No Donnie, these man are nihilist.

15.10.2006., nedjelja

To put in nicely, I hope you choke.

Mrzim što sam danas prekasno ustala. Što je to povelo veliku zbrku, prepiranja i nedostatak vremena. Mrzim što uopće postoji način i vrijeme ustajanja. Način hranjenja. Način gledanja u ljude, upoznavanja i razgovaranja. Mrzim sebe što znam i poštujem sve te zakone i sve druge koji to ne rade. Svoje roditelje što se ne sjećaju više. Sve starije ljude koji zaboravljaju.
Tebe jer ne vidiš. Jer procjenjuješ. Sebe jer sam ista takva. Mrzim učenje nepotrebnih kvazi-kulturnih stvari koje nam nisu potrebne za preživljavanje. Mrzim što znam dosta toga. Što nisam slijepa, glupa i sretna.
Mrzim što mi je stalo do tebe. Što nisam sposobna pisati bez gorčine. Što blijedim i nestajem.
Sve ljude koji su ušli u svijet cvijeća i depresiju prozivaju grijehom.
Licemjerne, nedorasle hašomane koji su tek naučili značenje riječi "flegmatik". Mrzim što imam nadu u novim osobama. Što vjerujem da će jednom biti drugačije. Da ću pronaći nešto što tražim. Mrzim što se ne znam prilagoditi kako spada. Što se ne znam preobraziti u vas, naučiti par stvari i uhvatiti ritam. Što je to uvijek pet koraka unazad, jedan unaprijed.
Mrzim to u što ste me pretvorili. Vaša ignorancija, vaš nemar. Vaše silovanje posebnih stvari. Vaše omalovažavanje velikih ljudi svojim praznim, dosadnim i tipičnim preseratorskim ljubavima prema tome. Mrzim što je comic shop malen, što živim u zemlji u kojoj je smrt egzotika. Što sam okružena puritanskim smećima koji su istjerali prave ljude odasvuda gdje su gurnuli svoj nacistički nos.
Mrzim što za sreću trebaš biti isti, a ne drugačiji. Što ne možeš popraviti kameru u kut koji ti želiš.
Sva new-age-indie-alternative sranja nastala kroz par godina. Zaborav...oh kako mrzim zaborav. Mrzim činjenicu da više stvari mrzim nego volim. Činjenicu da se bojim. Da sam užasno uplašena budućnosti. Vaših dodira.
Mrzim to što znam da će i nakon ovoga sve biti isto, što me nitko neće čuti. Što nikome neće zaista biti stalo, što ću ostati sama u svojoj sobi smišljajući način da izađem van. Da zauvijek nestanem, na način ostajanja u sjećanju.

....

- 18:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	listopad, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Afraid? I'm not.

Life is one long insane trip. Some people just have better directions.

Frank said...stick it in the back of your head.

Pride caused the fall.
Like the ashes you came from,
you'll burn the sky, and when you're gone, no one will cry.
Drown the towns with apathy, set our hearts in water.
Kill the scene with treachery, quenching all, all of our fires.
When you're gone no one will miss you
and when you're dead no one will cry.
Kiss your life goodbye.
You believe in nothing.

A storm is coming, Frank says.
A storm that will swallow the children.
And I will deliver them from the kingdom of pain.
I will deliver the children back the their doorsteps.
And send the monsters back to the underground.
I'll send them back to a place where no-one else can see them.
Except for me. Because I am Donnie Darko.