda da i ti već jednom oku svom daš sjaj,
pogledu tvom tada gdje bi bio kraj!
(TeeJay, 28-Oct-2007)
Photo by TeeJay (Kaštela 2006)