< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (3)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off


Berny ft Bekrije -...

U tom snu
Samo dio sam svemira
Vječnog traženja, nemira
Jedna duša ranjiva.


Mutna rijeka.mp3

Još me boli ista rana
svake noći, svakog dana
kad te neko spomene
još me boli neće stati
kad bi moglo da se vrati
ono naše vrijeme


Prijatelju moj.mp3

Dani prolaze,
ja tebe često sjetim se,
prijatelju moj,
znam da nose te
nebom bijeli anđeli,
prijatelju moj,
i ako postoje oni drugi svjetovi,
opet ćemo skupa ja i ti,
tambure zasvirati.




Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi

bez starih rugoba i ovih nakaza
što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja
na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe...

Jer moj je život
igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane


Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati
u krevet donijeti
pa te poljubiti;
al' toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku
na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim


Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane






Zauvijek s nama u snu

Odlaze ljudi,
a bez njih u duši je teže.

Broje se dani,
a s njima i suza sjaj.
A tamo gore, dolaze zore,
plave k'o nebo, plave k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.

Kad padne večer
ja pogledam gore u nebo.
K'o da ih vidim,
lica su draga sva tu.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama su uvijek tu.

Za sva vremena, za vaša imena,
za sve koji ste
dijelili život sa nama tu...
Za sve vas koji ste
sa pjesmama u snu...
za sve koji ste dijelili život
pjesme će pjevati djeca...
Za sve vas koji ste
zauvijek s nama u snu!

K'o da ih srebrom
protkala neč'ja ruka.
Puteve kojim odlaze do neba svi.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.





Čudni su puti Gospodnji,
al u njih nemoj sumnjati;
pravda na kraju pobjedi,
istina uvijek nađe put
i nikad nije uzalud.

Sjeti se hrabrih koji su
stali pod ovu zastavu;
sve su bitke dobili
i još se jedan bije boj
tamo u zemlji dalekoj...

I zato nemoj pitati
što zemlja čini za tebe
podigni ovu zastavu
i pomoli se za nju
i za vitezove sve
što biju s nepravdom
posljednju bitku za naš Dom


Iza nas duga stoljeća
i krune tuđih kraljeva;
išli smo jedni na druge,
vodili tuđe ratove,
al Bog je dao, prošlo je...




Moj moto:
Budi ono što želiš,
a ne što drugi očekuju od tebe


LINKOVI

ŽELIM ŽIVOT


ŽELIM ŽIVOT

Kika
Vatro
Sirenica
Barbara
Matko
Angelium
Matejić
Laura
Ivana - DM
Orleans
Vedrać
Flipflops
Mirta
Tamara
Maja
Enkin kutak
Agape
Sursum corda
Mala Iva
Detalj
Život je lijep
Iznad oblaka
Nina
Sanja
More nade
Izvor nade
Marijaaa
Dijamantni dvorac
Malenkost moje duše























































































[nedjelja][30.12.2007.]

Samo dio sam svemira
Vječnog traženja, nemira
Jedna duša ranjiva.




Slika govori tisuću riječi... Krik koji mi je obilježio cijelu 2007. godinu, daleko najgoru godinu u mom životu... Cijelu godinu, a najviše ovaj mjesec.

Sva je tuga svijeta u meni, a ja ne dam da me pobjedi...


Oduvijek mi je smetalo što ljudi cijene lažne vrijednosti. Neka ponašanja još mogu shvatiti jer se možda iza njih krije nesigurnost, ali način razmišljanja većine ljudi neću nikada shvatiti. Nemojte čekati da vam se dogodi nešto stvarno užasno da shvatite koliko vam netko ili nešto znači. Ne mora vam se dogoditi tragedija da se odlučite promijeniti na bolje.

Dođe mi da se predam kad oko sebe gledam


Imate samo jedan život, i nikada ne znate kada će završiti. Možda još danas... i možda nećete imati priliku ispričati se osobama koje ste povrijedili, makar možda niste htjeli... napraviti nešto što ste uvijek željeli, ali ste čekali pravi trenutak... reći nekome što osjećate, a niste se dosad usudili... Ne čuvaj nikada ništa za neke posebne prilike, svaki dan u tvom životu je poseban.

Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću baš ja
Tko da zna


Nikada ne odustajte od svojih snova zbog malih prepreka. Vrijeme se vratit ne može, a često imamo samo jednu priliku. „Istinski život na zemlji znači utrošiti život u ono što traje duže od života!“ Ne dopustite si da vas pamte po lijepoj odjeći, po frizuri, autu kakvog ste imali, poslu koji ste radili... Neka vas pamte zbog vaše osobnosti, iskrenom osmijehu i dobrim djelima.

Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori


Prije sam bila idealistica, ali sam zbog drugih potisnula svoje osjećaje i razmišljanja. Bojala sam se tuđih podsmijeha, neprihvaćanja... Ali više ne. Zašto bi svi morali biti isti!? Zašto bi svi morali imati hrpu prijatelja!? I zašto bi nas svi morali prihvaćati!? Više mi znači jedan iskreni prijatelj nego tisuću lažnih. Više mi znače osobe koje me prihvaćaju takvu kakva jesam, nego koji su uz mene samo kad im to odgovara. Uopće me ne boli ako me netko ne voli, a ni ne poznaje me dovoljno. I više me ne zanima ako netko kaže nešto loše o meni, uzalud troši riječi. Vi ste vrijedni samo morate prepoznati snagu u sebi...

Još uvijek slutim neku iskru zanosa

Stvarno mi često dođe da se zatvorim u sobu i plačem cijeli dan... Poželim da svemu dođe kraj... I muče me brojna pitanja bez odgovora. Ali što imam od toga!? Boli, jako boli, ali da li zato moram žaliti, a zaboraviti da je možda nekima stalo do mog života ako meni nije... „Nema života od sjećanja“... Gdje bi bio svijet kada bi svi posustali u svakoj životnoj kušnji... Što dalje idemo sve ćemo češće ostajati bez dragih osoba, ali naš život ide dalje. Mi se samo možemo potruditi da svima ostanemo u lijepom sjećanju i da osobe do kojih nam je stalo to i znaju.

Nije kraj kad pomisliš – kraj
svaki dan nosi nadu, svaka nada snage da



SRETNA VAM NOVA GODINA
I NEKA BUDE LJEPŠA OD OVE, STARE GODINE!




[ 35 KomentarA ][PrinT ][# ]


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.