tarantula_vk8

Nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza

Nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza

Ref.
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s proljeca

Nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire

Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza

Nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa, bas te voli, najdraza

evo...dragi moji...stiglo nam proljece...meni ove godine nekako brze nego ikad...ne volim proljece...doduse...volim sva godisnja doba zato sto mrzim monotoniju i tu neku kolotecinu...3 mj je taman...fino se zasitim jednog i onda dode novo...ali proljece nekako najmanje volim...to je godisnje doba koje najbolje potvrduje cinjenicu da se sve vrti u krug...ne volim ni taj krug...
(ajme da sam strumpf bila bi Mrgud...takav je dan...)
ne znam sto bi pisala..a imam toliko toga...vikala bi...negdje u divljini...planini....idem u svicarsku....povlacim se...u neku brvnaru u alpama...jodlat s heidi....i uvijek cu imat cokolade :)
vracam se kada sve ovo prode..kad se svi razbude nakon zimskog sna...
zelim nesto...
a ne znam sto bi s tim sve i da dobijem to...smotana sam ovih dana....
i zbunjena...(opet!) ajme...

...treba mi nesto jace od sna da me uspava milijun godina.....

sjedim ja tako s kolegicom :) na kavi i doticemo se nekih tema...sve sami dubokoumni razgovori..nema sta...
naravno...kao pravi studenti pricamo o vikendima i opijanjima....zakljucile smo da je ironicno kod nas zena sto
uvijek lazemo za godine...kad smo mlade onda lazemo da smo starije...kad smo starije lazemo da smo mlade..
nikako na zelenu granu...u biti razgovor je poceo tako da smo se dogovarale za vecerasnji izlazak...(petak navece!)
rekla sam da mi se to vise neda....nekako sam se zasitila toga...s tim da sam relativno kasno pocela redovito izlaziti
u grad...onda smo se zapitale kako je tek onoj djeci, tocnije curicama koje s 14-15 god pocnu izlaziti...(necu sada ulaziti
u raspravu gdje su im roditelji..) i to sve izgleda gotovo starije od mene...mene jos uvijek pitaju za osobnu kada kupujem
alkohol...i to mi je bas super...a sto ce one jadne...sa 20 godina, kada se vec zasite svega, mogu samo udarat glavom o
zid i pitati se gdje im je mladost prosla...
sto je lose u igranju ispred zgrade? u kakvom to vremenu zivimo kada vise ne mozemo vidjeti djecu na livadi...
pa to je bilo najljepse razdoblje mog zivota...sjecam se proljeca..miris pokosene trave..mi trcimo ko muve bez glave,
skupljamo pokosenu travu i od nje pravimo kucicu...bunkere....beremo trantincice i pravimo lancice i narukvice koje
potom prodajemo sa svog malog improviziranog standa...pravimo kucicu na drvetu ( oni koji se boje visine prave kucicu
ispod drveta :))) a danas...evo polako stize proljece...trudim se iz petnih zila ali ne osjecam miris trave...lutam gradom u
potrazi za skupinom razigrane, bezbrizne djece, ali uzalud...danas tu djecu mozemo vidjeti jedino subotom navece pijane
na nekom kamenu...iskreno zalim tu djecu...ne znaju sto propustaju...
i jos je gora cinjenica da nitko nista ne poduzima...cak su i odrasli digli ruke...banalan primjer toga je tv program za djecu..
STO SE POBOGU DESILO SA ONIM STARIM DOBRIM CARTOON NETWORKOM???
Apeliram da se nesto poduzme...blogeri moji dragi...svatko od vas ima nekog klinju u svojoj blizini..ako ne brata/seku...
kcer/sina...onda barem susjedovu djecu....sjednite s tim djetetom...odigrajte covjece ne ljuti se....koristit ce i vama i djetetu..
s djecom mozemo barem na tren povratiti uspomene na djetinjstvo...s djecom opet mozemo praviti kolace od blata...
ponovno dozivimo da prvi put vidimo snijeg...ponovno se radujemo blagdanima....

Uhapsen u svojoj magli

Uhapsen u svojoj magli,
zakopcan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruzi, svojem maku.

I svak zudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tisti,
i na munju koja prijeti,
nasa blaga Nada vristi:
biti cisti. Biti sveti.

I kad nema Naseg duha
medju nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

dugo sam se skrivala
po podrumima
sagradenih unutar
kineskog zida...
bjezala od straha
skrivala se iza sjene
neke druge mene
predugo sam sjedila
iza spustenih roletni
bila preslaba da se suocim
sve ima dvije strane
...cak i strah...
dobro je sto nas
nitko ne moze povrijediti,
jer ne riskiramo toliko
da bi nekom uopce
dali priliku da nas povrijedi...
a lose je sto umiremo sami
u svojoj tami...
jednog dana odlucila
sam izaci van...
ne znam sto mi bi..
bila sam na dohvatu
...laka meta...
ali nisam bila sama
...nisam...
dobila sam oruzje..
...mocno...
...ubojito...
uz to oruzje se
osjecam nedodirljivo
cijeli svijet nosim
na dlanu...
to je najljepse oruzje
koje postoji...
jedina mana je sto sam
tim oruzjem pocinila
......samoubojstvo......