Nastup u Hlebinama povodom proslave Sv. Vida
Sunce je plovilo visoko na nebu, svojih zlatnim zrakama milovalo nas je po znojnim žljezdama. Pokušaj da im izmeknemo djelomično je uspio.
Razlog igranja skrivača po hladu nazirao se daleko iza bunara.
Svakim korakom bivajo je sve bliže,a svaki taj korak činio se poput vječnosti.
Vječnost je konačno završila i krenuli smu u HLEBINE. Tamo su nas dočekale naše Hlebinjanke
sa finim kolačima i sokićima. Odvele su nas i na mjesnu špicu. Bilo je zanimljivo. Evo djelića atmosfere.
Padali su razni komentari koji nisu za iznošenje na svjetlo bloga čitavih sat vremena. Izmučeni od vručine i klopotanja krenuli smo na presvlačenje.
Neke je ulovila trema pred nastup
A neki su se dali u dodatno istraživanje i otkrili pravu tajnu DA Vincieva koda.
Ta tema je toliko opširana da će se obraditi u dodatnom postu (shvatite to kao bonus).
Neki su isrobavali novi image
A evo i pokušaja razbijanja treme:
Sve je to pomalo dosadilo pa smo krenuli u veliki šoping centar:
Umorni od šopingiranja vratili smo se u carstvo hladovine gdje nas je zatekla nepogodna činjenica. Zauzeti trošenjem nofaca (5kn za Ivanin prsten) nismo ni slutili da se proširila vijest o pravom otkrivenju koda. Telefon je bjesomučno zvonio.
Pustili smo u promet sve raspoložive operatere.
Ništa nije pomagalo. Morali smo povući posljednji raspoloživ potez – pisanje zabrane zvonjave telefona i prilaza na 50 m .
Imali smo u vidu učinkovitost hrvatske birokracije, pa smo zabranu dali na ovjeru prije nastupa.
Svirka je dobro prošla (zar je itko uopče sumnjao?). Malo nam se cijedio znoj u oči, a note znamo na pamet, pa nije bilo poteškoća.
Proračunata računica je uspješno radila, poslije nastupa nije bilo ni novinara ni običnih znatiželjnika. U miru smo se spremili i krenuli kući.
Zadovoljne obavljenim poslom.
Na odlasku imali smo osječaj da nas netko gleda. Nije bilo ni jednog uljeza među nama, ili ...
Obavještavaju se putnici koji žele doći do gorica u subotu (fajnl fešta) da se trebaju početi okupljati kod glazbene od 11:45, jer je u 12 h zadnja prilika za ulov prijevoza.
Ovlaštena osoba
Čestitka Igoru za rođendan.
Sori na zakašnjenju, urednik je malo skomiran i ispričava se ovom prilikom.
Kaj da ti velim, Triša je kriva, nije mi dala (šala mala).
Pa nek ti je sretan 16-ti rođendan i slobodno tulumari po Koprivnici, bez da te policajci sprečavaju u tome.
Nije to jš danas, bude sutra. Pošto već danas počinje primati čestitke nek je SRETAN ROĐENDAN našoj Ana Maji, Ani, Maji, Patrischi, Patriši, Trishi, Triši, PEriši, PerIŠI....
Promocija knjige Male žene, 2.6.2006.
Tog dana baš nam se išlo u Virje. Pogotovo u 17 sati, a program počinje u 19. Nekima od nas taj tjedan je to bilo drugi od tri puta. Ne ideš tamo godinama, a onda to nadoknadiš u tjedan dana. Svi smo htjeli ići, ali pošto u busu nije bilo dovoljno mjesta morali smo vući slamke.
Čija majka crnu vunu prede?
‘Ko će kući kratke šibice?
O tome, tko je ostao kod kuće više nikad ne govorimo jer to previše tišti slabašna srdašca onih koji nisu mogli sa nama. Od 30-tak za Virje nas je krenulo 20-tak.
Tog dana i nebo je plakalo. Nije nam se izlazilo ni na svježi zrak.
Oblaci su se nadvili nad nas kao da ih je zanimalo da li ćemo stvarno ući u bus za koji nas vežu mnoge uspomene.
Kiša nam je milila niz lice kad smo se pokušali probiti do busa, ali kao i u prošlom postu, tako i u ovom, nisu bitne vremenske prilike, već mjesto događaja.
Konačno smo se probili do prepunog busa
kroz gustu kišu kiše.
Svi smo se jedva nekud smjestili. Dobro je to da nije dugo trajalo. Kroz 20-tak minuta evo nas već na kavici u Ribićkom domu u Virju.
Oduševilo nas je to kako nam je teta barmenica složila nescafe točno onakav kakav želimo i to za 6 kn. Sad mi je jasno zašto su svi htjeli sa nama. Upamtila sam recept, pa ću vam ja složiti na fešti kod Lukija.
Došli su i oni.
Slijedi još malo čekanja,
Pa još malo,
I još malo,
I još samo mrvicu.
Ma pinkicu još samo.
Malo po malo nakupilo se mnogo.
Konačno su došli svi uzvanici koji su trebali biti prisutni i počinje ceremonija.
Sad slijedi jedan dio samo teksta, jer nije nas nitko mogao fotkati. E da je bar Dinko bio s nama da pofotka spašavanje Sabinine trzalice, Ninojeve “biSERE”, svaki ćas neki hehelj-hehelj. Sve nam je to pomoglo prebroditi 2 sata slušanja pjesmica (a kad ste tako dobra publika pročitati ću vam još koju pjesmu), kojekakvih pjevanja i sviranja (fascinirao je tip za sintom, a i bend koji se sastoji od 2 violine, harmonike (!), cimbala, bajsa (3 žice i umjesto trzalice motka) i bugarije koju je svirač morao posuđivati od našeg dede Mirka). Dočekali smo i kraj svečanog dijela. (sad opet slijede fotke).
E ipak ne, jer nas je prvo dočekala soba puna kolača, a to nije ovjekovječeno jer se nikome nije dalo žrtvovato tanjur pun kolača za fotku, pa makar ona bila i za potrebe ovog bloga.
Slijedi sjedenje ,
pijenje sokića,
neki su i stajali.
Prvo su otišli oni,
A za njima kroz kojih pola sata i mi, opet u prepuni bus.
Na putu kući smo posjetili dio onih koji su izvukli kraću šibicu da ih utješimo što nisu mogli sa nama.
Evo našeg bračiste koji se je za fotkanje pripremao punih pola sata pokušavajući sakriti tugu na svom licu. Kad nije mogao sa nama otišao je na maturalnu zabavau, gdje je utapao tugu u alkoholu i lijepim ženama.
Za kraj evo jedne pjesme iz zbirke pjesama Mala žena:
Život
Život je dar od Boga,
Čuvaj ga k’o zjenicu oka svoga!
Kratak je i umjesto da bude sladak,
Mi ga trujemo i uništavamo brzo ili polako.
Ubijamo tijelo, razum i dušu
Beznačajnim glupostima i pokvarenošću
Ovoga vremena.
Trujemo se i nestajemo u raspadanju,
A lešinari čekaju svoj pir,
Bacajući tamnu sjenu
Nad naša nemoćna i slaba tijela.
Ivka Kovačić
Četvrta logija je morala malo pričekati (opet). Nema veze, život je kratak, sve se stigne.
Do večere 26.5.2006.
Evo i jutra. ‘Ko bi reko da će doći tako brzo.
“Ribica buđenje”.
Ribica nije reagirala i propustila super događaj – doručak. Slično kao i večera i doručak je bio samoposluga i jako, jako fino nam je bilo – njami, njami.
Poslije doručka rijetko ‘ko je bio oran za bilo što, a najmanje svirku. ‘Ko za inat, baš nam je to bilo na rasporedu. Uvaljeni u najudobnijim foteljama koje smo ikad isprobali u predvorjima hotela, pokušali smo odgoditi taj događaj što je bilo moguće više.
Dogodilo se i neminovno, proba u predvorju hotela. Budući da prije odlaska na more nismo odsvirali repertoat u cjelini, pa ima tome više od mjesec dana, za probu je bio stvarno zadnji čas s obzirom da je koncert danas poslijepodne. Proba je tekla glatko uz neke sitne upadice kojih se vjerojatno nitko više ni ne sjeća (“Skini naočale.”. “Skini ih i ti.”)
Jučerašnje prizivanje kiše je djelomično uspjelo, budući da smo to izvodili prvi put, jako dobro je ispalo. Kiša nije padala, ali je bilo oblačno. Ono što je činilo ovaj dan posebnim nije bilo vrijeme, već mjesto.
Bilo je vrijeme za ručak, koji nam je platila mjesna zajedniva, jer naš sponzor nije imao čak ni za to (opet figa sponzoru).
Ručali smo u objektu Andreja. Hrpa pomfrija, pržene lignje, girice, pohana pureća prsa, roštilj i salata. Ako sam nekaj zaboravila, dodajte u komentarima.
Nakon ručka došetali smo do hotela, nakon čega neki su oritli na kupanje,
a neki na šetnju gradom
gdje smo sreli i ovog stvora
Umorni od šetnje i kupanja sjeli smo na terasu hotela i upijali možda zadnje morsko opušteno sunce .
Slijedile su pripreme za koncert i krenuli smo busom do centra grada.
Sreli smo tu i lanjske prijatelje,
A ni posljednje upute pred nastup nisu bile na odmet.
Malo splašeni od načina pružanja uputa, čekali smo nastup klecajući koljenima.
Ne znam kak utječe klecanje koljena na psihu, ali je uspjelo i opet smo oni stari, nasmijani, vedri, veseli...
Kako to obično biva na nastupima, pogotovo u zatvorenom, ne vidiš ni vlastite note od snopa svjetla usmjerenog u izvođače. Ovaj prirodni snop svjetla je prejak, a kolio tek grije, a mi u dugim rukavima... To je dokaz da se amateri ne bi trebali petljat u prizivanje kiše, jer smo prizvali samo oblake i to na dio dana koji nam nije odgovaralo, a kad nem je trebala kiša grijalo je najžešće sunce. Peh.
Samo da nam sad kamermana ne uhvati kila.
Dokaz da mu je bilo koliko toliko dobro su ove fotke:
Zasvirali su i Kandelaberi, a pjesma se orila Krkom
Koke su se, hvala Manituou, izvukle.
To smo odradili.Slijedila je super večera, a nakon večere... E za to čekajte novi post, jer u ovaj ne stane još mnogo. Evo samo jedne male naznake što nas čeka u slijedećem broju.
Morsko popodne i večerje 25.5.2006.
Stigli smo pred hotelski kompleks Dražica (ili mala Draga – da ne bi bilo zabune), a odsjeli smo u hotelu Vila Lovorka. Ljubazni recepcioner podijelio nam je ključeve, koji su bili vrlo teški (da padneš s njim u more, toneš bez problema, pa preporučam roniocima na dah) . Svi su bili zadovoljni svojim sobama, jer uspoređujući sobe ove i prošle godine, razlika je više nego ogromna. Razmjenjujući svoje oduševljenje po hotelu, netko je izgubio starku (Sanjica-param_pa_pam).
Nakon kratkog odmora, uslijedilo je i prvo kupanje. Evo najhrabrije.
Trebala je ogromna hrabrost za ulazak u vodu, jer putem na plažu naišli smo na dio hrabrih muškića koji su već isprobali salnitet (hladnitet) i odlučili se za bazen. Ohrabrio se i ostatak kokoši, dok je Ivana već daleko na horizontu.
More je ovakvo i ovakvo.
Pročulo se Krkom da se Koke kupaju, pa se broj kupača povečao.
Kratak predah između namakanja (a nekima i sčvrknjavanja).
Većina nas se pretvorila u Indijance, promijenivši boju kože cijelog ili dijela tijela (hehe).
Takvi zakureni i slani (ukusni – hrskava i slana kožica) odvojili smo se teškom mukom od plaže i krenuli u hotel, da ne bi bilo – hej, pa grizeš mi rit (citat iz crtića Madagaskar).
Ogladnjeli od mora i sunca, zasićeni jegerom, jedva smo dočekali vrijeme večere. Skupili smo se ispred hotela gdje se nemilosrdno širio miris hranjivih tvari, a našeg kapelnika niti od osušenog korova.
Čekali smo,
i čekali
i čekali
i opet čekali, ali dočekali nismo.
Razularena i gladna rulja nahrupila je u hotel, bez predvodnika, trbuhom za kruhom. Uđeš u restoran i ne znaš kud bi gledao, kamoli grabio. Samoposluga. Raj za gladne Indijance.
Negdje tjekom utaživanja gladi pojavio se kapelnik s dobrim vijestima – poslije večere fešta u vikendici gospodina iz Koprivnice.
Netko je dobio i večeru u krevet, ali površinski - ne dubinski. Bio je to skoro mrtav Indijanac – Dinko. Dobra skwo Ivana pružila mu je prvu pomoć jogurtom u suzbijanju opeklina stečenih tjekom dubokog, dubokog sna na plaži.
Siti i nabrijani na vatrenu vodu i svirku (prizivanje kiše), krenuli smo prema spomenutoj vikendici.
Cijelim putem (čitavih nepunih 10 min) smo si guštali mile nam događaje,a kad smo stigli dočekalo nas je veliko iznenađenje – mrak, nema domaćina, samo mačke. Posjedali smo na štenge i zlovoljno gunđali .
Sve je bilo mirno i ležerno, popraćeno zvukom tamburice,
(znaju oni svirati i u mraku)
bez glasnog ispoljavanja ljutnje sve dok netko nije shvatio da ne može dobiti svoj bambus jer nemamo čaše ( vino i sokove smo nosili sa sobom).
Donesi mi 20 čaša i ne zovi me više! Ne zovi me više!!!
Napokon smo dobili čaše i struju i dalje je slijedilo:
I Koke su zagrmile:
Koka pomagač
Sviralo se , plesalo, prizivalo kišu (zbog sutrašnjeg nastupa). Evo par podsjetnika.
Ki pravi pas!
Tulumarilo se i dalje, do dugo u noć.Putovanje do hotela (ili negdje drugdje) je bilo više nego zanimljivo.
Na obali, u gradu , po sobama – kako ‘ko. Eto.
A sad , reci što imaš bljedoliki ili zauvijek postani mrtav Indijanac!
Prijepodne prvog dana
Konačno smo počeli brojiti i u minus (1,0,1). Krenuli smo već prošle godine prokrčenim putem, uz neke izuzetke (tiče se sadržaja autobusa i vremena koje nam je bilo potrebno utrošiti od točke A do točke B – začudili bi se da je vrlo bitna ispravnost vozila, a sadržaj autobusa se odnosi na tamburaške jedinke koje su prošle godine bile prisutne, a ove godine nisu bile i na one koji su od ove godine prvi puta sa nama).
Pitate se što je zajedničko svim ovim ljudima, osim puta na istu destinaciju? E pa zajedničko im je čekanje ovog stvorenja,
a čekali smo ga dosta u ova tri dana. Iskupio se, bar što se mene tiče.
Poučeni prijašnjim iskustvima sa autobusima, bili smo spremni i na guranje. Do toga nije došlo jer smo ovaj put sami platili prijevoz (figa sponzoru).
Vožnja je bila udobna. Tjekom vožnje pridružio nam se Nino, koji se trebao dobro pomučiti da upadne u bus, budući da se vozaču nije stajalo , pa mu je samo otvorio vrata, što je Nino proračunato iskoristio i u zadnji tren uskočio u bus. Eva ga sa nama:
Nismo znali da imamo inovatora u našim proredima:
Stali smo u Ravnoj Gori. Neki su poplavili od vožnje.
Slijedi nešto odmora.
Jeger frajle:
Tu je pala i jedna grupna, mislim da je i jedina s ovog izleta, osim one na nastupu.
Naravno da smo imali i stajanje na otoku, 10 minuta do hotela. To je bilo ovo mjesto.
Na nastavku putovanja počele su se vaditi vrečice sumnjivog sadržaja,
a i zasviralo se
Anu je proganjano morski miš, Sabinu mučnina za mjesec dana, Managericu diploma, Ivanu .... , Andreju kauboj koji se zaljubio, Kamermana nešto, basistu Troška isto nešto, a 'ko bi to sve popamtio. Dobro da se snimalo.
Budno oko sve je pratilo
Evo nas konačno i u hotelu,
a što je bilo dalje...valjda ćemo nekad i to saznati.
< | lipanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
456789456ž12
srpanj, 2006
Logija četvrta
Logija peta i posljednja
lipanj, 2006
Logija prva
Logija druga
Logija treća
Međulogija
Leptirica Triša
Igorov rođendan
Međulogija druga
svibanj 2006
Odbrojavanje
Jarun?
Dobili smo goste
travanj,2006
Rastrošni tamburaši
Čestitke
Sretan put
Sretan Uskrs
Ništ od smotre
ožujak ,2006
Svetost im je u krvi
Pobjednica
Sretan rođendan, Tinki Vinki
Da, ide se na MORE
Novi članovi
??????????
Godišnja skupština
Sa probe od jučer
veljača ,2006
Najvažnija sporedna stvar
Pronađi razlike
Dobrotvorni koncert
Sretno Valentinovo
Sretan rođendan, Dinko
Pronađi opet razlike
siječanj,2006
Božićni koncert u Koprivnici
Party u Baili
Zašto je kurva kurva
Frizure
Retrovizija
Ona koja zrači
Strepite!
Dijelovi tijela
Dan C
Dan D
Za nostalgičare
prosinac ,2005
Povod i uzrok fešti tamburaša
Pauze sa snimanja CDeta
Večera
Sretan Božić
Božićni koncert u crkvi
Božićni koncert u Đurđevcu