Web Counter
Web Counter Vratite se u Sirovost - Blog.hr

subota, 10.06.2006.

Ne mogu ti reći čega ima; ali čega sve nema, o tome ću ti dugo navečer raspredati.

- 18:17 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Idumejsko Jutro

Kroz oluje od papira
i azure od siline,
letio je, vjetrom shrvan,
leptir sunčan iz tuđine.

Strasna krila od tkanine,
mekše od baršuna neba,
vodila su kroz daljine
leptira tog malenoga.

Lebdeć tako on se vine,
nošen vjetrom, u oblake,
u božanske te visine;

bolno krhak, misli lake,
nošen vjetrom srca svoga,
ubio je (leptir) Boga.



Ne valja natovariti veliku pjesmu velikim mislima.
Ona taj teret ne može podnijeti.
Velika pjesma treba male misli, jednako kao što
mala pjesma ima biti velika misao.
Sve što pišem samo su fragmenti velikog spjeva kojeg
posvećujem čovječanstvu.

Occam The Tupi



U sjeni stabla
- ne znam je li ovo čempres
ili logičko stablo -
u sjeni mu počivaju djeca.
Kuju si okove
da se za njega privežu.

O. T. Tupi



Luđak je čovjek koji zna izraziti ono što mu je na umu.

O.T. Tupi


Ti si svoja laž.

O.T. Tupi


Čovjek je izmislio značenje da bi ga sebi pridjenuo.

O.T. Tupi


Možda ćeš se jednom sjetiti onog oštrog čovjeka
koji je poput noža izišao iz tmine
i koji je znao prije no što smo znali:
vidje dim i odluči da bukne vatra.

P. Neruda


putnik(a)

Ja sam - ili bog - ili nitko!

Svaka naša kretnja odzvanja bez okončanja
- Možemo čuti glasove onih koje
uzrokujemo
Šteta je jedino što nam ne mogu pomoći
Da učinimo bilo što nepredviđeno.

S. Mihalić


Dijete, s uhom na tračnici,
osluškuje vlak . . .
Izgubljenom u sveopćoj glazbi
tako mu je malo stalo
bliži li se vlak ili udaljava . . .
Jedino si ti stalno nekog iščekivao,
s nekim se opraštao,
sve dok nisi našao samoga sebe
i sada te više nigdje nema . . .

V. Holan


Rodili smo se ne znajući govoriti, i umrijet ćemo, a da nećemo naučiti govoriti. Prolazi naš život između tišine onoga koji šuti i tišine onoga koji nije shvaćen, a oko toga, poput pčele koja oblijeće mjesto bez cvijeća, lebdi jedna nepoznata zaludna sudbina.

F. Pessoa

Jer živimo u kaosu, željni smo samoće.

Svaki je anđeo strašan.

R. M. Rilke


A nisu li nebeska tijela okamine? Možda anđela.

Novalis


Toliko je godina prošlo. Kako ćemo umrijeti?

J. Seferis


Svijet je univerzalan trop duha, njegova simbolična slika.

Novalis


Dok su obale u svađi
Vode će mirno proticati.

B. Miljković

A Veče je već tu

Svatko stoji sam na srcu zemlje
proboden zrakom sunca:
a veče je već tu.

S. Quasimodo


Koromač, zmija i sitina.
Miris, trag i polusjena.
Uzduh, zemlja i samoća.

(Ljestve idu do mjeseca.)

F. G. Lorca


Nije tek slučajno
Što početak svakoga dana
Oglašava kukurijekanje pijetla.
Time se od davnine najavljuje
Izdaja.

B. Brecht


Hladni su bozi ljubavi
i zamiču hladni u tmine.

V. Vidrić