< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (3)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off


Berny ft Bekrije -...

U tom snu
Samo dio sam svemira
Vječnog traženja, nemira
Jedna duša ranjiva.


Mutna rijeka.mp3

Još me boli ista rana
svake noći, svakog dana
kad te neko spomene
još me boli neće stati
kad bi moglo da se vrati
ono naše vrijeme


Prijatelju moj.mp3

Dani prolaze,
ja tebe često sjetim se,
prijatelju moj,
znam da nose te
nebom bijeli anđeli,
prijatelju moj,
i ako postoje oni drugi svjetovi,
opet ćemo skupa ja i ti,
tambure zasvirati.




Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi

bez starih rugoba i ovih nakaza
što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja
na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe...

Jer moj je život
igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane


Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati
u krevet donijeti
pa te poljubiti;
al' toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku
na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim


Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze
ništa ne ostane
samo još vučem navike
sve na tome ostane






Zauvijek s nama u snu

Odlaze ljudi,
a bez njih u duši je teže.

Broje se dani,
a s njima i suza sjaj.
A tamo gore, dolaze zore,
plave k'o nebo, plave k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.

Kad padne večer
ja pogledam gore u nebo.
K'o da ih vidim,
lica su draga sva tu.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama su uvijek tu.

Za sva vremena, za vaša imena,
za sve koji ste
dijelili život sa nama tu...
Za sve vas koji ste
sa pjesmama u snu...
za sve koji ste dijelili život
pjesme će pjevati djeca...
Za sve vas koji ste
zauvijek s nama u snu!

K'o da ih srebrom
protkala neč'ja ruka.
Puteve kojim odlaze do neba svi.
A tamo zvijezde svjetle i gore
i njima šumi nebo k'o more.
Odlaze ljudi,
al' s nama uvijek su tu.





Čudni su puti Gospodnji,
al u njih nemoj sumnjati;
pravda na kraju pobjedi,
istina uvijek nađe put
i nikad nije uzalud.

Sjeti se hrabrih koji su
stali pod ovu zastavu;
sve su bitke dobili
i još se jedan bije boj
tamo u zemlji dalekoj...

I zato nemoj pitati
što zemlja čini za tebe
podigni ovu zastavu
i pomoli se za nju
i za vitezove sve
što biju s nepravdom
posljednju bitku za naš Dom


Iza nas duga stoljeća
i krune tuđih kraljeva;
išli smo jedni na druge,
vodili tuđe ratove,
al Bog je dao, prošlo je...




Moj moto:
Budi ono što želiš,
a ne što drugi očekuju od tebe


LINKOVI

ŽELIM ŽIVOT


ŽELIM ŽIVOT

Kika
Vatro
Sirenica
Barbara
Matko
Angelium
Matejić
Laura
Ivana - DM
Orleans
Vedrać
Flipflops
Mirta
Tamara
Maja
Enkin kutak
Agape
Sursum corda
Mala Iva
Detalj
Život je lijep
Iznad oblaka
Nina
Sanja
More nade
Izvor nade
Marijaaa
Dijamantni dvorac
Malenkost moje duše























































































[subota][26.08.2006.]

STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVIMA SE ČINE

Dva anđela zaustavila se želeći prenoćiti pred jednom kućom, vilom, u kojoj je stanovala ugledna i dobrostojeća obitelj. Obitelj ih je hladno primila i nije im željela ponuditi gostoprimstvo u velikoj i lijepo uređenoj gostinjskoj sobi. Umjesto toga ponudili su im hladni i neugledni podrum. Dok su si prostirali ležajeve na tvrdom i vlažnom podu, stariji anđeo primijeti rupu u zidu i odmah ju popravi. Kada je mlađi anđeo upitao zašto, stariji mu odgovori: "Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine".

Iduće noći čudesan se par našao pred skromnom, gotovo sklepanom kućom u kojoj su stanovali jedan stočar i njegova žena. Oni su ih rado ugostili. Nakon što su s njima podijelili ono malo hrane koju su imali, bračni par je prepustio i svoj krevet gostima koji su izgledali prilično umorni. Kada je ujutro sunce počelo izlaziti, stočar i njegova žena bili su u suzama. Njihova najvrjednija i najljepša krava, koja im je trebala za kakav, takav napredak, je uginula i eno leži nepomična na polju. Mlađi anđeo je bio ljutit i rezignirano upitao starijeg: "Kako si mogao dozvoliti da se to dogodi? Prvi čovjek je imao sve, nije se prema nama lijepo ponio, a ti si mu pomogao. Druga obitelj je imala malo i to je spremno podijelila s nama. Čak su nam i svoj krevet ustupili, a ti si dopustio da im ugine najljepša krava!" "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine", odgovori stariji anđeo.

"Kada smo boravili u podrumu vile, primijetio sam u zidu rupu gdje je bio pospremljen novac. Budući da su vlasnici bili toliko zaslijepljeni pohlepom da nisu s nama bili pripravni podijeliti dio svojih dobara, ja sam zapunio rupu tako da ne nađu bogatstvo. Druge noći, kada smo boravili kod stočara, anđeo smrti došao je po njegovu ženu koja je bila na smrt bolesna, a da to nije ni znala. Ja sam ga zamolio da umjesto nje uzme kravu."

"Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine."



Ponekad je ono što mi doživljavamo kao zlo u biti velika sreća... i zato se neke stvari za koje molimo i koje želimo ne ispune odmah. Ako čovjek smogne postojanosti, nada se u teškim trenucima i usprkos padovima čini dobro, sve će biti dobro. Sve će biti dobro. Možda ne odmah, kako bi mi željeli, ali biti će.



[ 10 KomentarA ][PrinT ][# ]


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.