technovina

13.07.2006., četvrtak

za početak - priča o houseu


Od njujorških garaža i čikaških skladišta, house glazba prošla je put dug preko dvadeset godina, zaslužna je ili je utjecala na nastanak skoro svake kasnije vrste elektronske glazbe, a danas predstavlja njezin žanr sa najvećim brojem obožavatelja. Evo što se dešavalo u međuvremenu...



Teško je ispričati priču o ovako kompleksnoj glazbi na ovako malo prostora, pogotovo jer to ni mnogim knjigama koje su o toj tematici napisane nije u potpunosti uspjelo. Svejedno, vrijedi pokušati.


Podrijetlo imena house nije do kraja razjašnjeno. Iako mnogi tvrde da potječe od legendarnog čikaškog kluba “The Warehouse” u kojem je radio Frankie Knuckles, on sam to negira. Naziv se udomaćio 1985. godine, no ploče koje bi se mogle nazvati houseom počele su izlaziti godinu dana ranije.


Korijeni house glazbe nalaze se u disco glazbi, točnije underground disco glazbi, koja nema veze s onim što se nama u Hrvatskoj podvaljivalo pod disco. Osim što je disco zaslužan za nastanak 12” ploče, napravio je i odmak od pop glazbe, te ljude uputio u clubbing. Naravno, nije samo disco bio zaslužan za house - europski producenti poput Vincea Clarkea, Depeche Modea, Soft Cella ili Kraftwerka prije njih, uveli su elektroniku u pop glazbu. Kako mnogi glazbeni stilovi dožive i komercijalnu eksploataciju, tako je i disco počeo dobivati komercijalna, loša i ˛jeftina˛ izdanja, što je bio glavni razlog zbog čega su DJ-i odlučili postati producenti. Tako 1984. godine izlaze izdanja koja su otvorila put houseu. Manuel Gottsching izdaje E2-E4, glazbeni predložak iz kojeg su mnogi dobili inspiraciju za techno glazbu, a Jesse Saunders u Chicagu počinje eksperimentirati s ritam mašinama i magnetofonskim trakama, te izdaje Funk You Up.


I tako stižemo do prve house ploče – godina je 1985., Mr.Fingers (aka Larry Heard) i “Mysteries of Love”. Ipak, to treba uzeti s rezervom jer je i prije bilo nekih ploča koje bi potpadale pod house, no ova je prema mnogima pokrenula čikašku house scenu (Farley Jackmaster Funk, Steve Hurley, Robert Owens, Jesse Saunders, Adonis). Prije nje izašla je još jedna ploča za koju bismo mogli reći da je bila crossover s electro popa na house – Z Factor “Fantasy”.

Dok se New Yorku house bazirao na mekanijem i sporijem zvuku, oslonjenom na r’n’b utjecaje, Chicago je imao malo tvrđi, elektronički pristup. Među prvim house etiketama (ako ne i prva) bila je DJ International i odlikovala se “lakšim” zvukom, dok je “siroviji” zvuk počeo izlaziti na legendarnoj etiketi Trax Records (ako samo zamislite klasike house glazbe, cca. 8 od 10 nosi tu etiketu). Iste godine u Detroitu se pojavljuje Juan Atkins i njegov projekt Model 500.


1986. godine Derrick May pokreće svoj Transmat Records i time započinje detroitsko viđenje house glazbe koje se kasnije preimenovalo u techno, te započelo neovisan razvoj. Te godine izlaze možda i dvije najvažnije house ploče – Marshall Jefferson (pod patronatom Frankiea Knucklesa) “Move Your Body”, te Fingers Inc. “Can You Feel It?”.


Krajem godine Steve Silk Hurley izdaje legendarnu “Jack Your Body”, pjesmu koja je prva prešla prag undergrounda i bila uvrštena u radijski program svih pop radio stanica.


1987. godine house poprima svjetske razmjere, a na scenu stupaju Kevin Saunderson, Todd Terry, Blaze, Ten City, Dj Pierre, David Morales, Robert Crivilles i David Cole. Todd Terry uvodi sampliranje u house glazbu, što je do danas jedan od glavnih elemenata house glazbe.


Te se godine pojavljuje i prvi derivat house glazbe – acid house. Acid je nastao zahvaljujući jednom malom bassline uređaju tvrtke Roland – kultnom TB-303, i to nakon što je DJ Pierre uz malo eksperimentiranja otkrio karakterističan “303” zvuk . Prva acid ploča bila je “Phuture Acid Trax”, a izradili su je DJ Pierre, Spanky i Herbert J, uz produkciju Marshalla Jeffersona. U to vrijeme, još je jedan DJ radio na svom zvuku i svom imageu – Li’l Louis, tada samo kao DJ na ilegalnim partijima u čikaškom predgrađu.


Iste godine i u našem dijelu svijeta kreće house revolucija, kad u Velikoj Britaniji izlazi europska vizija house glazbe, pomalo komercijalnog pristupa. Mike Pickering, pionir housea u Engleskoj i prvi DJ u legendarnom mančesterskom klubu Hacienda, s projektom T-Coy nije imao većeg uspjeha, dok je druga house ploča s “otoka” napravila ogroman uspjeh i na top listama – M.A.R.R.S. “Pump Up The Volume”.


1988. godine stvari se počinju širiti, a i New York počinje vraćati ugled svjetskog predvodnika u plesnoj glazbi. Na scenu dolaze klasici house glazbe Todd Terry (aka Black Riot, Hardhouse), Royal House, Kraze, Masters At Work. U Detroitu se stvorila scena i glazba nazvana Detroit techno, a Carl Craig, Kevin Saunderson, Derrick May i Juan Atkins pioniri su techno glazbe. Inner City, projekt Kevina i Juana, s vokalima Paris Grey izdaje klasik “Big Fun”.


Te godine se u Belgiji pojavljuje New Beat, pravac koji nikad nije zaživio punim životom, ali je ostavio traga u europskoj produkciji. Najpoznatiji projekti tog doba bili su Lords of Acid i Praga Khan.


1989. godina biti će zapamćena po velikom grananju housea. Prvi se pojavio garage house, pravac housea kojeg je odlikovalo mnogo vokala, većinom inspiriranih gospelom. U Europi se pojavljuju razne komercijalne inačice, talijanski house, hip-house, te nešto što će kasnije postati prethodnik trance glazbe (KLF, 808 State). Iste te godine Frankie Knuckles objavljuje svoj prvi samostalni uradak “Your Love”, te s Robertom Owensom i Satoshie Tomiieom objavljuje legendarni “Tears”.


1990. godina donijela je komercijalizaciju housea zbog sve kvalitetnijih i jednostavnijih uređaja za proizvodnju glazbe. Masters At Work postaju house legende, a na scenu stupaju Roger Sanchez, Ron Trent, Kerri Chandler.


U 90-ima nastaju tzv. superklubovi i DJ super zvijezde. Clubbing postaje biznis, a DJ-anje moda. Mladi širom svijeta svoje godišnje odmore sve više provode na mjestima koja jamče dobar klupski provod, a novinari dobivaju vječni izvor tračeva vezanih uz opijanje i drogu. House dobiva mnoštvo podkategorija, a produkcija poprima razmjere hiperprodukcije. Je li to loše? Uništava li to glazbu? Tko zna. Vrijeme će pokazati, no jedno je bitno – “House is a feeling. And if you don’t feel it, it can’t be house” Carl Cox.

D. the T.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se