utorak, 07.07.2009.

....do videnja, dragi, bez ruke, bez slova, nemoj da ti bol obrve povije- umrijeti nije nista na ovom svijetu nova, a ni zivjeti bas nije novije. ...

...sjedim tako neki dan s frendicom za stolom.....kod mene u stanu.....
gledamo youtube i divimo se bojanovoj izvedbi "con te partiro"...odjednom
nam zasmeta neka buka s ulice....ne obracamo paznju nego pojacavamo i slusamo dalje....ali nas opet nadglasava zvuk sirene...zvuk koji ledi krv....zvuk koji para usi....mrzim taj zvuk....pomislih kako je opet nekome pozlilo...jer vrucne su nenormalne...ali ne....nije to samo jedna sirena....ma...jel to i policijska sirena? ok...stisavam laptop...ali frendica govori da ona jednako mrzi te zvukove...i da ih je najbolje ignorirati inace
te moze skroz smrdat kad trzas na svaki takav....nastavimo gledati, ali ne da meni vrag mira....osjecala sam da se nesto strasno dogodilo...ako stvarno jako vjerujete da su svi ljudi povezani neraskidivom niti...onda mozete i osjetiti kada netko trzne tu nit....mislim da sam osjetila to....tu sekundu....
...probudila sam se, za moje poimanje, jako rano....zvuk sirene zamjenio je cvrkut pticica...i ja sam zaboravila na jucerasnje crne misli....nakon 2 dana...sjedim na kavi....upoznajem frendicinog decka...pricamo...i op..u razgovoru spomene prometnu nesrecu blizu mene....raspitam se....rekao je da je lik automobilom pretjecao motor....oduzeo im prednost....i pobjegao s mjesta nesrece!!! motor se zapalio....vozacu je plamen zahvatio 80% tijela...suvozacica (16) je van zivotne opasnosti...vozac (inace bez vozacke dozvole) je hitno prebacen u zagreb....a onaj sto je pobjegao s mjesta nesrece je ostavio auto i pjesice dosao do mjesta nesrece i s ostalom zbunjenom masom promatrao sve....je li dosao zato sto se ipak zabrinio za vozaca i suvozacicu...ili da se ponosi svojim cinom...ili je punio ego mislivsi da moze dosetati do mjesta nesrece prepuno policije, a nitko ga nista nece ni pitati....kako svaki dan nosi svoje brige tako su druge zamjenile stare....zaboravila sam sto je bilo....i vracam se ja danas kuci....tipicno spustene glave i sa slusalicama u usima….cekam zeleno i pogled mi se zaledi….lampioni formirani u obliku kriza….bijeli lampioni….bijeli kao cistoca…bijeli kao mladost………samo 18 godina…..


21:16 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se