<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (3)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Berny ft Bekrije -...

U tom snu
Samo dio sam svemira
Vječnog traženja, nemira
Jedna duša ranjiva.

Mutna rijeka.mp3

Još me boli ista rana
svake noći, svakog dana
kad te neko spomene
još me boli neće stati
kad bi moglo da se vrati
ono naše vrijeme

Prijatelju moj.mp3

Dani prolaze,
ja tebe često sjetim se,
prijatelju moj,
znam da nose te
nebom bijeli anđeli,
prijatelju moj,
i ako postoje oni drugi svjetovi,
opet ćemo skupa ja i ti,
tambure zasvirati.




Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih rugoba i ovih nakaza
što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja
na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe...

Jer moj je život
igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati
u krevet donijeti
pa te poljubiti;
al' toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku
na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim

Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane





Zauvijek s nama u snu

Odlaze ljudi,
a bez njih u duši je teže.
Broje se dani,
a s njima i suza sjaj.
A tamo gore, dolaze zore,
plave k'o nebo, plave k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.

Kad padne večer
ja pogledam gore u nebo.
K'o da ih vidim,
lica su draga sva tu.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama su uvijek tu.

Za sva vremena, za vaša imena,
za sve koji ste
dijelili život sa nama tu...
Za sve vas koji ste
sa pjesmama u snu...
za sve koji ste dijelili život
pjesme će pjevati djeca...
Za sve vas koji ste
zauvijek s nama u snu!

K'o da ih srebrom
protkala neč'ja ruka.
Puteve kojim odlaze do neba svi.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.





Čudni su puti Gospodnji,
al u njih nemoj sumnjati;
pravda na kraju pobjedi,
istina uvijek nađe put
i nikad nije uzalud.

Sjeti se hrabrih koji su
stali pod ovu zastavu;
sve su bitke dobili
i još se jedan bije boj
tamo u zemlji dalekoj...

I zato nemoj pitati
što zemlja čini za tebe
podigni ovu zastavu
i pomoli se za nju
i za vitezove sve
što biju s nepravdom
posljednju bitku za naš Dom

Iza nas duga stoljeća
i krune tuđih kraljeva;
išli smo jedni na druge,
vodili tuđe ratove,
al Bog je dao, prošlo je...

Moj moto:
Budi ono što želiš,
a ne što drugi očekuju od tebe

LINKOVI

ŽELIM ŽIVOT

ŽELIM ŽIVOT

Kika
Vatro
Sirenica
Barbara
Matko
Angelium
Matejić
Laura
Ivana - DM
Orleans
Vedrać
Flipflops
Mirta
Tamara
Maja
Enkin kutak
Agape
Sursum corda
Mala Iva
Detalj
Život je lijep
Iznad oblaka
Nina
Sanja
More nade
Izvor nade
Marijaaa
Dijamantni dvorac
Malenkost moje duše

[nedjelja][26.08.2007.]

URBARIJSKA LJETNA NOĆ

Jučer je u Našicama, u naselju Urbarija, na sportskom igralištu, održana tradicionalna, 4. po redu "Urbarijska ljetna noć" na kojoj se okupio izuzetno veliki broj stanovnika naselja Urbarija, ali i drugih dijelova Našica pa i gostiju izvan našeg grada. U sklopu programa održan je turnir u malom nogometu između ekipa urbarijskih kvartova. Sudjelovalo je 5 ekipa, Urbarija 1, 2, 3 i 4 te ekipa Ulice Ivana Gorana Kovačića – najduže urbarijske ulice.

Utakmice je sudio Stjepan Konjetić. Za posjetitelje je bila pripremljena bogata gastronomska ponuda, a za glazbeni dio programa pobrinuo se Vjeko-band. Poseban gost Urbarijske ljetne noći bio je Stjepan Jeršek – Štef. Pokrovitelj ove tradicionalne manifestacije je Gradsko poglavarstvo, a kao i uvijek do sada manifestaciju je medijski popratio Radio Našice.

MOJI DOJMOVI:
Zamislite jedno prilično veliko betonsko igralište puno ljudi...i još ljudi sa strane... Zamislite sad kukunješce koje pleše stotinjak ljudi ( ak ne i više =)) Fešta do pola 4 ujutro, nije se prestajalo svirat i plesat. Ma ludnica... Toliko ljudi nije bilo na svim koncertima zajedno u Našicam ove godine. Čak mi se nije ni u Đakovo išlo koliko mi je dobro bilo (a možda zato što sam u petak bila u Đakovu =))... Ma što još reći...
BVB =)+

[nedjelja][12.08.2007.]

tamburaški sastav DYACO

Njihove pjesme ponekad su sjetne, mistične i nježne poput zraka sunca što kroz kamenu rozetu probija tamu đakovačke katedrale, ali ujedno su i vesele, raspojasane poput izdanaka vinograda u slavonskom kraju i razigrane poput bećara i šokica u šokačkom kolu.

17 godina s ustrajnošću i ljubavlju, tamburaši Dyaco – zaljubljenici su u slavonsku tradicijsku baštinu. Dugogodišnji strpljivi rad više generacija pod vodstvom je Josipa Mikića, menagera i tekstopisca. U vrijednoj nakani očuvanja i njegovanja slavonske glazbene baštine, rezultiralo je iznimnim umjetničkim opusom. U ovih 17 godina rada ponudili su stilski profilirane nastupe, autorske skladbe koje su činile prekretnicu u radu i jednostavno bile otklon o tradicionalnom poimanju tamburaške glazbe. Diskografska izdanja redom su izdavana: 1990 – 1994 Iz dubine, 1994 – 1998 Sjećam se, 1998 – 2002. Rika jelena, 2002 – 2006. Varala me. Od 1990. godine kada su osnovani, Dyaco je mijenjao prvobitni sastav, ali ne i glavne pokretače koji su zaslužni za opstanak sastava i postojanost u razdoblju od 17 godina, a to uistinu nije malo. Svaki član pridonosi bogatstvu stvaranja glazbe koju Dyaco prezentira na svoj prepoznatljivi virtuozan način. Rezultat je to prvenstveno ljubavi mladih tamburaša za glazbom, dugogodišnjeg stvaranja, kontinuiranog rada, školovanja ( kroz sastav je prošlo šest profesora glazbe, što sadašnjih i budućih ), vježbanja i talenta. Dyaco danas čine mladi talenti u sastavu: Damir Ergotić – prim, Mislav Živković – bas prim I, Ivan Vujnović –bas prim II, Josip Seiter – bas prim III, Slaven Crnojević – bas, Danijel Car – kontra. Sedamnaest godina rada predstavlja hod od mladenačke zanesenosti do originalnosti i prepoznatljivog glazbenog izričaja. Putujući samouvjereno ka svom cilju, uz svoju glazbu i vlastiti svjetonazor, nikada se nisu odrekli svojih glazbenih ideala u korist brzog i lakog uspjeha, nisu se povodili za trenutnim glazbenim pomodnostima i upravo zahvaljujući tom težem, ali za njih jedinim ispravnim putem, čitavu svoju glazbenu karijeru ne samo da su uspješni, već jedinstveni i neponovljivi. Po broju nastupa na raznim festivalima, humanitarnim koncertima, kulturno – zabavnim događanjima, putovanjima širom svijeta, Dyaco spada u sam vrh tamburaške glazbe.

(Slavonski dom)

PREUZETO SA STRANICE KOJU MORATE POSJETITI DYACO


Šokački disko u Đakovu
Dok brojni ugostiteljski objekti, disko-klubovi i druga mjesta za izlaske (vikendom) posjećenost održavaju puštanjem narodnjačke glazbe istočnih nam susjeda, u Đakovu mnogi ovih dana doslovno hrle u - šokački disko. I ne samo Đakovčani, nego i Osječani, Našičani, Brođani, Valpovčani; svi se petkom i subotom, od 22 do 3 sata, žele dobro zabaviti, rasplesati i opustiti isključivo uz tamburicu, u šokačkom disku, kako su gosti prozvali caffe-bar "Tom-Tom" u Starčevićevoj. Petkom i subotom ondje se traži stol, stolica, mjesto više. Gosti - mlada i sredovječna populacija, kojoj je izlazak i ples uz tamburaške pjesme najbolja zabava.
"Naš šokački disko kontra je turbofolku i narodnjacima", objašnjava gazda Tomica.
Goste u (prvom) šokačkom disku najčešće zabavlja đakovački "Dyaco".


E sad razlog zašto sam ovo objavila... Zadnje dvije noći su mi bile najljepše noći u zadnje tri godine (hm... možda i više)! Ni u jednim svatovima ni disku se nisam toliko zabavila. Pa zato svi koji ste u Slavoniju posjetite (osim Našica =) ), šokački disko Tom-Tom; vjerujte da nećete požaliti. Uglavnom, Dyaco svira petkom i subotom, ako ne oni onda neki drugi sastav. Ali oni su definitivno najbolji tamburaši koje sam ikada čula, a čula sam ih punoooooooooo... Pa...navalite!

[petak][03.08.2007.]

JER NIJE SRETAN KO PUNO IMA
SRETAN JE ONAJ KO MALO TREBA
NEDA SE SREĆA ZLATOM KUPITI