|
|
Pravi te prijatelj povrijedi samo jedanput i to onda kad umre...
Druzhi se s onima koji che te chiniti boljim...
Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lazhan prema drugima...
Uvijek je najtamnije pred svitanje...
I vrag mozhe citirati Sveto pismo za svoje potrebe...
Rijech "sutra" je izmishljena za djecu i neodluchne ljude...
Nije sramota pasti, sramota je ne dichi se...
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slazhe i koji na sve kima glavom jer to isto mozhe moja sjena puno bolje...
Zhivot je poput bombonjere : nikad ne znash na shto chesh naichi kad je otvorish...
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by (N)!kky :)
Ewo je, josh malo...dolazi nova godina...dodushe to che se svesti na to da se umjesto 2007 pishe 2008...i da chu imati godinu vishe...al stvari se neche promjeniti ... ja zbog jedne godine vishe nechu biti bog zna shto zrelija i pametnija, ... al, ne trebam to sve gledati toliko sivo...2008 mi mozhda donese neshto neochekivano...nikad se ne zna... za sad znam da chu upoznat nove ljude u Los Angelesu, tj. Santa Ynezu...nadam se da che biti super, i provod i ljudi...veselim se tome...
Tko zna koga cu upoznat , s kim postati prijatelj, ... bit che promjena, to sigurno. Ali kakvih? Mozhda dobrih, mozhda loshih. Ne bojim se, volim promjene kakve god one bile. Makar bile i loshe, valjda chu mochi izvuchi neko dobro iz njih.
Nadam se da chu u 2008. uspjeti neke stvari koje nisam u 2007. Da chu popravit neke stvari koje sam zeznula, da chu izmjenit one koje mi nisu dobre. Nadam se da che mi 2008 biti uspjeshna...
Zhelim Vam svima koji ste prochitali ovaj post sretnu i uspjeshnu 2008. godinu. Zhelim Vam da ispunite sve shto namjeravate.
I naravno, nadam se da chete se lijepo, vraga lijepo, ludo provesti na docheku...pusa!!
hm...nadam se da ja prema nikome nisam takva, da se netko osjeca da je "prijatelj po potrebi". Ja se osjecham tako prema nekoliko ljudi. Mislila sam, i povjerovala sam, kad su mi rekli da smo zaista prijatelji, da meni sve mogu rechi, itd. itd....oni meni mogu sve rechi,ali jave se samo kad je njima teshko i kad njih neshto muchi. I kad sam im to rekla, nishta. Rekli su da che se kao popraviti,ali opet isto. Da bi mi najbolja prijateljica od jednog prenijela poruku da zheli da nas dvije idemo s njim van. Na to sam hladnokrvno rekla da nek me sam pozove, a kad je, onda sam rekla da chu najvjerojatnije ichi sa Helenom i nashim dechkima na koncert.
Pitam se kome che i on i oni drugi dochi "plakat na rame" kad prekinu s curom il budu u kurcu. A ja ne znam dal chu htjeti opet sluhat sve to jer chu znat kako che biti kasnije. Svi zhele prave prijatelje, pa i ja. I imam ih... a shto se njih tiche, mislim da chu ih maknut s liste prijatelja jer mi takvi sigurno ne trebaju.
Ushla sam u novi mjesec, i ne samo ja,...cijeli svijet...U proshlom sam imala puno problema,ali vishe od pola nisam uspjela rijeshiti,...ali novi mjesec znachi i nove probleme. Sad mi se chini kao da se moj zhivot sastoji od problema i svadhi sa ljudima. Danas mi je bio poseban dan. Uspjela sam se posvadhati sa doslovno pola shkole! Zashto? Jer imam svoje mishljenje i nedam se gazit...
Loshe sam vech nekoliko dana.Nisam zapravo shvachala koliko loshe izgledam dok mi nije doshla profesorica iz engleskog i pitala me shto mi je. Onako zbunjena sam joj odgovorila da sam dobro da me malo samo glava boli,...naravno lagala sam jer joj nisam mogla rechi pravi razlog shto mi je...zapravo , nisam sigurna da ga ikome mogu rechi...chak ga ni u dnevnik nemam snage napisati. Znam, pomalo je glupo shto pishem dnevnik,al pishem ga svaka 2-3 mjeseca kad se neshto vazhno dogodi ili mi je loshe. I pochela sam pisati,ali nakon 3 rijechi sam zatvorila biljezhnicu i nisam mogla dalje.
Hodam doma iz shkole po glavnoj cesti bez plochnika..misli su mi na 10-om mjestu a auti,kamioni prolaze pored mene...nije mi se jednom dogodilo da uopche nisam vidjela auto kako dolazi tako da sam skoro podletjela pod njega.
...pomirila sam se s tim da chu prochi s 4,...i da chu dobit drastichnu kaznu zbog toga. Kaznu jer chu prochi s 4....Mrzim svoj sadashnji zhivot i jedva chekam da mi prodhui ove 2 godine gimnazije da odem iz ove proklete kucherine...I jedina svjetla tochka me .... ignorira....
Danas sam pogledala oko sebe...sjedila sam na podu u uchionici (po obichaju) i 4 ljudi je bilo oko mene...ali opet osjechala sam se kao da sam sama...da nema nikoga. Bash sam se osjechala sama...