Samo za taj osjećaj (Live in Berlin 15.06.2006.)


< rujan, 2012  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30




MuSiC iS MY aeRoPLaNe



email: teeja85@gmail.com



Follow Teeja85 on Twitter

Teeja85 on Tumblr

Image Hosted by ImageShack.us
Moj Ponos


online
Teeja

Free Web Site Counter
Free Web Site Counter







DOSAD POSJEĆENI KONCERTI
Image Hosted by ImageShack.us


- Dubioza Kolektiv, Split (01.03.2014.)
- Robbie Williams, Zagreb (13.08.2013.)
- Roger Waters, Split (23.07.2013.)
- The National, Zagreb (02.07.2013.)
- Depeche Mode, Zagreb (23.05.2013.)
- Red Hot Chili Peppers, Zagreb (29.08.2012.)
- Red Hot Chili Peppers, Moskva (22.07.2012.)
- Bruce Springsteen, Trst (11.06.2012.)
- Red Hot Chili Peppers, Beč (07.12.2011.)
- Gods and Queens, Split (21.11.2011.)
- Hurts, Zagreb (23.10.2011.)
- Hladno Pivo, Split (14.10.2011.)
- Frequency Festival, Sankt Pölten (18.08.-20.08.2011.)
- Bon Jovi, Zagreb (08.06.2011.)
- Jinx, Split (23.04.2010.)
- Klapa Libar, Split (17.12.2010.)
- Dječaci, Split (11.12.2010.)
- Kings of Leon, Bologna (03.12.2010.)
- MGMT, Maribor (27.11.2010.)
- RHCP World Tribute, Zagreb (19.11.2010.)
- RHCP World Tribute, Split (04.11.2010.)
- Klapa Libar, Split (28.10.2010.)
- Klapa Libar, Split (15.10.2010.)
- U2 Tribute, Split (13.10.2010.)
- Gibonni, Split (07.10.2010.)
- TBF, Split (27.08.2010.)
- Frequency festival, Sankt Pölten (19.08.-21.08.2010.)
- Enter festival, Split (06.08.2010.)
- Fun-Da-Mental & Dubioza Kolektiv, Sarajevo (29.07.2010.)
- Jinx, Split (19.07.2010.)
- Dubioza Kolektiv, Sarajevo (04.06.2010.)
- Edo Maajka, Split (28.05.2010.)
- Australian Pink Floyd Show, Split (05.02.2010.)
- Real Tribute to RHCP, Split (01.02.2010.)
- Dubioza Kolektiv, Split (12.12.2009.)
- Lvky, Split (11.12.2009.)
- Ivan Hrvatska, Split (10.12.2009.)
- Let 3, Split (06.12.2009.)
- TBF, Split (20.11.2009.)
-The Beatles Revival, Split (24.10.2009.)
- Coldplay, Udine (31.08.2009.)
- U2, Zagreb (10.08.2009.)
- U2, Zagreb (09.08.2009.)
- Lenny Kravitz, Tarvisio (29.07.2009.)
- Neno Belan, Kaštel Kambelovac (17.07.2009.)
- Vanka Regule (Tribute to D.Dvornik), Split (09.07.2009.)
- Arctic Monkeys, Split (07.07.2009.)
- In Music Festival, Zagreb (24.06., 25.06.2009.)
- The Killers, Ljubljana (07.06.2009.)
- Tereza Kesovija, Dean Dvornik, Luka Nižetić, Vinko Coce, Marijan Ban, Split (29.05.2009.)
- Letu Štuke, Split (15.05.2009.)
- Đubrivo, Split (15.05.2009.)
- Severina, Split (15.05.2009.)
- Stereo MC's, Split (07.05.2009.)
- TBF & Marijan Ban, Split (24.02.2009.)
- Juanitos, Split (02.02.2009.)
- Marijan Ban, Split (12.01.2009.)
- Zoster, Split (10.01.2009.)
- Humanitarni koncert, Split (11.12.2008.)
- Dječaci, Split (29.11.2008.)
- Dubioza Kolektiv, Split, (17.11.2008.)
- Stillness, Split (15.11.2008.)
- Coldplay, Budapest (23.09.2008.)
- TBF, Split (14.08.2008.)
- Iron Maiden, Split (10.08.2008.)
- Lenny Kravitz, Zadar (06.08.2008.)
- Jinx, Split (19.07.2008.)
- Jay-Z, London (03.07.2008.)
- Mark Ronson, London (03.07.2008.)
- Hot Chip, London (03.07.2008.)
- Roisin Murphy, London (03.07.2008.)
- TBF, Zagreb (29.06.2008.)
- TBF, Split (10.05.2008.)
- Sergent Garcia, Split (07.05.2008.)
- Elemental, Split (10.04.2008.)
- Cubismo, Split (05.02.2008.)
- Dječaci, Split (17.12.2007.)
- Deep Purple, Split (04.11.2007.)
- Metal concerts, Split (02.11.2007.)
- ST!llness, Split (26.10.2007.)
- Letu Štuke, Split (22.10.2007.)
- Real Tribute to RHCP, Zagreb (20.10.2007.)
- Gwen Stefani, Beč (17.10.2007.)
- Muse, Zagreb (09.10.2007.)
- Humanitarni koncert za vatrogasce, Split (18.09.2007.)
- Gibonni, Solin (05.09.2007.)
- Pannonian Challenge, Osijek (23.08. - 25.08.)
- Jinx, Split (21.07.2007.)
- Red Hot Chili Peppers, Paris (06.07.2007.)
- Dirty Pretty Things, Paris (06.07.2007.)
- Jet, Paris (06.07.2007.)
- Korn, Zagreb (03.07.2007.)
- Red Hot Chili Peppers, Udine (28.06.2007.)
- Wu Tang Clan, Udine (28.06.2007.)
- Mickey Avalon's, Udine (28.06.2007.)
- Red Hot Chili Peppers, Inđija (26.06.2007.)
- Kasabian, Inđija (26.06.2007.)

- Kiril, Inđija (26.06.2007.)
- Edo Maajka, Inđija (26.06.2007.)
- Zabranjeno Pušenje, Split (16.06.2007.)
- Hladno Pivo, Split (08.06.2007.)
- Gotan Project, Split (07.05.2007.)
- Oliver Dragojević, Marijan Ban, Tedi Spalato, Gibonni, Split (24.04.2007.)
- Iron Maiden, Beograd (14.03.2007.)
- Lauren Harris, Beograd (14.03.2007.)
- Tommy Emmanuel, Split (24.01.2007.)
- Pink, Zagreb (15.12.2006.)
- Red Hot Chili Peppers, Milano (30.11.2006.)
- Mike Watt & The Missing Man, Milano (30.11.2006.)
- Pearl Jam, Zagreb (26.09.2006.)
- Let 3, Split (11.08.2006.)
- Edo Maajka, Split (21.07.2006.)
- Robbie Williams, Budimpešta (19.07.2006.)
- Orson, Budimpešta (19.07.2006.)
- Eric Clapton, Budimpešta (18.07.2006.)
- Red Hot Chili Peppers, Berlin (15.06.2006.)
- Dizzee Rascal, Berlin (15.06.2006.)
- TBF, Makarska (28.05.2006.)
- Chimily's, Zagreb (16.05.2006.)
- Real Tribute to Red Hot Chili Peppers, Zagreb (13.05.2006.)
- TBF, Split (05.05.2006.)
- Elemental, Split (01.04.2006.)
- Bitcharke na travi + Dječaci (19.03.2006.)
- Kadet, Split (25.02.2006.)
- Tribute to Bob Marley, Split (04.02.2006.)
- Elvis Jackson, Split (02.01.2006.)
- Edo Maajka, Zagreb (11.11.2005.)
- Tribute to Azra (30.10.2005.)
- Zabranjeno Pušenje, Split (28.10.2005.)
- Pas Maters, Split (28.10.2005.)
- Edo Maajka, Osijek (18.08.2005.)
- Edo Maajka, Split (21.07.2005.)
- TBF, Split (23.06.2005.)
- Dioniz, Split (23.06.2005.)
- Čuvari Svirala, Split (23.06.2005.)
- Vatra, Split (23.06.2005.)
- Edo Maajka, Split (05.03.2005.)
- TBF, Split (03.03.2005.)









01.09.2012., subota
Play all night, you'll save the population - Zagreb 29.08.2012.

Vrijeme je za jedan jako dugačak post o RHCP koncertu u Zagrebu.

Prije nego sam se odlučila na osobni izvještaj, pročitala sam sve osobne dojmove o njihovim koncertima u Berlinu, Milanu i ostalim gradovima. Čitajući ih, sjetila sam se tog famoznog osjećaja ispunjenja i onog "hoću još"! Također, sada vidim koliko sam i sazrela na glazbeno-koncertnom polju i koliko se sada bolje osjećam.

Priču o mom obožavanju vjerojatno znaju svi koji su nekoć pratili ovaj blog ili me osobno poznaju. Ali isto bih spomenula u kratkim crticama kako je sve počelo. Dakle, prije 13 godina, Peppersi su mi se uvukli pod kožu i od tada nema tog cd-a kojeg ja nisam downloadala ili skinula. Nema te pjesme koju ja nisam čula. Nema tog videa ili koncerta kojeg nisam pogledala. Obožavala sam sve što je bilo vezano za njih. Bili su uz mene u svakom trenutku i u svakoj fazi života. Od teen razdoblja do današnjeg dana. Prvi put sam ih vidjela 2006. godine i tada sam si obećala jedno... gledat ću ih sve dok mi ne dopizde ili dok ih konačno ne upoznam. U igri je bio i fan club, online forum te hrpa, hrpa novih RHCP prijatelja.

Kada su prošle godine objavili datume za novu turneju i kada se na listi našao Zagreb, nisam vjerovala. Vijest se proširila jako brzo, a karta je u mojim rukama bila 2.12. u 8 sati i 13 minuta (piše tako na karti hehe). Naravno, nije moglo sve ostati na tom koncertu pa sam se odlučila i za još dva koncerta s te turneje. Jedan je bio u Beču (što se vidi po prijašnjem izvještaju na ovom blogu), a drugi u Moskvi. Nakon obožavanog mi koncerta sa Red Squarea iz 1999. godine, odlučila sam baš toliko kilometara potegnuti da ih vidim. Iskreno, koncert mi nije baš nešto pretjerano sjeo pa i nisam s nekim oduševljenjem iščekivala Zagreb.

Day 1

Kada je taj dan konačno došao, pozitivna nervoza se pojavila. Kao da ću ih vidjeti prvi put :) Uputila sam se prema Zagrebu nešto prije 16 sati. Kada su mi se sat-dva kasnije javili prijatelji kako su vidjeli Anthonya na Cvijetnom, htjela sam se izgristi živa. Htjela sam mu pružiti ruku u znak poštovanja. Ostatak vožnje sam provela u tišini, slušajući Stadium Arcadium album na svom mp3 playeru.

Stigli smo u Zagreb nešto poslije 21 sat. Našla sam se sa svojim najmilijim RHCP prijateljima, te smo se uputili prema Tininom stanu gdje smo namjeravali održati mali pre-show party :) Pridružili su nam se i Ryan i Henrik, dva velika fana iz Engleske i Njemačke. Samim time je bilo još bolje jer smo bili okruženi ljudima koji zaista cijene njihov rad. Pjevalo se, pilo i pričalo do ranih jutarnjih sati. Ali već oko 3 je bilo vrijeme za spavanje. Trebala je energija za sljedeći dan.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Day 2

Dogovor je bio da ćemo se naći u 12 sati na glavnom kolodvoru kako bismo se uputili prema Hipodromu. Ne moram niti govoriti da smo se jedva ustali u 10 sati i krmeljavo se spremali za koncert. Dovršili smo transparent, nešto pojeli te smo izašli tek oko 12:30 iz kuće. Vjerujem da smo se na hipodrom pojavili oko 13 sati. Mogli smo doći i kasnije i dobili bismo ista mjesta, ali druženje s prijateljima dok čekaš u svom gradu je također imalo onu posebnu čar. Pričala sam sa Sonjom o dojmovima iz Praga. Upoznala je Chada prije koncerta te vidjela RHCP prije koncerta na Karlovom mostu. Imali su također i odličnu setlistu koju sam komentirala još dan-dva prije s ostalima.

Image and video hosting by TinyPic

Smjestili smo se pored ograde i bili smo u 16 sati spremni za ulazak. Nakon što su izjavili da se torbe i ruksaci ne smiju unijeti u hipodrom, postala je gužva i opća gungula... Prema prijašnjem iskustvu znala sam da mi torbu ne mogu uzeti, ali opet nikad ne znaš kakvi su redari ovog puta tu. Torbu sam zadržala i nisam je bacala u grmlje i ostavljala na sumnjiva mjesta kao ostali i srećom, prošla je :) Pustili su nas tek nešto iza 16 sati i bilo je vrijeme "sad ili nikad", trčanje za prvi red. Nisam ni bila svjesna da je hipodrom toliko velik. Trebalo je proći 4 check-pointa i tek pred zadnji nisam mogla više. Noge su me izdale, pluća su me izdala i jedan dio travnjaka sam trebala prehodati inače bih završila u bolničkim kolima umjesto u prvom redu. Sva sreća pa imam najbolje prijatelje na svijetu i čuvali su mi mjesto točno ispod Flee. Čim sam se nekako trčeći dogegala do njih, uhvatila sam svoju ogradu, pokušavala sam uhvatiti zraka i osmijeh mi nije silazio s lica.

Image and video hosting by TinyPic

Kad smo se nas četiri smjestile na ogradi, nabavile smo piće i čekali da počne makar prva predgrupa. Istini za volju, nikad mi brže nije prošlo čekanje. Uvijek bi minute presporo prolazile, ali ovdje valjda uz dobru spiku i javljanje svim poznatima je to vrijeme brže došlo. Prva predgrupa AAAK me nije impresionirala. Gledala sam Chada kod side stage mix pulta i više me on zanimao nego onaj njihov hipsterski gitarist :))) Njihova glazba mi je ušla na jedno, a izašla na drugo uho. Barem pola sata kasnije, 2cellos su izašli na pozornicu. Publika je ono njih podijeljena, a ja sam se radovala njihovom nastupu jer su me oduševili u Splitu prije nekoliko dana. Imam samo riječi hvale za njih. Jako talentirani momci i drago mi je da su se probili na svjetsko tržište (na stranu što je Apocalyptica bolja hehe). Kada su već bili spremni za otići, vidim ja pričaju sa Chadom i vraćaju se. Legenda je sjela za bubnjeve i s njima odsvirala Back in Black. Odlično!

Predgrupe su gotove i vrijeme je za poziranje novinarima haha. Pojavili su se fotografi u photo pitu, postavili smo transparent i zadnji atomi naše energije i snage su bili spremni za koncert godine :) Točno u 21:30h, kako je i bilo najavljeno, RHCP su izašli na pozornicu i dobro poznati intro je počeo. Previsoka pozornica mi je malo smetala u pogledu, pa tako nisam vidjela legendarnog Fleu odmah na početku i samo sam čekala da AK izađe. Vrisak, pljesak i suze okolnih fanova me obradovala i bio je trenutak da Monarchy of Roses otvori koncert. Čitam portale i novine i svi spominju kako je postojao tehnički problem sa zvukom za vrijeme te pjesme. Šteta što se nisu potrudili čuti studijsku verziju ili barem ostale live snimke da ustvari vide da je to dio efekta na koncertu :) Stojim ispod Flee i stvarno guštam u njegovoj solaži. Sve se nekako priprema za Around the World, ali skeptično odbacujem to jer zašto bi nam priuštili ludilo setlistu kad ta pjesma nije tako često opjevana na IWY turneji. Ali, bila sam u krivu. Kreće stvar, kreće bogami i moje deranje. Ludilo je počelo! Energija i nabrijavanje i samo se nadam da ostalih 30.000 duša uživa i osjeća isto što i ja. Kada je sljedeća pjesma bila Otherside umjesto više isforsirane Scar Tissue, znala sam da nas čeka sve samo ne rutinska setlista i da se oni stvarno trude priuštiti nam koncert za pamćenje. Kao što je moja frendica držala svoj mali banner - Show me your soul RHCP!!! We got their heart&soul.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ostatak setliste možete vidjeti na već predviđenoj stranici za setliste, a ja moram priznati da sam i više nego oduševljena izborom pjesama. Izbacili su neke dosadne hitove koji su se redali na prijašnjim koncertima i stavili Emit Remmus za koju se ne sjećam kad su je svirali zadnji put na ovoj turneji, dok je na prijašnjoj bila redovito prisutna. Prvo sam mislila da nije nešto u redu sa mojim sluhom jer tko bi to očekivao usred koncerta. Isto vrijedi i za hvalevrijedne obrade Funkadelica - Red Hot Mama i Cosmic Slop.

Koncertni set od skoro pa puna dva sata je bio odličan. Onaj tko ne poznaje njihov rad, može govoriti što hoće. Kad s iskustvom kažem da ste dobili maksimum, s obzirom da nema Johna, da Josh svira sa slomljenom nogom (a mogao je vrlo lako odgoditi turneju), da je setlista pomno odabrana za ništa drugo nego skakanje i urlanje, da budu zadovoljeni i novi i stari fanovi - onda znajte da ste dobili vrhunac peppersa. Ukoliko vam se to nije svidjelo, jebiga. Cijenim njihov rad i ovim putem želim samo reći - hvala vam od srca! Hvala što ste svirali u ovoj maloj zemlji, hvala vam što ste bili dobri prema nama i nadam se da ste i vi zadovoljni publikom. Iskreno se nadam da ćete se još koji put vratiti.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

S obzirom da mi je ovo bio osmi koncert po redu, idem tako reći u mirovinu sa Peppersima. Zašto to kažem? Dostigla sam svoj vrhunac sa Peppersima, ostvarila sam sve snove i ne želim nekim sljedećim koncertom pokvariti doživljaj. Kakav doživljaj pitate... pročitajte sljedeće.

p.s. iznimke za ponovni odlazak:
a) ako se John vrati u bend
b) ako se vrate u Hrvatsku
c) ako nekim slučajem dobijem side stage propusnicu

Day 3

Koncert je prošao, svi smo bili zadovoljni i impresionirani. Razmišljala sam o tome koju bi mu ocjenu dala, kako bih ga uspoređivala s prijašnjim koncertima. Teško je to... ne želim ga uopće rangirati. Znam samo da je to bio vrhunac! Kako smo se prije koncerta dogovorili sa službenim fotografom da nas dođe slikati kod Tine doma, trebali smo se prilično ranije probuditi. Predstavljali smo vjerne RHCP fanove, priložili sve što smo mogli skupiti (transparenti, setliste s koncerta, uhvaćena palica, originalni cd-ovi i knjige) i bili spremni za njegov dolazak. Kako se nije javio u 11h kada je trebao doći, već smo mislili da je propao dogovor. Srećom, odgovorio nam je na email, dobio je adresu i Dave Mushegain se glavom i bradom pojavio na Tinina vrata. Neobičan osjećaj. Jako staložen čovjek, zaljubljenik u svoj posao. Čim je vidio transparent "baby appeal congrats" kojeg smo imali u Udinama prije 5 godina i čim je čuo priču koja stoji iza toga (čestitali smo Anthonyu što postaje otac), uslikao je svojim mobitelom sliku i poslao je Anthonyu da vidi kakve vjerne fanove ima. Srce mi je puklo od sreće. Također nas je i slikao sa mobitelom da pokaže ostalima iz benda.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Pozirali smo najmanje sat vremena na krevetu. Bio je to pravi RHCP xmas kako smo se međusobno zezali. Vjerujem da je Dave okinuo nekih 500 fotografija. Na krevetu smo bili Tina, Jere, Sonja, Dijana, Ryan (adopted croatian hehehe) i ja. Jako mi je žao što Frle nije bio s nama, ali obaveze na faksu su ga stisle. Bio nam je u mislima :) Trebamo još dobiti pitanja putem emaila na koja ćemo trebati odgovoriti kako bi sve stavio u knjigu. Načuh da izlazi sljedeće godine pa obratite pozornost kad je budete kupovali :) Ako su pitanja ko i na Internetu na njihovoj stranici, onda će to uglavnom biti izjave tipa "na koliko ste koncerata bili?", "otkada ih slušate?", "imate li neke zanimljive stvari za podijeliti?" i sl.

Image and video hosting by TinyPic

Nešto prije 2 sata je Dave otišao prema Jelačićevom trgu, a mi smo se uputili prema hotelu jer smo znali da je u 3 sata check-out. Prvo smo ušli u hotel, ali njihov PR ili što već nas je zamolio da pričekamo vani jer unutra se neće doći javiti. Na njegovu zamolbu, poredali smo se u vrstu i čekali da izađu. Kao da smo u zoološkom vrtu ili muzeju :)))

Prvo je izašao Mauro i počeo dijeliti potpise. Pitala sam ga sjeća li me se iz Moskve (tamo smo se slikali) i navodno se sjeća :) Nisam htjela previše pričati s njime jer ipak, čekala sam svoje prave pepperse. U onom trenutku kada je izašao Chad Smith, mislim da se sreća mogla opipati i osjetiti u zraku. Prvo je prišao meni i upitao me jesam li ja predsjednica hrv. fan cluba. U tom trenutku milijun emocija i upitnika u glavi i samo odgovorim "jesam", iako tehnički nisam više hehe. Zahvalio se i bio je nasmiješen cijelo vrijeme. Bila sam zatečena, sav scenarij koji sam pripremila za eventualni susret s njime je bio - zaboravljen. Ma neeee, hvala tebi - rekla sam mu te ga zamolila za zagrljaj jer otkad znam za sebe, uvijek sam ga htjela stisnuti uza se. I dogodio se taj predivni događaj, zagrlila sam svog idola,osobu čije sam slike skupljala, koncerte gledala u suzama jer sam mislila da ih nikad neću vidjeti. Miris cigara, kolonjske i alkohola se ćutio i bio je predivan. Osjećaj je bio vanzemaljski. Iskreno, sve što se dogodilo prije ili poslije mi je "blank". Mozak i tijelo nisu se mogli pomiriti i podnijeti sve te emocije i osjećaje.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Javio se i Ryanu i Jeri, te ostalim fanovima. Podijelio potpise gdje sam ga zamolila da ipak napiše "for Tea" jer čisti potpis mi nije to to... ionako ih imam već hehehe. Flea je bio isto tu i blizini i odlučio je doći do nas te se potpisati. Bio je nešto ozbiljan i ne mogu se sjetiti što sam mu rekla, vjerojatno "hvala" jer sam još bila pod dojmom zbog Chada. Josha su izveli van u kolicima i odmah je ušao u kombi. Logično. Drago mi je da sam ga vidjela izbliza :)

Image and video hosting by TinyPic

Tad je bilo vrijeme da moja nekadašnja ljubav isto izađe iz hotela. Držao je Everlya u rukama, smjestio ga u kombi, ostavio stvari te došao do nas sa osmijehom od uha do uha. Opet, znajući kakva je on diva, iznenadio me svojim stavom i tim smiješkom. Potpisao se dvjema curama do mene te je bio na red da i meni da potpis. Tehnički potpis nisam trebala jer ga već imam, ali ajde kad si već tu... potpiši se. Uhvati me za ruku, da bolje držim kartu, ostavlja potpis te pogleda tako duboko u oči na 5 sekundi. I druge je cure tako gledao, ali taj pogled... te oči... još uvijek ih osjećam na sebi. Može zvučati jako tinejđerski i neozbiljno, ali kad sam prije 10 godina promatrala te sve slike i zamišljala njegov pogled, ni u snu nisam mogla ovo očekivati. Da će biti ovoliko snažno! Chadov zagrljaj i Anthov pogled - nešto što ću pamtiti cijeli život i što mi je ispunilo sva očekivanja i svi snovi su ostvareni. Žao mi je što je mozak bio ugašen i što se nisam sjetila malo popričati s njime, što ga nisam zagrlila kako spada, što nisam pomazila njegove tetovaže hehehe. Tko zna, možda mi se sreća još jednom osmjehne.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

I tako... došao je dan, kada je moj fanatizam ugašen, kada je ostala samo čista ljubav i poštovanje prema bendu. Nikada neću zaboraviti ovako nešto.

Lots of love,
Teeja



09.12.2011., petak
Red Hot Chili Peppers (and Teeja) are back

RHCP su se vratili, a s njima i ja :)

Rekoh, kada odem na koncert, napisati ću malo zreliji osvrt na svirku i pritom biti objektivna. My ass :)

Odakle uopće početi dok sam još uvijek pod dojmom i sva ovako pozitivna i vesela? Da počnemo od novog albuma "I'm With You"? Može.

Kao što znate, izašao je novi I'm With You album, deseti uradak RHCP-a. Jedva sam ga dočekala s obzirom da su imali podužu pauzu između prijašnjeg i ovog novog izdanja. Naravno, kupila sam ga odmah prvi dan i preslušala od prve do zadnje pjesme. Na prvo slušanje sam bila, neću reći razočarana, već indiferentna. Definitivno mi je nedostajala melodioznost u gitarskim dionicama, dok sam bila oduševljena raznim bass solažama. Primijetila sam i poboljšanje u Anthovom glasu, te drukčiji stil od njihovih prijašnjih uradaka. Neke pjesme sam u startu otpisala, ali nisam ih odbacila kao većina fanova koje poznajem. Josh se pokazao kao dostojna zamjena Fruscianteu, no svejedno će mi puno faliti njegov talent i solaže.

Onog trenutka kada je Adria objavila njihov dolazak u Zagreb, mojoj sreći nije bilo kraja. Kartu sam kupila odmah u petak, rano ujutro i to za Hot Pit. Na stranu što će se koncert održati u Hrvatskoj, sama činjenica da dolaze u moju zemlju mi je definitivno prekrasan poklon za Božić/rođendan/Novu godinu. Jedva čekam njihov dolazak i sve vezano za njih, govorim o onom prigodnom medijskom "spamu" :)

Ono o čemu sam htjela pisati u ovom postu jest njihov koncert u Beču koji je bio prije dva dana, točnije 7.12. u Stadthalle dvorani. Art Travel je vodio 40-ak fanova na koncert i to nisam smjela propustiti hehe. Krenuli smo u 9 ujutro iz Zagreba te u centru bili u 3 popodne. Provela sam ugodno popodne sa curama iz busa obavljajući shopping, mini ručak i razgledavanje sajma kod prirodoslovnog muzeja i muzeja umjetnosti. U 6ipo smo busom krenile prema Stadthalleu i nabrijavale se za koncert. Imali smo karte za tribine, ali smo na svoj način uspjele doći do partera. Prije toga smo se slikale u posebnom foto pit-u, gdje svi (ili određeni?) budu za vrijeme Give it Away na videozidu. Slikale smo se dvaput i krenile prema dvorani. Stigle smo taman na predgrupu Foals i lagano se probijale prema sredini i prema naprijed. Predgrupu, iskreno, nisam ni doživjela s obzirom da me čeka RHCP nakon 4 i pol godine pauze.




U 20:55 su se sva svjetla ugasila. Chad je izašao i sjeo za svoje bubnjeve, a Flea i Josh zauzeli svoje pozicije. Krenuo je prigodni Jam, ritmički popraćen uvodnom pjesmom koja je tek uslijedila. Onog trenutka kada je Anthony izašao, publika oko mene je podivljala i Monarchy of Roses je ispunila dvoranu. Sve je bilo u plavo-zelenim tonovima i ta sama mračna atmosfera je bila fantastična. Za vrijeme refrena, šarenilo sa video zida i lasera je ispunilo cijelu prostoriju i sama magija je počela. Energična atmosfera je bila skoro pa opipljiva. Teško mi je objektivno pisati o ovom koncertu kada skačeš zajedno sa još hrpom fanova oko sebe i kada doživljavaš svoj bend i koncert na način koji ti odgovara. Pripremila sam se na najgore i namjerno nisam pratila vijesti oko koncerata, baš zato da me izludi i ponese onaj dobar, poznati osjećaj.

Sljedeća pjesma na redu je bila Dani California. Pokušala sam ovaj post pisati bez opisivanja pjesama, ali to je skoro pa nemoguće i moram sve u detalje reći :) Odlična stvar nakon uvoda, Josh je razvalio solo na kraju i baš mi je nekako bilo milo oko srca i vidim da ga je ekipa prihvatila sudeći po klicanju i pljeskanju na samom završetku.

U vrijeme kada je Flea počeo solirati na svom bassu, shvatila sam koliko je zvuk fantastičan. Pravi eargazam za moje uši. Sada kada se sjetim tog zvuka, instantno se naježim. Ta solo dionica me asocirala na Around the World, ali često sam znala biti u krivu. Ali, ne i ovoga puta. Udrili su po ATW, a ja nisam mogla prestati skakati od sreće :) Tu pjesmu sam htjela toliko puta čuti na drugim koncertima, ali nikako. Preodlično nešto. Ne moram niti govoriti da me sreća nije pustila do samog kraja. Nakon pet odslušanih Scar Tissue verzija, konačno sam došla na svoje i čula prekrasnu Otherside. S tom pjesmom je sve počelo, ta pjesma je moja melodija za mobitel, ta pjesma mi se nalazi u top 3 njihovih pjesama i onog trenutka kada sam je napokon čula uživo, jednostavno me ispunila ona sreća. Flea se u međuvremenu pohvalio kako su konačno upali u Hall of Fame i iskreno, baš mi je drago za njih.




Nisu puno forsirali novi album, na čemu sam im zahvalna i napravili su izvrstan mix sa različitim albumima. Tako se tu našla Look Around, Goodbye Hooray i Meet Me at the Corner sa novog albuma, uključujući i Raindance Maggie. S tim da ta pjesma mi nikako nije za prvi izbor i predstavljanje albuma, a još manje za sviranje uživo. Ekipa je naravno bila oduševljena, a ja bolje da ne komentiram :)))




Još jedno prekrasno iznenađenje je bilo kada su na setlisti uvrstili Hard to Concentrate koja me povezuje sa sadašnjim momkom i za koju smo se odlučili da bude za naš prvi ples... jednog dana :) Snimila sam je cijelu tako da imam uspomenu za cijeli život. U jednom trenutku sam primijetila da je Anth pred kraj malo falšavao, ali mi je bilo više simpatično nego da idem to kritizirati.






Stari fanovi su se mogli posebno nabrijati tokom American Ghost Dance, pjesma sa drugog albuma iz davne 1985. godine, a nju su izveli dok su bile neke tehničke smetnje s bubnjevima, ako se ne varam. Kako je netko na forumu napisao, trebale bi češće biti te smetnje ako će ih to natjerati da ubace tzv. tease sa starijih albuma.




Cijeli koncert je trajao skoro 2 sata, set od 18 pjesama plus taj mali tease i hrpa jamova. Među peppersima su se tu još nalazili Chris Warren, koji je s njima bio i za vrijeme SA turneje, prvotno tehničar a sada tzv. backup glazbenik, te Mauro Refosco koji je s njima radio na IWY albumu. Pred kraj je bila odlična svirka sa Chadom i Maurom, a zatim Maurom i Joshom. Ne moram ni govoriti da se u to vrijeme Flea glupirao kraj njih i da su svi bili fantastično raspoloženi. Puno interakcije s publikom, peppersi su na konju i sada su svježi, željni svirke i vidi se da su dali sve od sebe.

Iskreno se nadam da se neće do Zagreba istrošiti i da će se truditi u svakom gradu pružiti ono što sam ja prekjučer doživjela na njihovom koncertu.


(prilažem svoja dva videa, pogledajte i sami procijenite)



Pitaju me, da li mi je ovaj koncert bio bolji od prijašnjih. Teško mi je na to odgovoriti. Ovo mi je njihov drugi dvoranski koncert. Mogla bih ga usporediti sa Milanskim iz 2006. jer sam se tu isto iskakala i jaaako dobro provela, ali sama scenografija, videozid, raspored pjesama su mi bile uz bok s Milanom. Nešto je bilo bolje, a nešto lošije.

Ako se još mislite da li otići na hipodrom u osmom mjesecu, ja vam preporučujem da odete do neke eventim poslovnice i kupite si kartu za koncert. Ukoliko ne hot (fan) pit, onda običnu za stajanje što je i više nego povoljno - 315kn.

Pred kraj sam si uzela majicu, konačno da imam neku girlie, a ne samo muške i široke koje mi danas služe samo za spavanje.

Peppersi su protutnjali Bečom, Teeja je po šesti put vidjela svoje bogove i ostavila dušu na tom koncertu i ne može dočekati sljedeće godine ljetnu turneju gdje će sigurno otići u Zagreb, a možda i na još neki koncert van države.







25.10.2011., utorak
Until you come back where you belong, it's just another lonely sunday - Hurts 23.10.2011.

Hurts.

Toliko sam sretna i zadovoljna ovim koncertom da vam jednostavno moram približiti vlastite dojmove.

Vratimo se nakratko u kolovoz ove godine, bila sam na Frequency festivalu o kojem ću naknadno pisati i među ostalima su nastupali Hurts. Njihov album je toliko puta preslušan i da je u ovom slučaju riječ o ploči, vjerojatno više ne bi bila za uporabu od izlizanosti. Ne mogu vam opisati sreću i veselje kada sam shvatila da ću ih vidjeti i čuti uživo na festivalu. Tih 45 minuta je bilo izvanredno, svaka pjesma posebno opjevana ali nažalost ljudi oko mene nisu bili njihovi fanovi već su čekali nekog drugog.

Onog trenutka kad sam na fejsu vidjela da Hurts dolazi u Zagreb, nisam mogla prestati skakati od sreće :) Drukčije je to kada omiljeni bend gledaš u malom zatvorenom prostoru, a k tome si još okružen fanovima. Za takav osjećaj se isplati živit :) Prvotni šok na cijenu karte me prošao, ali isto nije baš bilo lako platiti 260kn za "bend s jednim albumom", međutim svaka kuna se isplatila. Htjela sam ja i u VIP prostor (555kn), ali ipak nemam punu kadu para i ne plivam u lovi :)

I tako, došao je taj dan, došla je ta "lonely sunday" i moje uzbuđenje naravno nije moglo biti veće nego u tom trenutku. Išla sam solo na koncert, kod mene nema "piškit ću kakit ću" već ako mi se negdje ide, to i napravim. Bilo je nekih pokušaja i dogovaranja da idem s prijateljima, ali ili su otkazali ili su pak išli o nekom svom aranžmanu pa smo se vidjeli tek u dvorani. Sve u svemu, zauzela sam si poziciju, negdje po sredini iako sam znala i trebala ići u lijevo. Ne znam, nešto me takva nezainteresiranost uhvatila. Nije mi se dalo naguravati i probijati kroz ljude, čak sam si par puta rekla "I'm too old for this shit" hahahaha :)

Prva predgrupa je bila Nipplepeople i mogu reć da nisu loši. Nisam znala da su naši, fora im je styling, pjesme su vrckave pa ukoliko dođu svirati u Split, možda ih opet odem poslušati. Volim kad ostave takav dojam. Druga predgrupa je bila Heartbreaks, mladi indie bend iz Engleske. Imali su nekog problema sa gitarom tako da mi se čini da nisu bili 100% predani svirci, ali sam oduševljena njihovim stilom. Mladi punk "clash" stil iz '70ih (govoreći o gitaristu i basistu) pa do miješanja vintage stilova sa ostalim indie bendovima (u zadnje vrijeme nekako patim na te stilove). Pjesme su mi ne loše, vuku mi na ove ostale "engleske izrode" kako ja to zovem i pritom ne mislim ništa loše. Sjećam se kako sam se smijala samoj sebi u smislu da sam pomislila kako većina zna njihove pjesme jer je danas IN biti hipster i znati no name bendove ;) mislim da je najbolje u ovom vremenu biti predgrupa nekog izvođača hehe.

Organizacija je bila kao po špagi, sve je bilo uredno, točno na vrijeme i svaka im čast na tome. Malo iza 22 sata, performans je počeo. Izgašena svijetla u dvorani, umjetni dim je krenuo a bend je izašao na pozornicu. Dvije djevojke (?) su izašle sa zastavama i time označili početak koncerta. Theo i Adam su izašli u svom profinjenom stilu, jednostavno volim kad tako daju sve od sebe. Početak koncerta je bio u tonovima pjesme Silver Lining, a zatim ju je pratila Wonderful Life. Moram li govoriti dalje? Cijela dvorana je pjevala i bila transu, barem sam imala takav dojam. Na momente sam se jednostavno znala isključiti i zamisliti kao da pjevaju samo meni (nisam jedina, slušala sam i druge oko sebe kasnije da su radili isto haha). Odsvirali su skoro cijeli album. Set od 14 pjesama ako se ne varam. Jedino sam malčice razočarana što nisu svirali The Water (bio je samo instrumentalni dio), Veronu koju stvarno volim i Mother Nature. Za zadnju pjesmu mi nije previše žao jer nisam fan iste, ali kad sam čula Affair bila sam blago rečeno presretna, prezadovoljna i smirena. Prekrasno zvuči uživo. Kad sam prvi put slušala album, Illuminated mi je bila skoro pa najmanje draga, ali se zato u nedjelju sve promijenilo. Ruke gore, zajedno sa blicevima mobitela i fotoaparata i zborno pjevanje, predivan osjećaj. Sve mi je štimalo, iako im je sve programski odrađeno, vidjelo se da uživaju zajedno s nama. Gledajući videe na youtubeu stalno iznova, vraćam se nakratko na tu večer. Svi oni koji nisu bili mogu se pojesti :) Ali, iskreno, nakon što objave drugi album, potrudite se vidjeti ih uživo jer Theov glas je nevjerojatno dobar i nikakav plejbek, nikakvo falsovanje kao kod drugih izvođača to ne može zamijeniti. Samo slušaš i guštaš u istom.





Nakon koncerta, koji je trajao samo sat vremena, otišla sam po kaput i bila se spremna naći s nekim forumašicama. Međutim, kako sam skužila da momci iz Heartbreaks daju autograme, ostala sam malo u blizini čekajući da eventualno Hurts izađe što mi je bio i cilj. Kad je već grupa u Zagrebu, onda volim imati minutu dvije s bendom da ih eto pohvalim i sl. :) Momci su mi bili smišni, ljubili su cure, potpisivali se na karte, slikavali a ja... samo stojim sa strane promatram i umirem od smijeha :) Malo sam udrila spiku s njima i baš su zabavni. Sprijateljih se sa nekoliko cura, komentiramo koncert i usput shvatimo gdje moramo čekati bend, odnosno gdje se nalaze tour busevi. To vrijeme čekanja smo skratili pričajući sa momcima iz predgrupe, svašta je bilo na tapeti, od toga što rade za život osim sviranja, pa sve do toga gdje idu dalje... ma svašta nešto :) Samo nekoliko trenutaka kasnije, izašao je Theo i uputio se prema busu. Horda obožavateljica, including me :) potrčala je prema njemu. Vidjelo se da je umoran i da mu je zadnje na pameti da posveti neko vrijeme nama, što mi je malo žao, ali što ćeš. Skupih potpis, udrem jednu sliku i ja zadovoljna. Htjela sam pričekati da i Adam izađe, ali sam ipak ostatak večeri provela sa momcima iz predgrupe i sa curama koje su bile na koncertu. Zajebancija, dobra muzika, užican "hurts-artist" pass, razmjena brojeva telefona hehe. I onda mi padne na pamet, teško da bi bio ovako dobar koncert i druženje kasnije da nisam išla sama.




Sve u svemu, sad sam mirna do sljedećeg koncerta.



12.10.2011., srijeda
Pula Film Festival 2011.

Dok autor piše, sluša se: Red Hot Chili Peppers - I'm With You

Kao veliki ljubitelj filmova i serija uvijek sam pratila kad i gdje se nalaze određeni filmski festivali, kako vani tako i u Hrvatskoj. Međutim, financije ali i ostale stvari su me sprječavale da odem na vukovar film festival, zagreb film festival, trash (varaždin) film festival, zatim oni isti po otocima i sl.

Lani sam bila dio grupe u radionici filmske kritike na Festival mediteranskog filma Split i moram priznati da mi je bilo odlično. Upoznala sam odlične učitelje - kritičare Vladana Petkovića i Natašu Senjanović, pogledala hrpu odličnih filmova i k tome još, koliko toliko, naučila napisati recenziju o filmu. Zahvaljujući radionici, rodio se još jedan super blog o filmovima -> Uvala sedme umjetnosti

Ove godine sam se prijavila za sudjelovanje u žiriju mladih filmova na Pula film festivalu i moram reći da sam se ugodno iznenadila kada su me nazvali i obavijestili da sam primljena. Sreća je definitivno bila na mojoj strani tako da se nisam morala puno brinuti oko financija, naime prijatelj mi je gore bio poslovno pa sam se samo prikrpala njemu :)

Odakle uopće početi? Možda najbolje od nas:

Žiri mladih filmofila sastojao se od nekolicine mladih entuzijasta i ljubitelja filmova, većinom iz Pule, koji su dnevno gledali po 3-4 (ako ne i više) filma, ocijenili ih ocjenama od 1-5, te se navečer međusobno družili na raznim afterpartyima i koncertima priređenima u tu čast. Raspon godina se kretao od 18-28, ali uglavnom su tu bili studenti. Upoznala sam stvarno krasne ljude, a sa nekima sam i dan danas u kontaktu što mi je iznimno drago.



1. Miloš Biković (Montevideo) i ja. Nakon projekcije u Kaštelu, glumci, zajedno s režiserom su izmijenili par rečenica pa sam na povratku "kući" uhvatila njega i popričala o filmu.
2. Program filmova
3. Arena i pozornica koja se sprema na otvaranje



1. Otvaranje festivala i predsjednikov govor
2. Puna Arena, moram priznati - odličan osjećaj biti među gomilom
3. Filmofili sa voditeljem Markovinom
4. Vatromet prilikom zatvaranja festivala

Nikad prije nisam bila u Puli, a kamoli u Istri, stoga mi je ovaj mali izlet od 10 dana bio predivan uvod u ljeto. Moram priznati da sam se iznova zaljubila u "lijepu našu", posjetila sam i Premanturu, razgledala cijeli grad zahvaljujući Robertu kojeg sam upoznala preko CouchSurfinga i time prvi put koristila usluge u Hrvatskoj :) Kupila sam suvenire, uživala u pizzi iz Jupitera, u nessici u raznim kafićima, sladoledu i ostalim delicijama. Pula je stvarno prekrasan grad i iskreno se nadam da ću se ponovno vratiti, ako ne za film festival, onda svakako za odmor.



1. Pogled sa kule i Kaštela
2. Poziranje ispred
3. Ljubitelj sam malih uličica u morskim gradićima
4. Arena u retro štihu



1. Nisam sigurna gdje je ovo, ali su svakako iskopine kojih ima puuuuno.
2. Ispala sam iz slike :)
3. Puležani znaju za ovo mjesto, a meni je vrh! S jednog kraja čuješ onog koji šapće s drugog kraja. It works!
4. Filmofili u Uljaniku (DJ cijelu večer puštao dalmatinske pjesme - di ćeš bolje)



1. Predzadnja večer, afterparty
2. Zadnja večer, proglašenje dobitnika od strane žirija mladih filmofila
3. Zadnja slika prije nego sam otišla u Split

Filmovi koji su bili na repertoaru su bili šaroliki. Neki su bili ubitačni, a neki stvarno odlični. Bila sam zadužena za inozemne filmove, tako da ne mogu puno toga reći o domaćim filmovima koji su bili u areni. Ono što sam primijetila jest tema filma, a to je uglavnom varanje. Fizička i emocionalna prijevara partnera, prijateljska prijevara, poslovna i sl. S obzirom da je prošlo već neko vrijeme otkad sam pogledala te filmove, evo nekoliko komentara na sve odgledane filmove (klikom na naslov možete pogledati trailer):

Habemus Papam/Imamo papu! *****

Kada sam prvi put vidjela ovaj naslov, mislila sam da me čeka neka teža povijesna drama. Katoličke teme, pogotovo o Vatikanu mi baš nisu najnapetije. No, kako je film išao tako sam sve više uživala. Lagana komedija o izboru pape, njihovim osjećajima, mislima i strahovima. Nema mi druge nego vam preporučiti taj film.

Io sono L'amore/Ja sam ljubav **

Ovaj film bih preporučila isključivo ozbiljnijim gledateljima, pa tako i ljudima koji su navršili 40. Smatram da bi mnogi već na samom početku zijevali od dosade. Režijski mi je neprivlačan, previše igranja s kamerom što ne volim kada je riječ o takvim temama. Ne moram ni napominjati da sam već veliki dio filma zaboravila. Ne volim usporenu radnju i nabacivanje nepotrebnih kadrova.

Jodaeiye Nader az Simin/Nader i Simin se rastaju **

Film je dobio dva zlatna medvjeda, odnosno dva berlinska oscara. Nekad me te nagrade ponukaju da pogledam filmove jer nerijetko i ja dijelim mišljenje kritičara. Ali, nažalost, film mi je bio nevjerojatno dosadan i strašno usporen. Nisam zadovoljna ničim osim tematikom. Ako ništa drugo, gluma je bila skroz solidna. Preporučila bih ga vašem tati ili mami.

Potiche/Trofejna žena **

Da nije tužno, bilo bi smiješno. I ovaj film nažalost zavrjeđuje samo dvije zvjezdice. Žalosno je što se više ni ne sjećam kakav je film, ali sudeći po flixsteru gdje ostavljam komentare, nije mi se pretjerano svidio. Zanimljivo je samo gledati razvoj situacije filma gdje se žena zauzima za sebe. Možda bi tu trebala biti etiketa, nije za mlađe od 30? :)

Hanyo/Kućna pomoćnica *****

Nikad nisam bila neki ljubitelj azijskih filmova, ali moram priznati da sam u ovom iznimno uživala. Govoreći o prijevari, kemiji i strasti među glumcima i kompletnoj atmosferi, onda ovaj film za to dobiva sve lovorike. Strast, ljubav, mržnja, ljubomora, zavist... svega ima i sve je u skladu sa scenom i radnjom. Preporučujem ga filmofilima jer bi prosječnim gledateljima mogao biti malo ekstravagantan.

We want sex equality/Ženska prava hoću ****

Čisto sumnjam da bih gledala ovaj film kod kuće, ali mi je drago da sam ga na kraju pogledala i to na festivalu. Volim istinite i povijesne priče, pogotovo ovaj gdje se pak radi o pokretu za ženska prava. Jedino što mi je malo smetalo (kako bi se reklo - šaka u oko) jest glavna glumica. Nije mi se dovoljno unijela u ulogu i to se (barem meni) moglo osjetiti. Možda bi odabir druge glumice bio bolji za film, a možda i ne?

La doppia ora/Dvostruki sat *****

Ovo bi mi bio najdraži talijanski film na festivalu kojeg sam pogledala. Definitivno mi ima ono nešto, zbog čega sam uživala od prve do zadnje minute. Triler, misterioznost, napetica do samog kraja. Preporučujem ga ljubiteljima psiholoških trilera, mada ne onim ozbiljnim fanovima jer bi ga mogli proglasiti "već viđenim" ;)

Cosa voglio di piu/Želim nešto više ****

U ovom filmu mi je malo smetalo što je sve nekako bilo nabacano na brzinu, svo to početno upoznavanje i iskrice među glumcima su se mogle puno bolje razraditi. Čak bi mini serija na ovu temu lijepo odgovarala. Voljela bih da su malo više pažnje posvetili tome, da mi gledatelji možemo osjetiti tu strast i kemiju preko ekrana. Koncept i produkcija su mi jako dobri, a ostalo mi je so-so.

Les Femmes du 6eme etage/Žene sa šestog kata ***

Film definitivno ima šarma i mogu osjetiti emocije i toplinu. Međutim, nekako sam indiferentna prema cjelokupnom sadržaju. Smatram da bi ovo bila izvrsna kazališna predstava jer se ionako održava samo na jednom setu, a scenarij i gluma je definitivno za kazališne daske. Nećete ništa propustiti ako ne pogledate ovaj film. Možda bi bio zanimljiv mojim roditeljima :)

Una vita tranquilla/Miran život ***

Iskreno, kako sam bila umorna, ovaj film sam gledala s očima na pola koplja i nisam se mogla do kraja koncentrirati na njega, neovisno o napetoj radnji i triler žanru. Dajem mu prosječnu ocjenu jer nit' smrdi nit' miriše. Kroz cijeli film se lagano vuče neka napeta radnjica, ali opet, ništa novo i spektakularno.

Drei/Troje *****

Našli smo i došli do samog pobjedničkog filma u odnosu na sve filmove o prevari. Moram priznati, osvojio me svojom originalnoščću. Zamislite da ste žensko, prevarite svog muža/momka sa jednim šarmantnim gospodinom i s njim vodite tajnu vezu. Sad... zamislite da vaš partner vas vara sa tom istom osobom :) Neobično, zar ne? Isplati se pogledati film, fascinantan je i vrlo dobro napravljen. Preporuka.

Casino Jack ***

Već sam od prije čula da je film loš, ali sad kad sam već imala priliku, pogledala sam ga. Jedini tko spašava ovaj film jest Kevin Spacey. Priča mi je malo dosadna, nezanimljiva, o lobistima koji iskorištavaju svoje pozicije kako bi zgrnuli puno više para nego što bi smjeli i kako to trpe klijenti, ali i oni sami.

Montevideo, Bog te video *****

Sramim se to reći, ali ne poznajem toliko "naše" filmove stoga ne mogu uspoređivati s ostalim naslovima niti biti previše objektivna kada je o tome riječ. Ovaj film me se strašno dojmio. Počevši od fotografije, koja je kvalitetna i na razini samog filma, pa sve do priče koja nije upadljiva sa nacionalnošću, prožeta je romantikom, dramom, komedijom te ostalim filmskim žanrovima. Definitivno moja preporuka. Nakon Pule sam ga još jednom pogledala sa Anitom, a imala sam sreću da izmijenim riječ-dvije sa Tirkeom, odnosno Milošom Bikovićem o filmu i sitnicama.

Šišanje ****

Film o mladom dečku koji zbog utjecaja društva ali i puberteta pređe na neonacizam i "lošu stranu". Strašno podsjeća na American History X ali ne toliko zbog radnje, već zbog same atmosfere i poruke filma. Nikola Rakočević je izvrsno odglumio lika Novicu te njegovu transformaciju. Volim kada me tako "uvjere" da se totalno udubim u film. Scene su zivopisne i strašno zanimljive, definitivno preporučujem.

Lea i Darija ***

Čast otvaranja festivala pripala je filmu Branka Ivande - Lea i Darija. Odlično snimljen, fotografija filma mi se neopisivo sviđa. Tema je teška i falilo mi je hrpu sitnica da film bude u razini s ostalim europskim filmovima. Valjda nisam jedina kojoj se glavne curice nisu svidjele, bilo je i boljih debitantica. Već vidim kako će za par godina ovo biti na HRT1 pa će te se vi sjetiti što sam vam ja ovdje pisala i mislim da će te dijeliti moje mišljenje.

Last night/Prošle noći ****

Ono sto se meni u ovom filmu jako dopalo jest kemija medu glumcima i uvjerljiva gluma. Pocevsi od tipicne fizicke prevare s muske strane, te klasicne emocionalne prevare sa zenske strane. Nije da se mogu poistovjetiti, ali sam cula razne price i vrlo je dobro razradeno stoga me cudi sto se drugima nije toliko svidio film. Mozda bi to trebalo iskusiti na vlastitoj kozi da se malo vise uzivi u film. Pogledajte ga i vidite kako to sve zapravo izgleda :)

Koko i duhovi ***

Taman je ovaj film u kinima, a ujedno je moj prvi hrvatski dječji film kojeg sam pogledala (barem tako mislim). Mislim da smo više manje svi čitali Kušanove knjige kao djeca i da se vraćamo u djetinjstvo gledajući ovaj film. Vrlo simpatičan i topao stoga ga preporučujem svima, roditelji... vodite svoju djecu u kino na film i kokice!

The Kids are all right/Djeca su dobro *****

Film sam pogledala na Pulskom filmskom festivalu, u Areni s jos par tisuca ljudi. Sto da kazem, odlican osjecaj. Vec neko vrijeme sam ga namjeravala pogledati i sada sam za to dobila priliku. Definitivno je glavna tema festivala bila prevara, pogotovo ljubavne vrste. Moram priznati da mi se svida sto su bas razradili ovakvu temu. Djeca zaceta umjetnom oplodnjom sa donorskom spermom, odlucila su potraziti svog bioloskog oca. Spoiler alert: na kraju je otac bio s jednom od dvije mame. Vrlo zanimljivo i skoro pa opipljivo kroz film. Dosla je ta generacija 18-godisnjaka koji imaju mame i tate koji su tada dobili zeleno svjetlo za takvu vrst "operacije". Preporuka!

Duh babe Ilonke ***

Drugi dječji u kojem sam baš uživala. Nažalost, vidi se da je siromašna produkcija i cijeli set, ali je priča toliko topla i draga (baš kao i u Koko i duhovi) da ti je jednostavno milo gledati film. Djeca bi ga gledajući mogla čak i nešto naučiti tako da ga stvarno preporučujem drugima.

Harry Potter i darovi smrti *****

Eto, mogu reci da sam pogledala film u 4D izdanju :) No, dobro, karikiram. Kako je film bio u Areni, tako nas nije pratilo idilicno vrijeme. Sve je bilo mracno, sivo, puno oblaka i sijevalo je u daljini. Ista atmosfera je prozimala cijeli film. Sto se same radnje tice, zadovoljna sam. Svida mi se kako je zavrsio cijeli serijal i malo ce mi nedostajati neki novi nastavak. Bidan Snape, bas mi je bio drag lik... zahvaljujuc tome sam bas zavoljela Alan Ricmana.

Lokalni Vampir - nema trailera ****

Zadnji film kojeg sam pogledala na festivalu a koji mi nije bio na listi za ocjenjivanje. Simpatična komedija o "vampiru" koji se nalazi u selu, lažira svoju smrt zbog okolnosti koje su se zadesile. Zabavno i smiješno, pogledajte ga ako vam se pruži prilika.

Uh, koliko sam se raspisala o filmova, ali što ću ... ipak je riječ o filmskom festivalu. Nadam se da ćete me poslušati i da ćete skinuti nekoliko naslova i pogledati ove filmove :)))



29.09.2011., četvrtak
Bon Jovi - Live in Zagreb

Dok autor piše, sluša se: Bon Jovi - Best Of

It's my life
It's now or never
I ain't gonna live forever
I just wanna live while I'm alive


Vratimo se nakratko u 2000. godinu. Bilo je ljeto, prijelaz sa osnovne na srednju školu i u to vrijeme se pjesma nenormalno vrtila na MTV-u. Pogađate o čemu je riječ? Bon Jovi - It's my life. Odrasla sam uz tu pjesmu i uvijek sam najglasnija bila kada se baš ta našla nekoliko godina kasnije u klubu, kafiću i sl.

Iskreno, Bon Jovija nikada nisam nešto posebno slušala. Znala sam one glavne hitove koje bi se našle na gitarijadi, VH1 ili MTV-u, ali opet dovoljno da se ne blamiram na koncertu. Kartu sam osvojila preko Facebooka, ali je cijena bila primjerena za takvu vrstu spektakla. Nisam se uopće nadala tome da ću ga ikada vidjeti uživo. Prijevoz je odradio Art Travel sa mini kombijem i nas nekoliko otišlo je put Zagreba, pjevajući sve pjesme sa mp3 cd-a koji se puštao svih 5 sati putovanja.




Kada smo stigli na maksimirski stadion, samo me opalio flashback - horda ljudi koji čekaju na ulaz, čekiraju karte, piju, pjevuše i svašta nešto. Kao da sam se nakratko vratila u ljeto 2009. kada je na istom mjestu bio U2. Bez puno premišljanja, a vremena je bilo malo, ušli smo unutra i našli solidno mjesto po sredini iza fan pita. Okruženi fanovima, atmosfera je bila odlična.





Ako se dobro sjećam, koncert je počeo točno na vrijeme. Otvorili su koncert s pjesmom "raise your hands" što, iskreno, meni nije bilo nešto posebno. Promatrala sam ga cijelo vrijeme na videozidu, godine su se vidjele, ali i njegov trud da izgleda što mlađe. Žene oko mene su svršavale i znale svaku pjesmu (nešto kao ja na svojim koncertima hehe), a ja sam samo čekala da se poredaju moji favoriti. Srećom, sljedeća pjesma je bila "you give love a bad name", jedna od mojih omiljenih. Ajd, da ne budem penzić :) skakalo se, pjevalo u glas i naravno, snimalo.Moram još naglasiti da na koncertu za vrijeme "bad medicine" pjesme je bio jedan od upečatljivijih momenta zasigurno. Bed of roses je bacila sve prisutne u trans kada su pojavili na mini stejđu, što me abnormalno podsjetilo na Coldplay i njihovu prijašnju turneju (osma slika po redu, videozid identičan onom sa coldplaya iz udina). Lagane balade i akustična verzija "someday I'll be saturday night" se lijepo uklopila u cijeli nastup i setlistu. Iako bih ja osobno htjela čuti pravu verziju saturday night-a s obzirom da mi se baš sviđa ta stvar :)

Someday I'll Be Saturday Night - video
You Give Love a Bad Name - video

Pred sami kraj, šokirana činjenicom koliko dugo sviraju i kako Bon Jovi stvarno ima vojsku fanova, dobili smo bis od 4 pjesme ako se dobro sjećam. Koncert su završili sa "livin' on a prayer" i time se oprostili od nas, publike. Svoju, prije spomenutu, frendicu Anitu sam zvala baš za tu pjesmu i ubila je u pojam sa svojim deranjem. Ali to je ljubav :)

Bilo je lijepo koncertno iskustvo gledati ih i biti na tom koncertu. Drago mi je da sam to mogla podijeliti s vama, ali nažalost, nisu od mene napravili nekog fana. Obično se nakon koncerta vratim doma uživljena u slušam pjesme izvođača (kojeg sam gledala), dok ne izližem svaku "traku". Bon Jovi i dalje stoji kao šminkerski roker za djevojčice, djevojke i žene koje mogu uzdisati nad njime i njegovim glasom. Ne ulazi mi se u njegovu diskografiju, zadnji album je blago rečeno loš, a best of mi je dovoljan za povremeno slušanje na mp3 playeru.


design: Azzul S'phyre & Teeja
eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se