***
I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone

I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone
***

Lice joj je bilo čvrsto stisnuto u bolnu grimasu dok je netremice zurila u noćni prikaz grada u kojem je odrasla. Živahni plavokosi dječačić nemirnih crnih očiju otimao joj se iz naručja pruživši sitne ručice prema nebu, kao da ga želi dotaći. Lecnula se i čvršće ga privila uza sebe, u strahu da joj je ispadne iz drhtavih ruku. Mali je okrenuo svoje prekrasno, punašno lice prema njoj i zapleo svoje ručice u njenu mirisnu, kovrčavu plavu kosu. Osjetila je neku toplinu oko srca svaki puta kada bi se zagledala u njegove oči. Kao da je u njima vidjela svoju nikada prežaljenu ljubav.

-Gospođice, sve je u redu?- Upitao ju je taksist. Prenula se iz razmišljanja i blago osmjehnula postarijem vozaču koji ju je zabrinuto gledao.

-Da, da, naravno...- Duboko je udahnula, -Samo sam malo izvan sebe što sam ponovo ovdje.-

-Živjeli ste već ovdje?- Nastavio je vozač pomogavši joj oko kovčega koji je bio dupkom pun.

-Kako ste znali?- Iznenadila se. Maleni dječačić prislonio je svoju glavu o njena prsa i sklopio oči. Bio je previše umoran da razmišlja o tome gdje se sada nalazi. Bilo mu je bitno samo da je uz svoju majku. Njegovo mjesto bilo je uz nju.

-Pretpostavio sam- Vozač slegne ramenima, -Samo me malo zbunilo što ste ovdje stigli samo s bratom. Gdje su vam roditelji?-

Nasmijala se više usiljeno nego što je trebala. Vozača je pomalo zbunila njena reakcija.

-Ovo je moj sin, ne brat.- Ispravila ga je.

Vozač se počešao po glavi ne vjerujući u to što čuje. Smatrao je da djevojka ima najviše sedamnaest-osamnaest godina. No opet, ovo je bila Velika Britanija. Zar je bilo tako neuobičajeno vidjeti djevojke koje su zatrudnjele kao maloljetnice i odlučile zadržati dijete?

-Oh, oprostite mi- Ispričao se osjetivši kako mu crvenilo oblijeva lice, -Doimate se vrlo mladi pa sam automatski pretpostavio...-

-Ne zabrinjavajte se. Niste prvi koji mi je to rekao.- Odvrati ona tiho nastojeći što prije završiti ovaj razgovor. Vozač je potvrdno klimnuo glavom i ušao u taksi kojim je djevojku dovezao do ovdje, te za nekoliko trenutaka nestao u tami.

Rukom je maknula pramen plave kose koji joj je prekrio lice i pritom pogledala na sat. Ponoć je bila vrlo blizu, a ona nije osjećala nikakav umor. Znala je da ovu noć neće ni oka sklopiti, jer će je mučiti sutrašnji dan. Kako će se poslije tri godine, nakon što je samo tako nestala sa čitavom svojom obitelji, pojaviti pred ljudima? Hoće li je itko prepoznati ili povjerovati da je to zbilja ona? Još ju je više mučilo što će biti s njenim sinom... Što bi trebala reći ljudima? Bila je uvjerena da će zanemariti njegovu fizičku sličnost s njegovim preminulim ocem i odbiti vjerovati da je to dijete zbilja njegovo... No bila je borac. Odlučila se boriti za sebe i svoj život... No napose za život svoga sina koji je tek bio počinjao...

***

-Hladno je, Isuse, hladno je! Prekini, Simone!-

Rain je sa podrugljivim smiješkom na blijedom licu gledala u prilično zabavan prizor u kojem je glavna glumica, kao i uvijek, bila Michelle. Naslonjena na crni volvo Ericovog starog, povlačila je dim za dimom prepustivši se u potpunosti opojnosti marihuane. Nije osjećala hladnoću koja joj je dražila kožu. Jednostavno je bila u svom svijetu.

Eric je sjedio na vlažnoj travi do njenih nogu i netremice zurio u Simona, koji je hladnom i mutnom jezerskom vodom polijevao Michelle. Smijao se. Smijala se. Oboje su se tako prokleto slatko smijali.

-Nemoj, nemoj, nemoj...- Ponavljala je tobože opirući se, -Smrznut ću se!-

Simon se nacerio i uhvatio je rukama oko struka, na što je ona počela još glasnije vrištati. S lakoćom ju je podigao u zrak i bacio u jezeru, te na kraju i sam skočio za njom kako bi bio siguran da se neće utopiti. Eric i Rain potpuno su ravnodušno zurili u svoje prijatelje. Činilo im se da gledaju vrtićku djecu... Jedina razlika bila je ta što se vrtićka djeca nakon igre polijevanja sigurno neće pojebati negdje u dubini šume.

Eric je ispružio ruku i položio je na Raininu lijevu nogu. Tijelom su joj prošli trnci kada je osjetila njegove hladne prste na svojoj goloj koži.

-Kaj 'oćeš?- Upitala je hladnim glasom. Nije se pomakao ni milimetar.

-Daj dim.- Odvratio je mirno. Iako nevoljko, odlučila mu je udovoljiti. Spustila se na travu do njega i pružila mu joint. Uvukao je dim i zadržao ga u sebi neko vrijeme, nemajući namjeru nastaviti disati. Šutjeli su neko vrijeme. Rain je bila lagano pripita, pa se bojala da ne izvali neku glupost. Eric je bio potpuno priseban, što mu je već dobrano počelo ići na živce. Nije bio naviknut u četiri sata ujutro biti trijezan i nenapušen, i to nakon velikog tuluma.

Rain je slučajno pogledala prema Simonu i Michelle, koji su i dalje stajali u jezerskoj vodi koja im je Michelle sezala do pola leđa, a Simonu do struka. Nešto su pričali, oboje nasmiješeni. Rain je došlo da se pobljuje.

-I meni.- Odvrati Eric povukavši još jedan dim. Rain ga je zbunjeno pogledala.

-Ha?- Upitala je.

-I meni se bljuje kad ih vidim. Ko da su na jebenom Titanicu.- Odvrati on.

-Rekla sam to na glas?- Upitala ga je prošavši rukom kroz kosu. Nacerio se, zadovoljan razvojem situacije. Očito je bila pijanija no što je mislio.

-A da se nas dvoje malo provozamo?- Upitao je maknuvši joj pramen smeđe kose s lica, -Da ostavimo ove teške romantičare na miru?-

Potvrdno je klimnula glavom i sjela na suvozačko mjesto crnog volva. Eric joj se ubrzo pridružio. Rain se osjećala pomalo nesretnom budući da ju je Michelle tako brzo zaboravila. Ipak je ona bila njena najbolja frendica, a umjesto da se svi zajedno zabavljaju, ona je odlučila zabavljati Simona. Smatrala je Michelle vrlo sebičnom zbog tog postupka.

Eric je upalio auto i krenuo u rikverc, a zatim nagazio na gas kada su stigli na otvorenu cestu. Glasno je pustio rock glazbu i pripalio cigaretu, te ponudio Rain jednu. Prihvatila ju je, iako pomalo zbunjena.

-Zar ti stari neće skužiti da si pušio u autu?- Upitala ga je upalivši cigaretu crnim upaljačem kojeg je uvijek držala u džepu kožne jakne. Eric se nasmijao, zagledavši se u nju.

-On je teška kretenčina- Odvrati zadovoljno, -Da rasipam kokain po stražnjem sjedalu mislio bi da je štap-šećer.-

Rain se morala nasmijati, što zbog fore, što zbog poveće razine alkohola kojeg je imala u krvi. Prekrižila je noge tako da joj se crna izderana punk haljina povukla prema gore, ostavljajući Ericu dobar pogled na njene glatke noge...

***

Nakon što je raspakirala sve stvari i dvogodišnjeg sinčića stavila u kolijevku, kako bi mogao nesmetano spavati, odlučila je prošetati po kući i pregledati prazne sobe kako bi se prisjetila svog života ovdje.

Prvo se uputila u svoju staru sobu. Osjetila je neku čudnu bol oko srca kada je shvatila da su sve njene stvari koje je toliko voljela i brižno čuvala danas tko zna gdje. No, unatoč tome, ta joj je soba još uvijek pružala toplinu i utjehu. Voljela ju je svim srcem. Ponovo se sjetila svoje srodne duše. Sjetila se onog kišnog popodneva kada joj roditelji nisu bili kod kuće i osmjehnula se obgrlivši se rukama.

On je bio prvi, a vjerojatno i posljednji muškarac u njenom životu. Jednostavno nije mogla zamisliti nekog drugog na njegovom mjestu. Previše ga je voljela da bi to bilo zanemareno.

Odjednom su je savladale uspomene i počela je plakati. Jednostavno nije shvaćala zašto. Htjela je nekog okriviti za svoju nesreću, ali nije imala koga. Ako nikog drugog, htjela je kriviti Boga što joj ga je oduzeo. Ali ni to nije mogla. Kako bi mogla kriviti biće koje joj je podarilo sina?

Utješila se tom mišlju i odlučila još jednom provjeriti spava li njeno najveće blago, a nakon što je to učinila, odlučila je prošetati ulicama Manchestera, onog prokletog grada uz kojeg su joj bile vezane sve uspomene...

***

Rain je sjedila na haubi auta Ericova oca i udarala rukama po crnom limu. Pritom se smijala, vedro i jasno, a njen je topli glas odzvanjao šumom. Eric se smijao tom prizoru. Gotovo mu je bilo žao što je ubrzo planirao gurnuti svoje ruku pod njenu haljinu i istražiti sadržaj njenih gaćica. Glazba je i dalje treštala iz automobila. Prišao joj je i sasvim približio svoje lice njenom. Činila se pomalo iznenađenom kada je osjetila njegov vreli dah na svome vratu.

Eric je još neko vrijeme promatrao njene plave oči. Želio je saznati što osjeća. Što misli. Što želi. Sekunde su se poput ljudske duše opirale odlasku u zaborav, nastojeći zadržati vrijeme upravo sada, te prohladne zimske noći. Svaka riječ činila se suvisla.

Ericovim su tijelom prošli trnci kada je Rain stavila svoje ruke oko njegovog vrata. Bile su tako sitne, nježne i mramorno hladne, a opet je preko njih osjećao koliku snagu ona ustvari ima u sebi. Nije mu bilo jasno jedino zašto odugovlači.

Spustio je svoje ruke niz njena leđa i približio svoje usne njenima. Nije znao što očekivati. Osjećao je krivicu i uzbuđenje u isto vrijeme; Rain mu je ponajprije bila prijateljica. Ne možeš tako grliti prijatelje. Ne možeš tako ljubiti prijatelje. Ne možeš spavati s njima... Ne ako su pravi...

Rain je osjetila navalu adrenalina kada ju je Eric poljubio. Za razliku od njega, ona je odlučila u potpunosti zanemariti svoje osjećaje. Ionako nije osjećala ništa bitno prema njemu. Njegove su ruke klizile njenim tijelom preko golih nogu, a zatim, kada je Eric vršcima prstiju dotakao njena koljena, ponovo su stale kliziti ovoga puta prema gore, sve dok pod njima nije osjetio rub Raininih gaćica.

Zacerekala se i obujmila ga nogama, privukavši ga bliže k sebi. Strastveno ga je poljubila zamišljajući njegove prste koji su vrludali njenim glatkim međunožjem. Ponovo se zacerekala.

Kad je seks bio u pitanju, Rain je bila više ,,zelena'' nego iskusna. Iako je počela vrlo rano, sa jedva navršenih četrnaest, sve je to više bilo nekako iz igre, tek toliko da je drugi shvate ozbiljno... Nikada nije bila u nekoj ozbiljnoj vezi i zbog toga je imala vrlo nisko mišljenje o samoj sebi... Mrzila je to što radi... Mrzila je biti cura na jednu noć... A sada je to opet radila, potpuno svjesna da će se oboje drugi dan praviti kao da se nije dogodilo ništa. Nije željela odustati. Jednostavno je znatiželja i ovog puta prevagnula pored zdravog razuma...

Eric nije bio mnogo drugačiji od nje. Ni sam nikada nije bio u nekoj preozbiljnoj vezi. Smatrao je da ljudi nisu stvoreni da budu monogamna bića. Jedina razlika između njih dvoje bila je ta što je Eric istinski uživao u neobveznom seksu. Ipak je bio nešto stariji od Rain da bi razumio kako to u životu funkcionira...

Ericove su ruke podrhtavale dok je Rain svojim blijedim, tankim prstima otkopčavala njegove tamne traperice, no trudio se ostati smiren, kako ona to ne bi primijetila. Poljubio ju je u vrat, pa još jednom i još jednom, a ona se stala hihotati izmaknuvši se.

-Škakljaš me.- Rekla je zvučeći poput malog djeteta. Eric se cinično osmjehnuo. Nije imao pojma što ona ustvari želi.

Uzbuđenje mu je došlo do vrhunca kada je prevukla haljinu preko glave i bacila je na pod. Imala je prekrasno tijelo, vitko i krhko, usporedivo s visokom brezom koja se otmjeno prigibala naletima vjetra u njihovoj blizini.

Rain je ošinuo hladni vjetar te je zadrhtala, no nije se dala smesti. Raširila je noge i privukla Erica k sebi, potisnuvši psovku kroza stisnute zube kada je osjetila kako je duboko ušao u nju. Oslonila se rukama o haubu crnog volva i prepustila užitku.

Eric se trznuo i nabio je jače udovoljivši njenoj želji. Kaplja hladnog znoja spustila mu se niz čelo. Osjećao se ispunjeno suzdržavajući se da ne svrši prije no što bi to bilo poželjno. Iako to nije bilo uobičajeno za njega, razmišljao je. Trudio se. Prvi puta bilo mu je stalo do toga da udovolji djevojci a ne sebi. Možda zato što to nije bila obična djevojka. Rain...

Ljubili su se ispreplećući gola tijela dok ih je mjesec obasjavao prigušenim sjajem. Eric je i dalje razmišljao. Zašto se toliko brine da će je razočarati? Neki čudan osjećaj prošao mu je tijelom kada ga je Rain pogledala svojim prodornim, plavim očima...

Jedna jedina misao proletjela mu je glavom u tom trenu...