Dani prolaze,
ja tebe često sjetim se,
prijatelju moj,
znam da nose te
nebom bijeli anđeli,
prijatelju moj,
i ako postoje oni drugi svjetovi,
opet ćemo skupa ja i ti,
tambure zasvirati.
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih rugoba i ovih nakaza
što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja
na hladna proljeća bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe...
Jer moj je život
igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati
u krevet donijeti
pa te poljubiti; al' toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku
na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane
Zauvijek s nama u snu Odlaze ljudi,
a bez njih u duši je teže.
Broje se dani,
a s njima i suza sjaj.
A tamo gore, dolaze zore,
plave k'o nebo, plave k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.
Kad padne večer
ja pogledam gore u nebo.
K'o da ih vidim,
lica su draga sva tu.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama su uvijek tu.
Za sva vremena, za vaša imena,
za sve koji ste
dijelili život sa nama tu...
Za sve vas koji ste
sa pjesmama u snu...
za sve koji ste dijelili život
pjesme će pjevati djeca...
Za sve vas koji ste zauvijek s nama u snu!
K'o da ih srebrom
protkala neč'ja ruka.
Puteve kojim odlaze do neba svi.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.
Čudni su puti Gospodnji,
al u njih nemoj sumnjati;
pravda na kraju pobjedi,
istina uvijek nađe put
i nikad nije uzalud.
Sjeti se hrabrih koji su
stali pod ovu zastavu;
sve su bitke dobili
i još se jedan bije boj
tamo u zemlji dalekoj...
I zato nemoj pitati
što zemlja čini za tebe
podigni ovu zastavu
i pomoli se za nju
i za vitezove sve
što biju s nepravdom
posljednju bitku za naš Dom
Iza nas duga stoljeća
i krune tuđih kraljeva;
išli smo jedni na druge,
vodili tuđe ratove,
al Bog je dao, prošlo je...
Moj moto: Budi ono što želiš,
a ne što drugi očekuju od tebe
Jedina pjesma koju sam u životu napisala, dugo je bila skrivena u starom dnevniku i nikada ju nitko nije pročitao... Nisam više osoba koja ju je pisala, pa sam odlučila podijeliti je sa vama...
Te sam večeri gledala u nebo
misleći da nećeš primjetiti suze u mojim očima
Nebo je bilo vedro, beskrajno...
Bend je svirao Wonderful tonight
Ali nisam čula riječi
Samo zvuk gitare koji je lomio ranjeno srce
Neretva je najljepša rijeka na svijetu
Ali znaj, ako se jednom vratiš
drugo će ime biti na mojim usnama
Drugoga ću gledat očima punim ljubavi
drugome ću pokloniti svoje srce
jer znam, jednog dana će ga netko zaslužiti
Ne, neću te čekati na cesti vječnosti
Samo ću moliti anđele neka te čuvaju...
Molit ću Boga da te nitko ne povrijedi
Kilometri pričaju najtužnije priče
Poslije tebe je ostala samo prazna duša
Nestali snovi...