|
....zadnji put kada sam htjela napisati post sjedila sam na rubu kreveta i slusala grmljavinu....dokaz koliko su ljudi slaba stvorenja....mozemo letjeti nad oblacima, ali nikad u oblacima....mozemo setati po mjesecu...letjeti do zvijezda, ali nikada biti zvijezde....ajme koliko bi nam bilo bolje kada bi se pomirili s cinjenicom da smo samo ljudi....samo obicni smrtnici....tezimo necemu, a ne znamo se nositi sa nasim zeljama....tada nisam napisala post....postidila sam se same sebe...svoje nedorecenosti....nesposobnosti da opisem ljepotu prirode....
Stojim bespomocno i gledam kako vrijeme leti kraj mene...ni ne primjecuje moj ceznutljiv pogled....a ja ceznem za nekim proslim vremenima...nekim boljim vremenima....tada sam imala samo 12 godina i nisam znala da postoje ljudi koji pate...da postoje djeca koja gladuju....da postoje zivotinje koje ne znaju da su divlje....nisam znala da je asfalt po kojem hodam bio izvor kisika.....i bila sam sretno dijete....stvarno jesam....oduvijek sam znala sakriti ruzne uspomene u ormar.....ali cijelo vrijeme sam znala da cu kad-tad morati pospremiti taj ormar........doslo je to vrijeme........nije bilo ugodno...sjecanje na srecu vise nije sreca, a sjecanje na bol jos uvijek je bol....sjetih se i prve recenice u Ani Karenjinoj....Neki se jednostavno rode sretni, a neki jednostavno umru u zalosti....rijetko je obrnuto....
Gubim drage ljude.......ne vidim im traga....zao mi je zbog toga..ja sam kriva....uvijek gledam kroz spijunku...i nikada ne maknem lanac s vrata....
Lose reagiram na lose vijesti......
Nekada samu sebe iznenadim....jesam li losa osoba ako suze odbijaju izaci van? Jednostavno nisam mogla varati samu sebe....mogla sam prevariti druge...plakati i biti jadna, ali to ne bi bilo stvarno....Jednostavno nisam mogla plakati....bila sam previse ljuta....previse povrijedena da bi plakala...oduvijek sam se nadala da ce se promijeniti...da ce se sjetiti koliko imam godina....da ce me barem nazvati i cestitati....nadala sam se da me nece opet pitati dali jos uvijek treniram kosarku (iako treniram rukomet).....ali nije....otisao je....za mene neprimjetno.....
Ali na putu je novo bice....nova osoba....novi covjek......
Tako to ide...netko jednostavno napravi mjesta onom drugom.....ili kako bi ljudi rekli...netko umre, a netko se rodi...
Ne volim razmisljati o buducnosti, a stalno to radim...i to me ubija.....vec se vidim daleko od svega sto volim...
Bojim se povratka......bit ce tesko....Sama sam si kriva...ali tako je kako je.....opekla sam se....dogada se i najboljima......
Pokusavam sto bolje iskoristiti preostalo vrijeme, ali nesto krivo radim....nesto je trulo u drzavi danskoj.....
Svaki dan si obecam da necu vise gledati vijesti i citati novine, i svaki dan iznevjerim samu sebe......
Zelim znati sto zelim.....gledam ljude oko sebe.....uzaludno....
Katkad te potpuni stranac podsjeti na tvoju bol iz proslosti....to mi se veceras dogodilo.....kada sam shvatila o cemu je rijec vec je bilo kasno...srce je prejako udaralo, a suze su prebrzo tekle.....
Pobijedili smo....rekla sam da hocemo....bila sam sigurna u to.....volim vjerovati da mi to mozemo....
Sjecate se da sam napisala post kada smo ispali iz EP....zadnja recenica je glasila "Afrika stizemo!"....sada cu je samo copy - paste......
Lijepo je vjerovati da ce se dogoditi nesto lijepo....
Katkada sam pravi optimist....ne dopustam cinjenicama da me probude iz lijepog sna....
Zelim nesto....ali se bojim da cu to i dobiti.....
Mi ljudi previse kompliciramo.....kada se macka zeli pariti jednostavno digne rep....kada sunce izade cvijet jednostavno otvori latice....kada vjetar zapiri voda jednostavno prati njegov smijer i lagano tece....
Uzivam u zivotu...i jedva cekam da postanem toga svjesna....
Zao mi je sto nisam odvojila vremena za sve one drage...predraga blogove....
Iznenadila me cinjenica da ljudi citaju sto pisem....ljudi iz moje blizine....ljudi koji nikako da shvate sto im govorim....ljudi koji su prodrli u moje misli i moje stajaliste....a i dalje me ne razumiju....
Ne govori li to vise o njima nego o meni?
Nedavno je moj blog dobio jos jednog obozavatelja.....jednu osobu koja ne pokazuje emocije svima...koja stoji na distanci od svega....pristojnom odstojanju.....ta osoba mi se svidjela na prvu....lako citam ljude...rijetko grijesim...
strpljenje mi je rijetka vrlina....ponosna sam na njega....dobro sam ju procjenila.....i jedva cekam da popijemo kavu :)
|
