Međulogija druga

ponedjeljak, 26.06.2006.

Nastup u Hlebinama povodom proslave Sv. Vida

Sunce je plovilo visoko na nebu, svojih zlatnim zrakama milovalo nas je po znojnim žljezdama. Pokušaj da im izmeknemo djelomično je uspio.

Razlog igranja skrivača po hladu nazirao se daleko iza bunara.

Svakim korakom bivajo je sve bliže,a svaki taj korak činio se poput vječnosti.

Vječnost je konačno završila i krenuli smu u HLEBINE. Tamo su nas dočekale naše Hlebinjanke

sa finim kolačima i sokićima. Odvele su nas i na mjesnu špicu. Bilo je zanimljivo. Evo djelića atmosfere.

Padali su razni komentari koji nisu za iznošenje na svjetlo bloga čitavih sat vremena. Izmučeni od vručine i klopotanja krenuli smo na presvlačenje.

Neke je ulovila trema pred nastup

A neki su se dali u dodatno istraživanje i otkrili pravu tajnu DA Vincieva koda.

Ta tema je toliko opširana da će se obraditi u dodatnom postu (shvatite to kao bonus).

Neki su isrobavali novi image

A evo i pokušaja razbijanja treme:

Sve je to pomalo dosadilo pa smo krenuli u veliki šoping centar:

Umorni od šopingiranja vratili smo se u carstvo hladovine gdje nas je zatekla nepogodna činjenica. Zauzeti trošenjem nofaca (5kn za Ivanin prsten) nismo ni slutili da se proširila vijest o pravom otkrivenju koda. Telefon je bjesomučno zvonio.

Pustili smo u promet sve raspoložive operatere.

Ništa nije pomagalo. Morali smo povući posljednji raspoloživ potez – pisanje zabrane zvonjave telefona i prilaza na 50 m .

Imali smo u vidu učinkovitost hrvatske birokracije, pa smo zabranu dali na ovjeru prije nastupa.
Svirka je dobro prošla (zar je itko uopče sumnjao?). Malo nam se cijedio znoj u oči, a note znamo na pamet, pa nije bilo poteškoća.
Proračunata računica je uspješno radila, poslije nastupa nije bilo ni novinara ni običnih znatiželjnika. U miru smo se spremili i krenuli kući.

Zadovoljne obavljenim poslom.
Na odlasku imali smo osječaj da nas netko gleda. Nije bilo ni jednog uljeza među nama, ili ...