petak, 20.03.2009.

...nikad nije kasno...

sjedim ja tako s kolegicom :) na kavi i doticemo se nekih tema...sve sami dubokoumni razgovori..nema sta...
naravno...kao pravi studenti pricamo o vikendima i opijanjima....zakljucile smo da je ironicno kod nas zena sto
uvijek lazemo za godine...kad smo mlade onda lazemo da smo starije...kad smo starije lazemo da smo mlade..
nikako na zelenu granu...u biti razgovor je poceo tako da smo se dogovarale za vecerasnji izlazak...(petak navece!)
rekla sam da mi se to vise neda....nekako sam se zasitila toga...s tim da sam relativno kasno pocela redovito izlaziti
u grad...onda smo se zapitale kako je tek onoj djeci, tocnije curicama koje s 14-15 god pocnu izlaziti...(necu sada ulaziti
u raspravu gdje su im roditelji..) i to sve izgleda gotovo starije od mene...mene jos uvijek pitaju za osobnu kada kupujem
alkohol...i to mi je bas super...a sto ce one jadne...sa 20 godina, kada se vec zasite svega, mogu samo udarat glavom o
zid i pitati se gdje im je mladost prosla...
sto je lose u igranju ispred zgrade? u kakvom to vremenu zivimo kada vise ne mozemo vidjeti djecu na livadi...
pa to je bilo najljepse razdoblje mog zivota...sjecam se proljeca..miris pokosene trave..mi trcimo ko muve bez glave,
skupljamo pokosenu travu i od nje pravimo kucicu...bunkere....beremo trantincice i pravimo lancice i narukvice koje
potom prodajemo sa svog malog improviziranog standa...pravimo kucicu na drvetu ( oni koji se boje visine prave kucicu
ispod drveta :))) a danas...evo polako stize proljece...trudim se iz petnih zila ali ne osjecam miris trave...lutam gradom u
potrazi za skupinom razigrane, bezbrizne djece, ali uzalud...danas tu djecu mozemo vidjeti jedino subotom navece pijane
na nekom kamenu...iskreno zalim tu djecu...ne znaju sto propustaju...
i jos je gora cinjenica da nitko nista ne poduzima...cak su i odrasli digli ruke...banalan primjer toga je tv program za djecu..
STO SE POBOGU DESILO SA ONIM STARIM DOBRIM CARTOON NETWORKOM???
Apeliram da se nesto poduzme...blogeri moji dragi...svatko od vas ima nekog klinju u svojoj blizini..ako ne brata/seku...
kcer/sina...onda barem susjedovu djecu....sjednite s tim djetetom...odigrajte covjece ne ljuti se....koristit ce i vama i djetetu..
s djecom mozemo barem na tren povratiti uspomene na djetinjstvo...s djecom opet mozemo praviti kolace od blata...
ponovno dozivimo da prvi put vidimo snijeg...ponovno se radujemo blagdanima....

Uhapsen u svojoj magli

Uhapsen u svojoj magli,
zakopcan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruzi, svojem maku.

I svak zudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tisti,
i na munju koja prijeti,
nasa blaga Nada vristi:
biti cisti. Biti sveti.

I kad nema Naseg duha
medju nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Image Hosted by ImageShack.us


14:04 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se