O ekspertima i jalovim poduhvatima

Volim pisati. I volim blog.
I svi koji navrate znaju da uglavnom pišem stihove neke; tako. Bez ikakve namjere da se dopadnu.
Svide. Pišem ih jer volim stih i riječi: volim ih koturati, prevrtati, slagati!
Svatko nešto, a ja to!

Pisala sam i o nekim prozaičnim stvarima s kojima živim, koje mi nalegnu na leđa, ali onda se
nakače neke sjene nado*rane, prepametne, pa krenu laksativno...
I od toga mi je zlo!
Pa, ne pišem.

Ali, jutros, uz onu prvu, najbolju, zaskoče me apsurdi kojih u ovom
našem djeliću svijeta ne manjka. Pročitam tako da se spore oko kandidata za voditelja Ekspertne skupine kurikularne
reforme.
Vlada predlaže čovjeka koji se opire provedbi!
Ludostima i apsurdima u nas nema granica.

Osobno se ne slažem s uvođenjem iste, ali u smislu toga da su sve ispolitizirali, da gube energiju i sredstva na
beskorisne ludosti, a nitko nije doista razmislio o tome kako će se navedene promjene moći ugraditi u naš
školski sustav.
Voljela bih da griješim, ali opet sve djeluje površno, nedorađeno, bez ikakvih udžbenika, uputa, edukacija.
Nekako mi se čini da će to opet biti hrpa dodatnih papira, obrazaca, izvješća, praćenja i tlačenja brojkama bez ikakva uporišta u stvarnosti!

A, voljela bih da griješim!

Voljela bih jer promjene su nam uistinu potrebne. U svim segmentima života, a posebice u ovom jer se naš školski sustav nije unaprijedio, valjda od habsburške carice.

Ipak, glasno sam se i jasno izjasnila baš tako o tome kad je i gdje trebalo!
Nisam se izjasnila protiv, pa kandidirala za voditelja!

I na sreću, sve moje kolege su se izjasnile protiv, pa nismo uletjeli u taj novi cirkus!

I na kraju: stidim se kad stanem pred djecu u ime onih koji odlučuju, koji nas sve guraju u bijedu i jad,
koji se samo prepucavaju oko položaja i koristi i koji su, u svemu što čine, motivirani jedino vlastitim profitom!

A, mi ostali ne poduzimamo ništa pa tako i mi snosimo jednaku odgovornost za sve izgubljene nesretne generacije!
I to rastužuje.